Ovaj blagdan ima oslonac u Evanđelje po Mateju (2,1-18), gdje se govori kako su „mudraci s Istoka“ izvijestili kralja Heroda o rođenju novog kralja. Despot se tada uplašio za svoju moć i jednostavno dao „poubijati sve dječake od dvije godine naniže“ u Betlehemu, Davidovom gradu – što je sigurno, sigurno je.
Nedugo prije toga, Isus, Marija i Josip su, prema uputama anđela, pobjegli „u Egipat“ kao političke izbjeglice.
Još kod Ireneja Lionskog (2. stoljeće) ubijena su djeca štovana kao mučenici, a Augustin (4.-5. stoljeće) ih je hvalio jer su umrli umjesto Isusa. Ideje su to koje danas nemaju veliku važnost. Blagdan se danas slavi 28. prosinca.
Nakon Drugoga vatikanskog koncila liturgijski tekstovi su revidirani, a posljednjih godina blagdan je posebno vezan uz zaštitu nerođenog života. S obzirom na brojne skandale posljednjih desetljeća, mogao bi se također proširiti na zaštitu i prevenciju zlostavljanja djece i zlouporabe maloljetnika.
Za Mateja su se ubojstvom djece ispunile riječi proroka Jeremije: „Čuj! U Rami se kukanje čuje i gorak plač: Rahela oplakuje sinove svoje, i neće da se utješi za djecom, jer njih više nema.“ (Jer 31,15). Naša sadašnjost poznaje previše Rama (katholisch.de; fratellanza.net).