Neki su sudionici kritizirali „Pismo Božjem narodu“ objavljeno u srijedu 25. listopada na zasjedanju svjetske sinode u Rimu kao nejasno i nekonkretno. Konačni tekst sastanka bit će odlučen u petak i mora se poboljšati.
Svjetska sinoda u Vatikanu raspravljala je u četvrtak o nacrtu sažetog izvješća svog gotovo četverotjednog zasjedanja. Tekst na 40-ak stranica prvi je put predstavljen na plenarnoj sjednici u srijedu. Prema zamisli Tajništva sinode, u tekstu se ne bi trebale navoditi samo točke oko kojih je Sinoda postigla konsenzus. U radu bi također trebalo identificirati tematska područja u kojima se mišljenja i dalje razlikuju te konkretne prijedloge na čemu Crkva treba dalje raditi.
Prema izvješćima, dokument će se baviti s oko 20 pojedinačnih tema. U četvrtak 26. listopada ujutro male skupine intenzivno su raspravljale o formulacijama za svojim okruglim stolovima. Tajništvo Sinode opet je unaprijed nastojalo što manje naglasiti značenje ove tzv. sinteze. Kako je naglasio vatikanski direktor komunikacija Paolo Ruffini, riječ je o „privremenom dokumentu“ koji još nije formuliran kao službeni savjet biskupskog kolegija Papi.
No, kako je nekoliko sudionika Sinode jasno istaknulo, tekst je od središnje važnosti prije svega jer će on biti jedino „s čime idemo kući i što imamo pokazati i objasniti svom narodu“. Razumijevanje da po povratku kući neće biti dovoljno samo pričati o četiri tjedna slobodne, otvorene i obogaćujuće debate već se ponavljalo početkom tjedna.
Osim toga, važan je i ovaj „privremeni dokument“, koji neki nazivaju „međuizvješće“, jer će biti temelj za sljedeći krug tzv. kontinentalnih etapa. Iako će se o ovom nadolazećem međukoraku formalno odlučiti tek u petak 27. listopada, malo tko sumnja da će biti još jedna takva faza. Kako bi se time postiglo više od jednostavnog ponovnog otvorenog slušanja različitih mišljenja, „privremeno izvješće“ mora biti formulirano barem tako konkretnim izrazima da mjesne Crkve i regionalne crkvene skupštine s njim mogu raditi.
Ne smatraju samo pristaše Sinodalnog puta da se sve to događa presporo odnosno da se, po njihovom mišljenju, samo grebe po površini. Irkinja Marie Collins, koja je 2017. u znak prosvjeda dala ostavku na članstvo u papinskom Povjerenstvu za zaštitu djece, tvitala je na mreži X „2023. je godina i ništa se ne mijenja u Katoličkoj crkvi. Toliko priče, a tako malo stvarne promjene. Zašto i dalje slušamo te floskule i obećanja?“ Objavila je i izvješće britanskih novina u kojem se opisuje da je bivši isusovac Marko Rupnik dobio mjesto dijecezanskog svećenika u Sloveniji, unatoč brojnim optužbama za zlostavljanje redovnica.
Dan prije su sudionici sinode velikom većinom glasova prihvatili svoje „Pismo narodu Božjem”. Tekst na tri stranice opisuje sinodu kao iskustvo bez presedana i podsjeća da su po prvi put, na poziv pape Franje, „muškarci i žene bili su pozvani, temeljem svog krštenja, da sjednu za isti stol kako bi sudjelovali ne samo u raspravama nego i u glasovanju” skupštine Sinode.
Druge su rečenice zvučale ovako: Poziv Crkve je „naviještati Evanđelje ne usredotočujući se na samu sebe, nego stavljajući se u službu beskrajne ljubavi kojom Bog ljubi svijet (usp. Iv 3,16)“. Iako su neki ovaj tekst smatrali nedovoljno konkretnim, tekst je odobren s 336 glasova za i 12 protiv (kna; fratellanza.net).