Foto: vjeroučiteljica Lamija Alili i m.s. Vesna Zovkić
HKD Napredak u Zagrebu je u srijedu 28. listopada organiziralo ekumenski i međureligijski okrugli stol Zajedno na putu prema Bogu. O vjeri, toleranciji i suživotu. Na događaju su, između ostalih, sudjelovali Lamija Alili, vjeroučiteljica Islamske zajednice u Zagrebu, Vesna Zovkić, članica redovničke zajednice Isusovih malih sestara, Petar Kozakijević, đakon Srpske pravoslavne crkvene općine u Zagrebu, Luciano Moše Prelević, glavni rabin u Republici Hrvatskoj i doc. dr. Tomislav Kovač, pročelnik Katedre fundamentalne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Okrugli stol je moderirala novinarka i urednica Redakcije religijskog programa Hrvatskog radija Blaženka Jančić.
Povodom događaja, svoj osvrt na temu za Nacional.hr dala je ms Vesna Zovkić. “Naša vjera uključuje našu ljudskost, ona je naš zajednički nazivnik. U konačnici, naša prva pripadnost je ljudskost, ja sam se rodila kao čovjek, a stjecajem okolnosti rođena sam u kršćanskoj obitelji”, kazala je.
O nama ovisi hoćemo li međusobne razlike gledati kao prijetnju ili kao od Boga darovani izazov
Željeli bismo da ovo bude jedan skromni doprinos boljem suživotu vjernika i svih građana, za tolerantnije društvo jer oko nas ima previše isključivanja. Ne možemo radi naše vjere biti “neutralni k’o Švicarska”! Sekularno društvo nam omogućuje ravnopravnost, a na nama je da kao vjernici i građani izaberemo kako ćemo gledati na naše razlike. Da li su razlike prijetnja ili od Boga darovani izazov? Za mene ovo drugo. Osim ljudskosti, puno toga nam je zajedničko; nešto nas dijeli, ali nas baš ništa ne suprotstavlja.
Trebamo izabrati u kakvom ćemo društvu živjeti
Kao vjernici nadam se da smo svjesni svoje odgovornosti pred Bogom, ali nisam sigurna jesmo li dovoljno svjesni svoje odgovornosti za svijet u kojem živimo, za mir u ovom našem “lako zapaljivom” društvu. Još uvijek smo zarobljeni u ranama prošlosti i onda nas jedan virus tako brutalno vraća u sadašnjost razotkrivajući svu našu krhkost i duboku međuovisnost. “Ni jedan čovjek nije otok”, Papa Franjo kaže da smo svi na istom brodu i da se nitko ne spašava sam. Potrebna nam je solidarnost, neovisno o bilo kojoj pripadnosti.
S nekim vjerskim zajednicama smo izuzetno bliski, a s nekima nas dijele teološki ponori i te ponore ne treba zatrpavati nego ih premostiti
Kako? Ljudskošću, ona je naš zajednički nazivnik, naša prva pripadnost. Ja sam rođena kao čovjek, stjecajem okolnosti u kršćanskoj obitelji. Mogla sam se roditi u muslimanskoj, budističkoj ili nekoj drugoj. Svatko od nas vjeruje da je njegova vjera “prava”, ali dobro je da pritom ne zaboravimo da niti jedna religija ne iscrpljuje otajstvo Boga i da “one druge” ne treba obraćati, nego voljeti. Prihvaćenje osoba koje vjeruju drugačije od nas, kao i onih koji nisu vjernici, liječi nas od našeg kompleksa više vrijednosti i otvara prostor za miran suživot, za jedinstvo u različitosti.
Kako se boriti protiv govora mržnje? Tako da svatko od nas bdije nad svojim vlastitim govorom, jer svaka riječ ili gradi ili razara, nema sredine
Moramo biti svjesni zla koje u sebi nosi govor mržnje! A i ako ga ne koristimo, odgovorni smo za svaku riječ koju kažemo, pa i u najužem krugu, jer svaka riječ ili gradi ili razara.
Na društvenim mrežama se citiraju govori mržnje, to je pogubno za naše društvo
Citiraju se govori mržnje koje javne ličnosti dobivaju na svoje profile ili na neke druge načine. Bojim se da citiranjem i nehotice “reklamiramo” govor mržnje. Ljudi koji ga koriste traže popularnost i na ovaj način je dobivaju. Ne treba govor mržnje ignorirati nego proslijediti nadležnim institucijama, ne ulaziti u taj začarani krug i dodatno zagađivati javni prostor. Ne znam kako drugačije odgovoriti na govor mržnje, osim tako da svatko krene od samog sebe, da “postimo” od neprimjerenog govora na račun drugih, da u javni prostor stavljamo više pozitivng sadržaja. Premalo kritiziramo, a previše osuđujemo.
Ako bi se na ovakvom događaju netko potukao, svi bi mediji bili tu, inače to malo koga zanima.
I mediji, i mi sami, moramo promovirati pozitivna događanja, to je “protupožarna zaštita” za govor mržnje. One koji žive od govora mržnje treba ignorirati, a ne ih citirati (Nacional.hr).