U vazmenom trodnevlju, koje je započelo na Veliki četvrtak, 6. travnja u najstarijoj riječkoj župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije proslavljena je Misa večere Gospodnje s obredom pranja nogu. Misno slavlje predvodio je riječki nadbiskup Mate Uzinić, a na poziv za dvanaestoricu ‘apostola’ kojima je nadbiskup noge oprao, odazvali su se volonteri Tranzitnog punkta za migrante koji se nalazi uz riječki željeznički kolodvor. U propovijedi je rekao da su oni dopustili Bogu da po njihovom služenju Bog može ljubiti i druge te da je to poziv i poslanje koje je upućeno svakome.
Gestu pranja nogu nazvao je „drugom propovijedi“ koja je snažnija i važnija od one koja se izriče riječima. „Važno je da na taj način naša propovijed kada iziđemo iz crkve, iz susreta s Kristom, bude snažnija od one u crkvi. U tom poslanju ne možemo i ne smijemo drugačije. Ako smo se otvorili Božjoj ljubavi kojom smo ljubljeni, moramo tu ljubav živjeti i to trebamo činiti do kraja, bez obzira na sve naše obzire i ograničenja. To je poslanje koje nam večeras daje Gospodin. To je onaj primjer koji nam pokazuju ljudi koji su večeras dvanaestorica njegovih apostola. Ako smo otvoreni Njegovoj ljubavi onda i mi ljubimo jedni druge i sve ljude onako kako je On ljubio nas. Samo tako imamo pravo reći da smo Njegovi učenici.“
Na Veliki četvrtak Crkva se spominje Isusove posljednje večere s učenicima i ustanovljenja sakramenata Euharistije i svetog reda. Gestom pranja nogu, Isus je kleknuo pred učenike i dao im primjer služenja, poniznosti i ljubavi. Nakon propovijedi, slijedeći taj isti primjer, nadbiskup Uzinić simbolično je oprao noge dvanaestorici ‘apostola’ zahvalivši im na svemu što čine. Među njima bilo je onih koji pripadaju drugoj vjerskoj zajednici, kao i onih kojima vjera nije bliska, no u zajedništvu su, slijedeći Isusov primjer ljubavi, zauzeti u skrbi za migrante.
Osvrćući se na evanđelje, u svojoj propovijedi izdvojio je tri poruke važne za vjernički odnos s Bogom i bližnjima. Prva je poruka da Bog ljubi sve ljude. Druga je poziv na zajedništvo ljubavi s Bogom, a zadnja, ali ne manje važna, jest poslanje na življenje djelotvorne ljubavi bez obzira na ljudske obzire i ograničenja.
„Isus je svojim životom poslao poruku koja se zove Evanđelje. To je poruka da nas Bog ljubi ovakve kakvi jesmo i da nas ljubi do kraja, do toga da je spreman kleknuti pred naše noge i učiniti se našim slugom, oprati nam noge. Ljubi nas tako i toliko da će svoje ruke raširiti na križu da bi mogao zagrliti svakog čovjeka i u svakom čovjeku prepoznati ljubljeno Božje dijete, svoga brata i prijatelja. Ta poruka nas povezuje s drugom porukom, a to je poziv. Bog sa svakim od nas ima poziv, a to je poziv ljubavi.“ Bog nas je pozvao na život jer nas ljubi. Nakon što smo razumjeli da nas Bog ljubi, trebamo se odazvati na tu ljubav i dopustiti Bogu da nas može ljubiti, oprati nam noge. Dakle, poziv je da Bogu, koji nam poručuje da nas ljubi, otvorimo vrata svoga srca, da se otvorimo njegovoj ljubavi, poručio je nadbiskup.
U zadnjoj poruci o poslanju, nadbiskup se posebno osvrnuo na volontere Tranzitnoga punkta za migrante rekavši da su oni dopustili Bogu da po njihovom služenju On može ljubiti i druge te da je to poziv i poslanje koje je upućeno svakome. Gestu pranja nogu nazvao je „drugom propovijedi“ koja je snažnija i važnija od one koja se izriče riječima. „Važno je da na taj način naša propovijed kada iziđemo iz crkve, iz susreta s Kristom, bude snažnija od one u crkvi. U tom poslanju ne možemo i ne smijemo drugačije. Ako smo se otvorili Božjoj ljubavi kojom smo ljubljeni, moramo tu ljubav živjeti i to trebamo činiti do kraja, bez obzira na sve naše obzire i ograničenja. To je poslanje koje nam večeras daje Gospodin. To je onaj primjer koji nam pokazuju ljudi koji su večeras dvanaestorica njegovih apostola. Ako smo otvoreni Njegovoj ljubavi onda i mi ljubimo jedni druge i sve ljude onako kako je On ljubio nas. Samo tako imamo pravo reći da smo Njegovi učenici.“ (ri-nadbiskupija.hr; fratellanza.net)