Dugo očekivana, a opet iznenađujuća reforma. Papa Franjo je danas objavio novu konstituciju Rimske kurije. Mnoge mjere reforme su već na snazi. Novost je da bi i žene trebale biti u mogućnosti voditi vatikanske dikasterije. Sam Papa preuzima jedan dikasterij.
Roland Juchem
Nova konstitucija Rimske kurije trebala je biti objavljena tek nakon Uskrsa, jer svi prijevodi još nisu gotovi. Začudo, reforma Kurije objavljena je u subotu, 19. ožujka. Na talijanskom, za sada bez prijevoda na druge jezike. Franjo je nedavno nekoliko puta rekao da je većina reformi poznata i da je već na snazi. Ipak, Apostolska konstitucija “Praedicate evangelium” (Propovijedajte evanđelje) nudi neke važne novosti: šefovi u dikasterijima u budućnosti mogu biti i laici, i muškarci i žene. Rimski biskup sam vodi jedan dikasterij, a njegov socijalni radnik je unapređen. Ubuduće će svaki zaposlenik ili poglavar dikasterija morati otići u mirovinu najkasnije do 80. godine – s iznimkom samog Pape.
Reforma obuhvaća oko 2.500 ljudi; većinom svećenike koji rade u Kuriji i Vatikanu. Ali stvari se mijenjaju i za univerzalnu Crkvu. U budućnosti će u središnjem upravljačkom tijelu Katoličke crkve raditi više laika, odnosno bolje obučenih stručnjaka. Istodobno, Kurija treba podržati mjesne Crkve umjesto da se postavlja između Pape i biskupa.
Novom konstitucijom Franjo relativizira tradicionalne hijerarhije između kurijalnih vlasti. Sada se svi zovu “Dikasterij”, a ne više “Kongregacija” ili “Vijeće”. Ostaje da se vidi u kojoj je mjeri značajan redoslijed kojim su nabrojani u konstituciji. Činjenica da je novi Dikasterij za evangelizaciju imenovan prvi, ispred nekad prve Kongregacije za nauk vjere, jest određeni znak – pogotovo što Dikasterij za evangelizaciju želi voditi sam Papa.
Činjenica da kurijalnu kongregaciju, odnosno “ministarstvo” vodi Papa nije novost. Pio XII. (1939.-1958.) nekoliko je godina bio i kardinal državni tajnik. I ranije su pape pod sobom imale Kongregaciju za nauk vjere, nekadašnju “Svetu rimsku inkviziciju”.
Papinsko povjerenstvo za zaštitu djece sada je uključeno u Kongregaciju za nauk vjere; međutim, zadržava vlastito upravljanje. Ostaje za vidjeti hoće li to jačati kurijalnu borbu protiv zlostavljanja. Dosadašnji šef Povjerenstva, američki kardinal Sean O’Malley, ovo vidi kao nadogradnju u borbi protiv zlostavljanja.
Odmah nakon Kongregacije za nauk vjere dolazi “Dikasterij za službu milosrđa”. Tako je – barem u sadržaju – papin povjerenik za socijalna pitanja ispred onih prefekta koji su nadležni za biskupe, redovničke zajednice i svećenstvo. U praksi to ne mora puno značiti; ipak je to jasan signal kuriji svjesnoj tradicije.
Nadalje, utvrđeno je da za klerike i redovnike u Rimskoj kuriji mandat traje pet godina i može se obnoviti na drugih pet godina, nakon čega se vraćaju biskupijama i referentnim zajednicama: “U pravilu, nakon pet godina službenici klerici i članovi instituta posvećenog života i družbi apostolskog života koji su služili u kurijalnim ustanovama i uredima vraćaju se pastoralnoj skrbi u svoju biskupiju/eparhiju, odnosno u institute ili društva kojima pripadaju. Ako poglavari Rimske kurije smatraju prikladnim, služba se može produžiti na još pet godina”, stoji u novoj konstituciji.
Isto petogodišnje razdoblje odnosi se, primjerice, i na imenovanje prefekta Papinskog doma, imenovanje Glavnog papinskog ceremonijara (kao i svih drugih ceremonijara) i na imenovanje dekana Rimske Rote.
“Prefekta, ili ekvivalenta, članove, tajnika, dotajnika i druge glavne dužnosnike dodijeljene voditeljima ureda, ekvivalentne i stručne, kao i savjetnike, imenuje Rimski biskup na petogodišnji mandat” (III, 17).
Najavljeno otvaranje vodećih službi za laike
Bilo je naznaka da će najviši uredi Kurije sada biti službeno otvoreni i za laike. Od 2018. Paolo Ruffini prvi je laik na čelu neke vatikanske vlasti, Dikasterija za komunikacije. Franjo je nedavno imenovao nekoliko žena na visoke položaje u Tajništvu sinode i u Državnom tajništvu, u Dikasteriju za integralni razvoj i u Governatoratu države Vatikan. Uskoro bi mogla uslijediti i prva prefekta.
Prema Franjinoj reformi, najvažnija zadaća cijele Crkve jest ljudima približiti kršćansku poruku. Tome bi se cilju trebala podrediti i Kurija. Osim strukturalnih promjena, Franjo želi usaditi novi timski duh u središnju upravu univerzalne Crkve: ona bi trebala postati misionarska, raznolikija, profesionalnija, sinodalna i spremnija služiti univerzalnoj Crkvi. I učinkovitija – ne samo u slučaju manjih proračuna.
Ono što Papa ima na umu, jasno je ranije davao do znanja svojim božićnim govorima Kuriji – govoreći na primjer o “kurijalnim bolestima”. No, nije mislio samo na kardinale i biskupe neposredno ispred sebe, nego na svakog katolika. Jedna zadaća novog, nadograđenog Dikasterija za evangelizaciju jest promicanje svijesti i odgovornosti za misionarski život kod svih krštenika.
Papinska reforma nudi mogućnosti za novi tip crkvene središnje uprave. No, odlučujući faktor je “na terenu”. Kako se implementiraju postavljeni impulsi? Kao i u slučaju konstitucije “Pastor Bonus” Ivana Pavla II. iz 1988., planirani su redoviti sastanci svih prefekta Kurije – slično sastancima kabineta državne vlade. Hoće li se održati ovisi o Papi.
Neke uredbe su poboljšane
Nova konstitucija Kurije, objavljena na dan sv. Josipa, kojeg Franjo jako cijeni, prošla je nekoliko krugova uređivanja u gotovo devet godina rada. Nacrti su poslani u najmanje dva kruga biskupskim konferencijama, redovničkim zajednicama, kurijalnim vlastima i stručnjacima za kanonsko pravo. Govorilo se o tehničkim nedostacima u nacrtima. Franjo je morao prilagoditi neke od svojih prethodnih dekreta.
U konačnoj konstituciji, koja stupa na snagu na Pedesetnicu, to se ne bi smjelo dogoditi. Naposljetku, Franjo se stavlja u red niza ranijih reformatora Kurije: Siksta V. (1588.), Pija X. (1908.), Pavla VI. (1967.) i Ivana Pavla II. (1988.). Samo ovo pokazuje da se potreba za reformom u svjetskom crkvenom sjedištu značajno ubrzala u posljednjih 100 godina. To se ne bi trebalo odnositi samo na Kuriju (kna; fratellanza.net).