Svoj prvi nastup u crkvenoj godini Savao/Pavao imao je prije gotovo mjesec dana na spomendan mučenika Stjepana na čije je ubojstvo „pristao“ (Dj 8,1). Samo nekoliko tjedana kasnije, Crkva već slavi njegovo obraćenje.
Što se dogodilo? Deveto poglavlje Djela apostolskih detaljno izvještava o tome kako je vjerski zelot Savao/Pavao putovao iz Jeruzalema u Damask da bi tamo progonio Isusove vjernike. Na putu je doživio viziju uskrslog Krista, oslijepio je i progledao tek kada je sirijski kršćanin položio na njega ruku.
Nekadašnji progonitelj postao je gorljivi Isusov sljedbenik, naviještao je Radosnu vijest poganima i osnovao brojne Crkve. Kao i mnogi Židovi u Rimskom Carstvu, budući apostol imao je dvostruko ime: ovisno o kontekstu, predstavljao se ili svojim židovskim imenom Savao ili rimskim imenom Pavao. Zato se pojavio kao Pavao u misiji među poganima.
Današnji blagdan (25. siječnja) često se krivo shvaća kao „obraćenje sa židovstva na kršćanstvo“: Pavao je sebe uvijek doživljavao kao Židova (usp. Rim 9,1-3). Nakon susreta s Uskrslim, obratio se s pouzdanja u vlastite snage na pouzdanje u Božju djelotvornu ljubav. On sam je to sažeo na sljedeći način: „Ali milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna“ (1 Kor 15,10) (katholisch.de; fratellanza.net).