Krešimir Cerovac
„Što su nacije prosperitetnije, to su – u okviru svojih mogućnosti – dužne primiti strance koji traže sigurnost i sredstva za život koja ne mogu pronaći u svojoj domovini. Javne vlasti pritom bi trebale jamčiti poštovanje prirodnog prava koje stavlja gosta pod zaštitu onih koji ga prihvaćaju.“ – Katekizam Katoličke Crkve, 2241
Papa Franjo uputio je snažno pismo katoličkim biskupima Sjedinjenih Američkih Država osudivši masovnu deportaciju migranata koju je pokrenuo predsjednik Donald Trump. U pismu je izrazio neslaganje s izjednačavanjem ilegalnog statusa migranata s kriminalom te pozvao biskupe da zajednički koračaju i štite ljudsko dostojanstvo migranata u svojoj zemlji.
„S velikom pažnjom pratim ozbiljnu krizu izazvanu uvođenjem programa masovnih deportacija u Sjedinjenim Američkim Državama“, istaknuo je Papa. Rekao je biskupima: „Savjest oblikovana u skladu s istinom ne može ne izraziti kritiku i neslaganje s bilo kojom mjerom koja, bilo prešutno ili izravno, izjednačava ilegalni status nekih migranata s kriminalom“.
Njegove riječi očito ciljaju na izjave predsjednika Trumpa i članova njegove administracije, koji često bez razlike prikazuju migrante kao kriminalce, silovatelje i trgovce drogom.
„Istovremeno“, naglašava papa Franjo, „treba priznati pravo nacije da štiti svoje zajednice i brani se od pojedinaca koji su počinili teške ili nasilne zločine, bilo tijekom boravka u zemlji ili prije dolaska.“
No, dodao je: „Deportacija ljudi koji su u mnogim slučajevima napustili svoju domovinu zbog krajnjeg siromaštva, nesigurnosti, iskorištavanja, progona ili ozbiljnog propadanja životnih uvjeta, narušava dostojanstvo brojnih muškaraca, žena i cijelih obitelji, izlažući ih krajnjoj ranjivosti i bespomoćnosti“.
Čin deportacije „nije beznačajna stvar“ upozorava papa Franjo i naglasio: „Istinska vladavina prava dokazuje se upravo u dostojanstvenom postupanju koje svi ljudi zaslužuju, posebno najsiromašniji i najmarginaliziraniji“.
Dodao je: „Pravo opće dobro ostvaruje se kada društvo i vlast – s kreativnošću i dosljednim pošoivanjem prava svakoga, što sam više puta naglasio – prihvaćaju, štite, promiču i integriraju najkrhkije, najnezaštićenije i najranjivije među nama.“
Takav pristup, kako je objasnio „ne isključuje razvoj politike koja osigurava zakonite i uređene migracije.“
Papa Franjo ustrajao je na tome da razvoj takve politike „ne smije počivati na favoriziranju jednih na štetu drugih. Sve što se gradi na sili, umjesto na istini o jednakom dostojanstvu svakog ljudskog bića, započinje krivo i završava pogubno.“
Podsjetio je američke biskupe da socijalni nauk Katoličke crkve jasno svjedoči kako je Isus Krist, „Sin Božji, postavši čovjekom, odabrao proživjeti dramu iseljeništva“. Pritom je uputio na Apostolsku konstituciju o skrbi za migrante pape Pija XII., koju je nazvao „Magna Cartom” promišljanja Crkve o migracijama: „Obitelj iz Nazareta u izgnanstvu – Isus, Marija i Josip – kao iseljenici i izbjeglice u Egiptu, bježeći od bijesa bezbožnog kralja, predstavljaju uzor su, primjer i utjeha svim iseljenicima i hodočasnicima svih doba i zemalja, svih izbjeglicama svih stanja koje progonstvo ili nužd, tjeraju da napuste svoju domovinu, voljenu obitelj i drage prijatelje te potraže novi dom u tuđini.”
Papa Franjo poučava: „Kršćani dobro znaju da samo priznavanjem neizmjernog dostojanstva svake osobe naš vlastiti identitet – kao pojedinca i zajednice – dostiže punu zrelost.“
U odlomku koji predstavlja izravan odgovor na nedavnu izjavu potpredsjednika SAD-a JD Vancea – koji je pogrješno i nadobudno tumačio sintagmu ‘ordo amoris’ – papa Franjo je podsjetio američke biskupe: „Kršćanska ljubav nije samo koncentrično širenje interesa koje se postupno proteže na druge ljude i skupine. Drugim riječima, ljudska osoba nije tek pojedinac s proširivim filantropskim sklonostima! Ona je dostojanstveni subjekt koji, kroz bitan odnos sa svima – osobito s najsiromašnijima – postupno sazrijeva u svom identitetu i pozivu. Istinski ‘ordo amoris’, koji treba promicati, očituje se u stalnom promišljanju prispodobe o ‘milosrdnom Samarijancu'”.
