Kardinal Marx pozvao je moskovskog patrijarha Kirila da posreduje kod predsjednika Putina za okončanje rata. Zasad uzalud, jer kritika Kremlja nije dio repertoara poglavara Crkve – pa ni u prošlosti.
“Kao patrijarh cijele Rusije i primas Crkve, čije je stado u Rusiji, Ukrajini i drugim zemljama, duboko suosjećam sa svima onima koje je zadesila tragedija”, napisao je poglavar Ruske pravoslavne crkve Kiril I., na dan napada ruskih trupa na susjednu zemlju. Izbjegavao je izraze “napad” i “rat” i nikada nije spomenuo predsjednika Vladimira Putina.
Umjesto toga, općenito je rekao: “Pozivam sve strane u sukobu da učine sve što je moguće kako bi se izbjegle žrtve među civilnim stanovništvom”. I dodao: “Ruski i ukrajinski narod imaju zajedničku stoljetnu povijest koja seže od krštenja Rus-a (…)”.
Upravo ta povijesna slika uspostavlja zajedničku osnovu između patrijarha i predsjednika. Godine 988., na inicijativu velikog kneza Vladimira, u Kijevu i drugim gradovima dogodilo se krštenje “Rus-a”, pri čemu se “Rus” odnosi na tadašnju dinastiju koja je vladala u Kijevu i savezničkim zemljama i nije identična s Rusijom koja se pojavila mnogo kasnije. U tom pogledu, Kijev je zemljopisno i duhovno središnja referentna točka za Rusku pravoslavnu crkvu, koja se uzgred tako naziva tek od 1943., kada je Staljin obnovio patrijarhat.
Nakon raspada Sovjetskog Saveza doživjela je zapanjujuću renesansu. Mogla je osnovati 10.000 novih župa, izgraditi 30.000 novih bogomolja, udvostručiti broj svojih biskupija i otvoriti bogoslovije. Suradnja s državom je tijesna, Kiril – koji je na toj funkciji od 2009. – hvali “simfoniju” između Crkve i države, ali pritom ističe neovisnost Crkve. Putinu treba Crkva da jamči tradicionalne vrijednosti kako ih on razumije. Putin i Kiril se redovito sastaju, dodijelili su jedan drugome visoke medalje, a Crkva je naravno podržala Putina na predsjedničkim izborima.
Kritika izostaje
Ovo shvaćanje Crkve ne predviđa “ulogu čuvara” bilo koje vrste naspram države. Kritike progona, pa čak i ubojstava pripadnika oporbe, čule su se iz Crkve jednako malo kao i prigovor aneksiji Krima 2014. i vojnim akcijama u Donbasu ili vojnom okruženju Ukrajine. Na proslavi “Dana branitelja domovine” 23. veljače, Kiril je, kao i Kremlj, tvrdio da se Rusiji prijeti na njezinim granicama. U svojoj propovijedi od 27. veljače opisao je ruske protivnike kao “sile zla”. “Ne smijemo se rugati mračnim i neprijateljskim vanjskim silama”, rekao je.
Kao ni Putin, Kiril također nema razumijevanja za neovisnost Ukrajine. Otuda i žestok otpor nezavisnoj Pravoslavnoj crkvi u Ukrajini. “Kijevski patrijarhat”, osnovan 1992. nakon neovisnosti zemlje, u početku nije priznala nijedna druga pravoslavna Crkva. Moskva je konkurentskoj “službenoj” Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi dala “autonomni” status, ali to nije spriječilo da je mnogi percipiraju kao dodatak Moskvi. Međutim, Kiril je izbjegao odvajanje Krimske biskupije od Ukrajinske pravoslavne crkve. “Granice Crkve nisu određene političkim preferencijama, etničkim razlikama, pa čak ni državnim granicama”, izjavio je “Sveti sinod” – crkveno vodstvo – Moskovske patrijaršije 2014. godine. Krim jest i ostat će “neotuđivi dio naše ujedinjene i višenacionalne Crkve”.
Izigrano povjerenje
Stoga je za Moskvu bila neprihvatljiva provokacija da je carigradski patrijarh Bartolomej I., kao počasni poglavar pravoslavlja, na stari zahtjev vladajućih vlasti u Kijevu, inicirao osnivanje nezavisne Pravoslavne crkve u Ukrajini. Kiril je odmah osudio crkveno zajedništvo s Carigradom i sa svim Crkvama koje su priznavale novu autokefalnu Crkvu. Širom svijeta – također u Africi – izgradio je konkurentske strukture za njih.
Međutim, u samoj Ukrajini, Kiril I. posljednjih je godina izgubio puno povjerenja, a to će se vjerojatno povećati s obzirom na njegovu sadašnju poziciju. Čak ni Crkva pod mitropolitom Onufrijem, koja je dio njegovog patrijarhata, ne slijedi njegove upute, nego se nedvojbeno obvezala na “državni suverenitet i teritorijalnu cjelovitost Ukrajine”. Njezine molbe Kirilu da “izgovori svoju visokosvećeničku riječ kako bi se prekinulo bratoubilačko krvoproliće na ukrajinskom tlu i da potakne vodstvo Ruske Federacije da odmah zaustavi neprijateljstva koja već prijete da eskaliraju u svjetski rat” do sada su ostale bez posluha. Kiril je zacijelo učinio medvjeđu uslugu svom cilju crkvenog jedinstva od Moskve do Kijeva (kna; fratellanza.net).