U svom nedavnom obraćanju Rimskoj kuriji Papa je podsjetio da više ne živimo u režimu kršćanluka i govorio o potrebi pastoralnog obraćenja i o autentičnim misionarima
Andrea Tornielli – Vatican News
U govoru Kuriji kojeg je Franjo održao u subotu 21. prosinca, neke riječi, kao i način na koji ih je izrekao, vrlo su značajne. Priznajući zbilju koju su neki veliki ljudi Crkve predvidjeli još mnogo godina prije Drugog vatikanskog sabora, Papa je naglasio: “Mi više nismo u kršćanluku! – naglasio je – Danas više nismo jedini koji kreiraju kulturu, nismo ni prvi ni najslušaniji”. “Nismo više u režimu kršćanluka, budući da vjera”, na većem dijelu Zapada, “više ne predstavlja očitu pretpostavku zajedničkog života”, nego se čak niječe i ruši.
Stoga nam je potrebna, dodao je Papa, “promjena pastoralnog mentaliteta, što ne znači prelazak na relativistički pastoral”. To je promjena mentaliteta koja polazi od opažanja da je “kršćanski život u stvarnosti put, hodočašće”. A put, naravno, “nije čisto geografski, već nadasve simbolički: to je poziv na otkrivanje pokreta srca koje, paradoksalno, treba krenuti da bi ostalo, promijeniti se da bi moglo biti vjerno”.
U prošlosti se vjera prenosila u obiteljima putem majčinog mlijeka i primjerom roditelja, a i društvo je također bilo nadahnuto kršćanskim načelima. Danas je ovaj prijenos prekinut, a pojavljuje se društveni kontekst koji je, ako ne antikršćanski, onda je bar neprobojan za kršćansku vjeru. Otud pitanje koje je rođeno na Koncilu i koje je obilježilo posljednje pontifikate: kako naviještati Evanđelje tamo gdje ono više nije poznato ili priznato? Nije slučajno što su Rimski biskupi jedan za drugim sve više upućivali upravo na milosrđe kao lijek potreban za liječenje rana suvremenog čovječanstva. Milosrđe Boga koji te traži, prilazi ti i prihvaća te, a ne da ti sudi. Doživljavajući taj zagrljaj prepoznajemo se jadnim grešnicima neprestano potrebiti pomoći.
Na kraju susreta Franjo je suradnicima Kurije poklonio knjigu-intervju “Bez njega ne možemo učiniti ništa”, napisanu s Giannijem Valenteom. I nazvao ju je “dokumentom” kojeg je želio napraviti za izvanredni misionarski mjesec. Papa je u tom nedavno objavljenom tekstu objasnio da je “poslanje Njegovo djelo”, to jest Isusovo. “Beskorisno je uzbuđivati se. Ne koristi vlastita organizacija, nije potrebno galamiti. Ne koriste trikovi ili stratagije”, jer “Krist je taj koji Crkvu izvodi iz nje sebe. U misiji naviještanja Evanđelja, pokrećeš se jer te Duh Sveti gura i nosi. I kad stigneš, shvatiš da je On stigao prije tebe i da te čeka”. Naviještati Evanđelje, dodao je Papa u knjizi intervjua, “ne sastoji se u obasipanju drugih ljudi nekim apologetskim govorima, u vikanju drugima u lice istina Objave”. A još je manje “potrebno na druge bacati doktrinarne istine i formule kao da je to kamenje”, jer “doslovno ponavljanje navještaja samo po sebi nema učinka i može pasti u prazno, ako ljudi kojima je to upućeno nemaju priliku upoznati i na neki način predvidjeti Božju nježnost prema njima i njegovo milosrđe koje liječi”.
Osobita karakteristika kršćanske misije – sugerira trenutni Petrov nasljednik – “je biti pojednostavljači, a ne kontrolori vjere”. Olakšati, tj. „učiniti laganim, ne da mi postavljamo prepreke Isusovoj želji da prigrli sve, da izliječi sve, da spasi sve“. Uvijek svjesni da “bez Njega ne možemo ništa”.
Fratellanza umana (24.12.2019.)
Autorski sadržaji i prijevodi na Fratellanza umana vlasništvo su stranice i autora. Isti se mogu prenositi na druge medije samo ako su autori potpisani i pored njihova imena vidljivo stoji Fratellanza umana s linkom na originalni tekst.