P. Pier Luigi Maccalli u Vatikanu, 8. studenog 2020. Foto: Fratellanza umana
Danas je na privatnoj audijenciji kod Pape Franje. Protekle dvije godine bio je tálac u rukama džihadista afričkog Malija. Svo to vrijeme obitelj i njegova redovnička zajednica nisu znali ništa o njemu. Krajem ožujka ove godine pojavio se kratki video isječak na kojem se moglo vidjeti da je živ, iako sa zapuštenom bradom i vidno mršaviji nego inače. Agonija se potom nastavlja, p. Gigiju ni traga ni glasa. Obitelj i prijatelji u potpunoj neizvjesnosti. A onda 8. listopada talijanska Repubblica donosi prijelomnu vijest: P. Gigi Maccalli je oslobođen!
Svi talijanski a i svjetski mediji prenose vijest o njegovu puštanju na slobodu. I obitelj i prijatelji radosnu vijest doznaju iz medija. Dan kasnije ga na zračnoj luci dočekuju talijanski premijer Giuseppe Conte i ministar vanjskih poslova Luigi di Maio koji su naporno radili na njegovom oslobađanju. Iako sićušan i mršav, p. Gigi – kako ga poznanici od milja nazivaju – iz zrakoplova izlazi u stilu Mission impossible, s torbom u ruci i porukom: Ništa nije nemoguće. Na licu nosi zaštitnu masku i pozdravlja s propisanog fizičkog razmaka. Zahvaljuje Bogu, njima na dočeku i svima na molitvama, a potom odmah odlazi – reći će – na “svečano tuširanje”.
Nakon posjeta svom rodnom gradu Madignanu gdje obavlja dužnost karantene i gdje kratko odmara s bratom i sestrom, odlazi u svoju provincijsku kuću u Genovi. Točno mjesec dana po osobađanju, 8. studenog, dolazi u Rim gdje danas ima privatni susret s Papom Franjom.
Župnik u Bomoangu od 2007. godine
Gigi je rođen u Madignanu (Crema) 20. svibnja 1961. godine, zaređen za svećenika 1985. godine, redovnik je Društva afričkih misija (Società delle Missioni Africane). Služio je nekoliko godina u Obali Bjelokosti, dok u državi Niger djeluje od 2007. godine. Tu se posvetio služenju i naviještanju Evanđelja među narodom Gurmancé. Organizirao je male kršćanske zajednice, gradio seosku školu i ambulantu, promovirao ženska prava i dostojanstvo te kopao bunare u selima raštrkanim po cijelom teritoriju župe Bomoanga.
“Svi smo braća i sestre. Bratstvo lomi sve okove”
Gigijevu sestru Clementinu upoznao sam u onom mučnom razdoblju kada se nije znalo gdje je p. Gigi. Sada po prvi put susrećem i njega. Gigi je miran, ali ne krije da ima malu tremu. Ipak, sutra je susret s Papom. Neobično smireno i strpljivo odgovara na moja pitanja o danima u zatočeništvu i trenutcima kada je saznao da će biti oslobođen. Staloženo govori, kao da je sve to bilo nekad davno. Primjećujem tek manje drhtaje ruku na spomen pojedinih detalja. Držao se tako čvrto sve dok nije spomenuo svoje župljane u nigerskom Bomoangu. Onda je uzdahnuo i zaplakao, jedva izgovarajući kako ih što prije želi susresti a ipak ne zna hoće li to biti moguće.
U njegovim riječima ni trunka mržnje, ni traga autoviktimizaciji. Smatra da su mnogi mladi koje je u zatočeništvu susreo zapravo nepismeni i nažalost manipulirani raznim huškačkim snimcima podijeljenim na internetu. “Svi smo braća i sestre. Bratstvo lomi sve okove”, kaže. Smatra također da nije bio otet iz neke osobne mržnje ili mržnje prema kršćanstvu, nego zbog toga što su džihadistima “taoci vrijedna roba” u trgovanju drogom, oružjem i drugim kriminalnim djelatnostima. Pripovijeda o trenucima kada je jednog od otimača, jednog mudžahedina, podučavao francuskom jeziku. Jednog je pak liječio. Napominje da su s njim oslobođeni još jedan Talijan Nicola Chiacchio, Francuskinja Sophie Pétronin i političar Soumalia Cissé iz Malija. Zahvaljuje svima za molitve i poziva na ustrajne molitve za druge taoce za koje se još uvijek ništa ne zna.
“Ono što čovjek humanizira, Bog pobožanstveni”
Kaže da i u ovom trenutku nakon šoka želi nastaviti biti misonar Evanđelja. Prvu misiju, a posebno prvu evangelizaciju vidi kao humanizaciju, te citira francuskog isusovca Françoisa Varillona koji je rekao: “Ono što čovjek humanizira, Bog pobožanstveni”.
Gigi je i prije zatočeništva isticao da pastoral znači “biti sa”: “mala gesta suosjećanja i zajedništva koja ponovno rađa (i ponekad uskrsava). To ne uklanja gorak okus poraza i ne razrješava onaj vapaj s križa: ‘Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?’. Samo uskrsnuće naša je snaga”.
“Bratstvo je logika utjelovljene Riječi”
P. Gigi ponavlja da nikada tijekom zatočeništva nije posumnjao u poruku i snagu Evanđelja. Na pitanje je li moguće živjeti bratstvo čak i s onima koji su ga zarobili, lišavajući ga slobode, Gigi smireno kaže: “Da, svi smo braća i sestre, to je dinamika Evanđelja, to je logika utjelovljene Riječi. Tamo gdje je Bog, probija se i ljudskost, ukazuje na put čak i u kamenim srcima. Tada otkrivamo da smo braća, djeca jednog Oca“.
P. Gigi je nazvao bratom i jednog od otimača prilikom odlaska na slobodu: Ovaj mu je odgovorio: “Ne, za mene je brat samo tko je musliman”, no redovnik se nije dao smesti te mu ponovio “Bog će ti pomoći jednog dana da shvatiš da smo svi braća i sestre”. Misionar ponavlja da je to zadatak svakog misionara, svakog kršćanina, da širi Isusovu poruku da smo svi braća i sestre i da je Bog naš zajednički Otac.
Molitva za mir
Razgovor se nastavlja u hodu, a ulaskom u baziliku Svetoga Petra uglavnom šutimo. Pozitivno iznenađen gleda grob pape Pavla VI. na kojem piše “Sanctus”. Montini je proglašen svetim dok je Gigi bio u zatočeništvu. Nakon kratke molitve pred oltarom Ivana XXIII., pokazujem mu malu sliku BDM pred kojom je papa Ivan Pavao II. redovito molio za mir dok je kod nas u Bosni i Hercegovini bio rat. Upozoravaju nas da se bazilika brzo zatvara. Gigi prije odlaska predlaže jednu Zdravo Mariju za mir.
Fratellanza umana (09.11.2020.)
Volite Crkvu i želite dijalog u njoj? Dijalog za dobro svih.
Autorski sadržaji i prijevodi vlasništvo su stranice i autora. Isti se mogu slobodno prenositi na druge medije samo ako su autori potpisani i pored njihova imena vidljivo stoji Fratellanza umana s linkom na originalni tekst.
