Foto: Ilustracija, KNA, više detalja o konkretnoj fotografiji: Imamo li, konačno, hrabrosti biti ljudi?
Donosimo cjelovit prijevod na hrvatski apela Komisije za pravdu i mir kombonijanskih misionara, objavljenog 20. travnja na njihovoj web stranici: Comboniani.org
Kao misionari osjećamo obvezu izraziti naš “sveti bijes” zbog “pogibije Uskrsnog ponedjeljka”, zgražavajućom povijesti brodoloma izbjeglica u bijegu iz Libije.
Tek sada, zahvaljujući Alarm Phoneu, broju za hitne slučajeve migranata u teškoći na Mediteranu, poznajemo detalje.
Gumenjak sa 65 izbjeglig osoba krenuo je u noći između 9. i 10. travnja (Veliki petak!) iz Garabullija, 50 km od Tripolija te je doživio brodolom u malteškim vodama SAR. Alarm Phone je odmah poslao upozorenje obavještavajući Maltu, Libiju, Portugal, Italiju, Njemačku i Frontex.
Svi su odlučili ne intervenirati, koristeći se izlikom Covid-19, ali su zapravo planirali prisilni povratak gumenjaka u Libiju. Tako je 65 izbjeglih osoba ostalo 72 sata na gumenjaku bez primanja pomoći.
Dana 14. travnja sustigao ih je trgovački brod koji im nije pomogao. Tako su se tri očajne izbjegle osobe bacile u more u nadi da će sustići brod, ali su se utopili. Ostala četiri iz očaja su se bacili u more koje ih je progutalo. Napokon je se pojavio ribarski brod koji je na gumenjaku pronašao pet mrtvih od dehidracije i gladi i 53 prestravljenih preživjelih koji su kao uvjet spašavanja tražili da ih se ne vrati u Libiju. Ali ribarski brod ih je vratio upravo u Libiju!
Vraćanje izbjeglica u Libiju kriminalno je jer ta zemlja – potvrđuju podaci UN-a – nije “sigurna luka”. Predstavnik OIM-a (Međunarodne organizacije za migrante) u Libiji također je potvrdio 53 preživjelih koji su vraćeni u Tripoli gdje su raspoređeni u različite logore.
Sve države, uključujući Italiju, obaviještene o onome što se dogodilo na moru, počinile su zločin protiv čovječnosti i moraju biti dovedene pred međunarodni sud zbog uskraćene pomoći, zbog čega je poginulo 12 osoba i jer su predali izbjeglice u Libiju koja je u punom građanskom ratu.
Zapravo, general Haftar, vođa nacionalnooslobodilačke vojske, bombardira Tripoli kako bi zauzeo glavni grad te se riješio predsjednika al Serraja kojeg je priznala međunarodna zajednica. Ovih dana došlo je do žestokih sukoba južno od Tripolija. Cijenu sukoba uvijek plaćaju najslabiji, osobito 700.000 migranata na libijskom tlu od kojih 20.000 zatvorenih u zastrašujuće koncentracijske logore često bez vode i hrane, mučeni na užasan način kako bi im izvukli novac, često korišteni kao živi štitovi u strašnom građanskom ratu.
Ovi, po međunarodnom zakonu nisu migranti nego izbjeglice koji imaju pravo biti prihvaćeni. Iz tog razloga ne-spašavanje je bilo zločinačko! Danas, taj Mediteran – koji je grobnica za preko 20.000 migranata od 2014. (1.300 samo prošle godine) koje nismo primili – potapa Europu “domovinu ljudskih prava”.
Bojimo se da će politika EU prema onima koji pokucaju na naša vrata biti sve nemilosrdnija. U stvari, predsjednica, Ursula Von der Leyen, u ime Komisije, razvija novi plan o migrantima i azilu koji bi uključivao sljedeće točke: države nisu dužne da na granicama dočekuju tražitelje azila, naoružane agente Frontexa na granicama, stezanje oko repatrijacije kojeg će snositi europski proračun.
No, hoće li EU popustiti pritisku rasističkih zemalja Višegradske skupine? Ovaj je plan neprihvatljiv i nehuman u suočavanju s ogromnom tragedijom koja se događa na Mediteranu.
U ovom povijesnom trenutku imamo moralnu obvezu, po međunarodnom pravu, prihvatiti ove osobe koje nisu migranti nego prognanici.
Stoga podržavamo zahtjev skupine parlamentaraca za osnivanjem Međunarodne istražne komisije o onome što se dogodilo 13. travnja.
Apeliramo:
- Predsjedniku Europskog parlamenta,Davidu Sassoliju, da izvrši pritisak na Europsku komisiju za humaniju politiku prema prognanicima.
- Talijanskom parlamentu da ima hrabrosti ukinuti Salvinijev Dekret o sigurnosti i da zatraži od vlade da pred parlamentarcima izvijesti o “pogibelji na Uskrsni ponedjeljak” i o vraćanju prognanika u Libiju.
- Talijanskoj vladi da odmah povuče međuministarsku uredbu od 7. travnja koja zatvara talijanske luke do 31. srpnja ove godine i odmah dodijeli sigurnu luku brodovima koji spašavaju migrante.
- Talijanskoj biskupskoj konferenciji, da podigne glas u znak protesta pred “pogibijom na Uskrsni ponedjeljak” i ovoga sumornog ponavljanja pogibije migranata koji su napunili dno Sredozemnog mora. Snažan istup biskupa puno bi pomogao u ovom povijesnom trenutku.
Papa Franjo je uvijek bio tako jasan i snažan po tom pitanju. Primivši izbjeglice koji u Vatikan došli s otoka Lezbosa rekao je: «kako se možemo oglušiti na očajnički krik braće i sestara koji se radije suočavaju s olujnim morem, nego da polagano umiru u libijskim logorima, mjestima torture i nedostojanstvenog ropstva?». I dodao: «kako možemo ići dalje, postajući odgovorni za njihovu smrt?». Naša tromost je grijeh!». Tog dana svima je ostavio znak: križ s pojasom za spašavanje”
To je izazov koji je papa Franjo postavio Crkvi, a osobito njezinim pastirima.
«Naša zadaća danas – kazao je svojim kolegama luteranskim pastorima u Danskoj Kaj Munk, kojeg su nacisti svirepo ubili 1944. godine – jest drskost. Jer ono što nam nedostaje kao Crkvama, sigurno nije psihologija i književnost. Ono što nam nedostaje je sveti bijes».
Komisija za pravdu i mir kombonijanskih misionara
Fratellanza umana (23.04.2020.)
Volite Crkvu i želite dijalog u njoj? Dijalog za dobro svih.
Autorski sadržaji i prijevodi na Fratellanza umana vlasništvo su stranice i autora. Isti se mogu slobodno prenositi na druge medije samo ako su autori potpisani i pored njihova imena vidljivo stoji Fratellanza umana s linkom na originalni tekst.