Zlostavljanja nisu svojstvena samo jednoj profesiji. Pokazuju to brojna i bolna svjedočanstva na stranici ‘Nisam tražila’, koju je u tri dana zapratilo više od 22.000 ljudi. Stranica donosi mnoštvo ispovijesti iz svih dijelova BiH i susjednih zemalja, s brojnih sveučilišta i raznih institucija. Koliko dugo kao društvo okrećemo leđa ovom problemu?
Ovih dana u javnost je došla bolna ispovijest 26-godišnje beogradske glumice Milene Radulović. Ona i još nekoliko djevojaka prijavile su da ih je Miroslav Mika Aleksić, vlasnik škole glume i poznati srbijanski redatelj i scenarist, silovao i seksualno uznemiravao. Radulović je kazala kako ju je Aleksić prvi put silovao u studenom 2012. godine, kad je imala 17 a on 61 godinu. On je nakon niza ozbiljnih optužbi prije nekoliko dana i priveden te mu je određen pritvor zbog sumnje da je silovao svoje učenice.
Kako bi pomogle drugima koje su se našle u sličnoj stravičnoj situaciji, četiri Sarajke, inače kolegice i bivše studentice na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu: Ana Tikvić, Nadine Mičić, Matea Mavrak i Asja Krsmanović pokrenule su Facebook grupu ‘Nisam tražila‘ koja je od otvorenja preplavljena gomilom zastrašujućih svjedočanstava žena.
Kako stoji na stranici ‘Nisam tražila’, ona je posvećena svim ženama koje su iskusile bilo kakav čin seksualnog uznemiravanja zbog toga što se bave javnim poslovima, a nisu još uvijek spremne da o tome govore u svoje ime. Osnivačice tim kanalom pozivaju sve žene da s njima anonimno podijele svoja iskustva kako bi skrenule pozornost na ono što su proživjele, ili još uvijek proživljavaju i tako promijenile atmosferu u društvu u kojem je bilo kakav oblik nasilja prema ženama prešutno odobravan, podržavan i potaknut predrasudom da je u tim profesijama takvo ponašanje prihvatljivo. “Ako sam glumica, spisateljica, glazbenica, novinarka ili na bilo kakav drugi način javno eksponirana žena, ne znači da sam to tražila!” poručuju hrabre i snažne žene koje su se odlučile suprotstaviti svojim predatorima, ispričati svoje traume i pritom poručile #NisiSama.
Svoju ispovijest na Facebooku je odlučila podijeliti i hrvatska glumica Dora Lipovčan koja je rekla da je “silovana puno prije nego je ušla u tu profesiju”, dok je u sljedećem postu nadodala: “Nekima još nije jasno… Ono što kod silovanja strada je duša… Iako um ostaje desetljećima zarobljen u slikama, iako se tijelo zauvijek lomi autoimunim bolestima, iako je nakon toga prokleto teško dati srce na uvid, posudbu, a kamoli dar, još uvijek ga je moguće sačuvati… Ali ono što najteže stradava je duša… sam razlog vlastitog postojanja postaje zauvijek upitan… zato se šuti”.
U manje od 24 sata zagrebačka je Akademija zaprimila preko 10 prijava studentica o nasilju od strane njihovih profesora. “Imamo, naravno, imena, imamo ih! Javljaju se i kolegice koje su završile Akademiju s nekim svojim iskustvima od prije”, rekla je Franka Perković Gamulin, dekanica Akademije za dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Na stranici ‘Nisam tražila’ izneseno je još mnogo svjedočanstava o seksualnom zlostavljanju i uznemiravanju žena i djevojaka.
Nadamo se da će ovo ohrabriti i druge pogođene osobe da, makar anonimno, iznesu svoja svjedočanstva kako bismo kao društvo započeli proces suočavanja s ovim zlom, poboljšavanjem zakona, pravosuđa, edukacije…. kako bismo liječili rane i poboljšali prevenciju nasilja i zlostavljanja. Može li i Crkva pomoći? Može. I sama se Crkva diljem svijeta suočava sa zlom seksualnog zlostavljanja maloljetnika i ranjivih osoba. Za početak valja ponoviti ono što danas ističu ljudi poput pape Franje: zlostavljanja najčešće započinju “zloporabom moći i savjesti” a nastavljaju se ignoriranjem i zataškavanjem (fratellanza.net).