Nastavak obavljanja (nad)biskupske službe nakon 75. godine života nije nikakva osobna pobjeda

“Naučiti otići” naslov je motu proprija Pape Franje kojim se uređuje odricanje od službe biskupa s navršenih 75 godina života. Privremeni nastavak obavljanja crkvene dužnosti valja shvaćati u okviru općega crkvenog dobra i ne smatrati ga povlasticom, osobnom pobjedom, uslugom ili nekakvim činom zahvalnosti – ističe Papa.

Papa Franjo u motu propriju Imparare a congedarsi, objavljenom još prije dvije godine, ističe važnost pripreme za odlazak u mirovinu biskupa, kako bi se “lišili želje za vlašću i uvjerenja da su prijeko potrebni”, suočavajući se s tim trenutkom mirno i s pouzdanjem, jer bi inače mogao biti bolan i izazvati sukobe. “Molitva je ta u kojoj započinje raspoznavanje novoga razdoblja života, koji trebaju što je više moguće obilježavati skromnost, poniznost, zagovorna molitva, vrijeme posvećeno čitanju i raspoloživosti za obavljanje jednostavnih pastoralnih službi”, ustvrdio je Papa.

Nastavak nije povlastica

“Nastavak obavljanja crkvene dužnosti valja shvaćati u okviru općega crkvenog dobra, i ne treba ga smatrati povlasticom, osobnom pobjedom ili uslugom zbog eventualnih obveza proizišlih iz prijateljstva ili bliskosti, a ni kao zahvalnost za učinkovitost u odrađenim uslugama. Ta Papina odluka nije automatski čin, nego čin upravljanja; stoga uključuje vrlinu razboritosti koja će, kroz odgovarajuće rasuđivanje, pomoći donijeti primjerenu odluku”, ističe se u motu propriju Rimskog biskupa.

Motu proprij upotpunjuje 2. članak dokumenta Rescriptum ex audientia o odricanju biskupâ i voditelja uredâ papinskoga imenovanja, od 3. studenog 2014. godine, koji kaže da odricanje od navedenih pastoralnih dužnosti postaje važeće tek od trenutka kada je ga je prihvatila legitimna vlast, a papa Franjo njime određuje da su, kada navrše 75 godina, dijecezanski i eparhijski biskupi, kao i koadjutori i pomoćni biskupi, te oni naslovni s posebnim pastoralnim zaduženjima, pozvani podnijeti ostavku svojemu pastoralnom uredu. Isto vrijedi i za voditelje dikasterija Rimske kurije koji nisu kardinali, za više prelate Rimske kurije i biskupe koji obavljaju druge dužnosti u službi Svete Stolice, te za papinske predstavnike. Oni, međutim, ne završavaju svoju službu ipso facto, odnosno samim tim činom.

Rimski biskup odlučuje o ostavci i nakon više od tri mjeseca od njezina podnošenja

Papa Franjo je motu proprijem iz 2018. godine odredio da se dužnost smatra produženom sve dok se odricatelja ne obavijesti o prihvaćanju ostavke, ili o produženju dužnosti na određeno ili neodređeno vrijeme. Na taj način Papa mijenja kanon 189, paragraf 3 Zakonika kanonskoga prava, i kanon 970, paragraf 1 Zakonika kanona Istočnih Crkvi, koji su određivali da: “odreknuće koje traži prihvaćanje ostaje bez ikakve snage, osim ako se prihvati u roku od tri mjeseca; ono pak koje ne traži prihvaćanje postiže učinak kad ga prema pravnoj odredbi priopći odricatelj“.

Fratellanza umana (07.11.2020.)

Volite Crkvu i želite dijalog u njoj? Dijalog za dobro svih.

Autorski sadržaji i prijevodi vlasništvo su stranice i autora. Isti se mogu slobodno prenositi na druge medije samo ako su autori potpisani i pored njihova imena vidljivo stoji Fratellanza umana s linkom na originalni tekst.

https://www.facebook.com/fratellanzaumana
Hvala što ste pročitali ovaj tekst. Ako želite pratiti slične sadržaje, pozivamo vas da zapratite naš WhatsApp kanal fratellanza.net klikom OVDJE ili našu Fb stranicu klikom OVDJE.