Patnje nam nisu strane, iako danas nismo skloni tako misliti. Kao čovječanstvo, dobro znamo kako trpjeti muke, te – iako to medijske organizacije vješto vole prekriti – još bolje znamo kako ih izdržati.
Ovdje smo već bili kad Nil sedam uzastopnih godina, 2700 godina prije Krista, nije natopio polja pa je izazvao jednu od prvih i najvećih gladi u egipatskoj povijesti. Hijeroglifi bilježe da je nacionalna nesreća riješena tek kad je faraon Djoser naredio izgradnju divovskog hrama kako bi umilostivio temperamentnog i taštog boga rijeke Nila Khnuma: vode su poplavile polja sljedeće godine.
Ovdje smo već bili kad je, 13. prosinca 115. g., razorni potres pogodio drevni grad Antiohiju, uništivši tri četvrtine njegovih zgrada i ubivši polovicu od 500 000 stanovnika u nekoliko minuta. Radovi na obnovi trajali su deset godina.
Ovdje smo već bili kad je 21. srpnja 365. Aleksandriju udario razorni cunami, 50 000 ljudi je ubijeno u tom prometnom lučkom gradu i njegovoj okolici. Gradska kraljevska četvrt trajno je nestala pod vodom, da bi je slučajno ponovno otkrili radovi za postavljanje kabela 1995. godine.
Ovdje smo već bili kad je u Carigradu 542. godine, ulazeći prometnim trgovačkim putovima iz Azije, počela harati prva globalna pandemija bubonske kuge. Poznata i kao Justinijanova kuga, nastavila je zaražavati sredozemni svijet još punih 225 godina, nestajući tek u 750. g., nakon što je ubila oko 50 milijuna ljudi.
Ovdje smo već bili kad je 1346. godine “crna smrt” iz ruskih stepa stigla u Europu i ubila četvrtinu stanovništva kontinenta – oko 25 milijuna ljudi.
Ovdje smo već bili kad je 1519. Hernán Cortés uplovio na obale današnjeg Meksika i tadašnjeg Astečkog carstva, donoseći u slini virus malih boginja koji je u sljedećih stotinu godina ubio devedeset i pet posto stanovništva središnje i južne Amerike.
Ovdje smo već bili kad se 23. siječnja 1556. u gusto naseljenoj provinciji Shaanxi u Kini dogodio jedan od najsmrtonosnijih potresa ikad zabilježen u povijesti. Urušavanja građevina i klizištâ usmrtili su oko 830 000 ljudi.
Ovdje smo već bili kad je 1. studenog 1755. potres razrušio Lisabon i preživjelo stanovništvo potisnuo do obale na kojoj ih je dočekao gigantski cunami. Ta kombinacija usmrtila je 30 000 ljudi i jednim potezom okončala optimizam europskog Prosvjetiteljstva.
Ovdje smo već bili kada se u planini Tambora u Indoneziji u travnju 1815. dogodila najveća vulkanska erupcija u ljudskoj povijesti. Ubila je 71 000 ljudi te je stvorila oblak pepela koji je smanjio globalne temperature za 0.4ºC, što je kroz sljedeće tri godine širom svijeta uzrokovalo velike nestašice hrane, epidemije i građanske nemire.
Ovdje smo već bili kad su izostanci monsuna 1837. i 1838. doveli do gladi u sjeverozapadnim indijskim provincijama Punjab i Rajasthan, ubivši 800 000 ljudi. Ekonomski i socijalni poremećaji te kolera koja je tada nastala, žive u sjećanju Indije do danas.
Ovdje smo već bili kad je 1894. izbila treća globalna pandemija bubonske kuge. Kriza je trajala i nestala za dvadeset godina, a njeno globalno širenje ubrzalo se putovanjem strojevima na paru i rasprostranjenošću carskih trgovačkih mreža. U svijetu je umrlo 15 milijuna ljudi. Indija je bila najteže pogođena s 12 milijuna smrti.
Ovdje smo već bili kad je od 1896. do 1898. preko 95 posto stadâ južne Afrike uništila razarajuća panzoološka virusna bolest. Istovremeno s jakom sušom i neuspjehom usjeva, to je rezultiralo neviđenom glađu u Sjevernom Transvaalu (Limpopo). Očajni ljudi jeli su korijenje, gusjenice i stare životinjske kože. Mnogi su pribjegli utapanju svoje djece.
Ovdje smo već bili kad je 1918. i 1919. g., pandemija gripe poznata kao “španjolska groznica” ubila preko 50 milijuna ljudi, što je daleko više od broja smrti za prvog svjetskog rata, kad je umrlo svega 13 milijuna.
Sad smo ovdje, opet ćemo biti ovdje. Ništa od ovoga ne može na trenutak umanjiti pojedinačne neizmjerne patnje našeg vlastitog vremena. Treba samo dodati – iako to mediji zaboravljaju spomenuti – da će (nekako) doći i sutra.
Volite Crkvu i želite dijalog u njoj? Dijalog za dobro svih.
The School of life / Fratellanza umana (26.03.2020.)
Autorski sadržaji i prijevodi na Fratellanza umana vlasništvo su stranice i autora. Isti se mogu slobodno prenositi na druge medije samo ako su autori potpisani i pored njihova imena vidljivo stoji Fratellanza umana s linkom na originalni tekst.