Papa Franjo poručio je biskupima: „Ovo je ključni trenutak u povijesti da ponovno potvrdimo ne samo vjeru u Boga koji je uvijek blizu – utjelovljen, migrant i izbjeglica – nego i neizmjerno, transcendentno dostojanstvo svake ljudske osobe”.
Iako je pismo – napisano na engleskom i španjolskom jeziku, datirano 11. veljače – upućeno biskupima, papa Franjo završio je obraćanjem svim katolicima Sjedinjenih Američkih Država, pozivajući ih na djelovanje u vezi s migrantskim pitanjem „u ovim osjetljivim trenucima” povijesti njihove zemlje. Rekao je: „Pozivam sve vjernike Katoličke Crkve i sve ljude dobre volje da se odupru pričama koje diskriminiraju i nanose nepotrebnu patnju našoj braći i sestrama migrantima i izbjeglicama. S ljubavlju i odlučnošću, svi smo pozvani živjeti u solidarnosti i bratstvu, graditi mostove koji nas zbližavaju, izbjegavati zidove razdvajanja i učiti darivati svoj život, ugledajući se na Isusa Krista koji je svoj dao za spasenje svih.“
Pismo je završio pozivom katoličkim biskupima i vjernicima da mole „Gospu od Guadalupe da zaštiti pojedince i obitelji koji žive u strahu ili boli zbog migracije i/ili deportacije“.
Protivljenje Katoličke Crkve masovnim deportacijama nije politički stav, već moralni, duboko ukorijenjeno u njezinoj predanosti ljudskom dostojanstvu, pravdi i milosrđu. Suprotstavljajući se strogim imigracijskim politikama, Crkva poziva države da prihvate suosjećajna i humana rješenja umjesto represivnih mjera, poput masovnih deportacija. Iako priznaje potrebu za uređenim pristupom migracijama, Crkva naglašava važnost očuvanja temeljnih ljudskih prava i dostojanstva svake osobe: Ljudsko dostojanstvo ne ovisi o državljanstvu ili imigracijskom statusu osobe.
Ciljevi Trumpove administracije, u pogledu masovnog pritvaranja i deportacije, očito se sukobljavaju s naukom Katoličke Crkve. Biskupi, kao autoriteti u tumačenju vjere, nalaze se u povoljnom položaju da razjasne zbunjenost kod vjernika i ponude smjernice usmjerene protiv političkih mjera i propagande koje podrivaju te vrijednosti. Poznati su po tome što odlučno osuđuju ozbiljna moralna pitanja poput pobačaja, često uz jasne i nedvosmislene stavove, pa to trebaju činiti i suočeni s imigracijskim politikama koje očito proturječe temeljnim crkvenim učenjima. Ali i laici su – s druge strane – možda još pozvaniji da svojim djelovanjem unose kršćanske vrijednosti u svakodnevni život. Prema Katekizmu Katoličke Crkve, njihova je zadaća je „animirati temporalne stvarnosti kršćanskim duhom i posvećenjem, pokazujući tako da su svjedoci i nositelji mira i pravde u svijetu“ (KKC 2442).
Laici imaju ključnu ulogu u preobrazbi društva, primjenjujući vjeru u praktičnim područjima života, dok pastiri pružaju moralne i duhovne smjernice koje nadahnjuju takvo djelovanje. U cjelini uzevši, čini se da su vjernici u SAD-u zbunjeni oko toga kako primijeniti crkveni nauk o ljudskom dostojanstvu na pitanje imigracije.
Papa Franjo, u skladu s naukom Katoličke Crkve, jasno se zalaže za zaštitu prava i dostojanstva migranata, osuđujući masovne deportacije kao nehumane i nepravedne. Njegov poziv na suosjećanje, solidarnost i integraciju podsjeća nas da su migranti i izbjeglice ljudi s istim dostojanstvom i pravima kao i svi drugi. U svijetu koji se suočava s migrantskim krizama, papa Franjo naglašava da su milosrđe i pravda ključni za rješavanje ovih izazova, a ne strah i represija (fratellanza.net).