Željno iščekivane rasprave kurijalnih kardinala i njemačkih biskupa pokazale su da su obje strane pod pritiskom. Sada se bore za suverenitet interpretacije. Fokus je na budućnosti Crkve.
Zapisnik rasprave njemačkih biskupa i kurijalnih kardinala u “Institutum Augustinianum” uz Trg svetog Petra 18. studenoga 2022. mogao bi jednog dana ući u crkvenu povijest. Prvi su put njemački biskupi imali forum u Rimu kako bi donositeljima odluka u centru Katoličke crkve predstavili središnje zahtjeve njemačke reformske rasprave na Sinodalnom putu. I prvi su se put kurijalni kardinali morali direktno iznijeti svoje zabrinutosti i prigovore biskupima, a da se nisu mogli sakriti iza anonimnih vatikanskih tekstova.
Obje strane potvrdile su da je rasprava bila otvorena i bratska. Čini se da obje strane žele da njihovi argumenti budu javno priznati. Riječ je također o stjecanju suvereniteta tumačenja zahtjevne rasprave koja se vodila u Rimu iza zatvorenih vrata.
Predsjedavajući Njemačke biskupske konferencije Georg Bätzing poduzeo je prvi korak objavivši svoju dugačku uvodnu riječ (vidi ovdje: njemački, engleski). Sada je red na kurijalne kardinale Luisa Ladariju (Dikasterij za nauk vjere) i Marca Ouelleta (Dikasterij za biskupe, za oko 3000 biskupija diljem svijeta) da objave svoje glavne govore. Osim toga, trebao bi postojati i protokol rasprave koji potpisuju svi sudionici.
Kvantni skok – za vatikanske standarde
Za vatikanske uvjete to bi značio kvantni skok u transparentnosti i kulturi rasprave – i dao bi osnovu za nastavak rasprave. Ubuduće će se zagovornici reforme iz drugih zemalja također moći osloniti na ono što su Nijemci u Rimu otvorili s kurijalnim kardinalima. Ovi tekstovi imaju sasvim drugačiju auru od one koju je sinodalna skupština od 200 članova odlučila u izložbenoj dvorani u Frankfurtu na Majni.
U isto vrijeme, konzervativni kritičari sinodalnog puta u Njemačkoj sada mogu tvrditi da su dobili veliku potporu Kurije. Kritika kurijalnih kardinala poput Ladarije, Ouelleta, Youa ili Kocha sada se kombinira s kritikom biskupa poput Voderholzera, Ostera ili Hankea u Njemačkoj. Međutim, većina je drugačija: dok je oko dvije trećine Njemačke biskupske konferencije glasovalo za dalekosežne promjene u kanonskom pravu i moralnom učenju, broj onih u Vatikanu koji bi glasovali za ređenje žena ili blagoslov homoseksualnih parova također je prilično takav.
No većina u oba tabora je očito pod pritiskom. Bätzing je u Rimu s borama zabrinutosti na čelu govorio o “nestrpljivosti Božjeg naroda” u Njemačkoj. Time je parafrazirao opažanje da sve manje ljudi u katoličkim zajednicama i udrugama, kao i na teološkim fakultetima pokazuje razumijevanje za stavove rimskog učiteljstva o ženskim pitanjima ili spolnom moralu.
Otvoriti ili zatvoriti vrata
Nova perspektiva dugo je dominirala raspravama i dokumentima Sinodalnog puta. Malo je vjerojatno da će reformatorske snage biti zadovoljne ako biskupi nakon razgovora u Rimu izvijeste da su barem uspjeli zadržati otvorena vrata za nastavak Sinodalnog puta.
Zatvaranje ovih vrata barem privremeno kako bi se u zajedničku kuću vratilo više mira bio je prijedlog kardinala Marca Ouelleta, kojeg su također mučile brige. Predložio je “moratorij” za Sinodalni put, odnosno privremenu obustavu rasprave o reformi u Njemačkoj. Bätzing je to protumačio kao pokušaj Vatikana da obuzda strahoviti “požar” koji bi se, na temelju njemačkih zahtjeva za reformom, mogao proširiti na velike dijelove Katoličke crkve diljem svijeta.
Moratorij bi globalnom sinodskom procesu koji je započeo Papa mogao dati malo prednosti, a njemački reformatori koji su žestoko gurali promjene bi po tome morali dopustiti da se više uključe u disciplinu univerzalne Crkve.
No budući da je većina njemačkih biskupa to odlučno odbacila, složili su se oko formule da brige Rimske kurije sada pretoče u razmatranja Sinodalnog puta. Međutim, s obzirom na većinu na Sinodalnom putu, prilično je malo vjerojatno da bi se moglo zamjetno utjecati na sadržaj, smjer ili tempo rasprave o njemačkoj reformi (kna; fratellanza.net).