Susrećući se sa Svetim sinodom Bugarske pravoslavne crkve, Papa se prisjetio ekumenizma krvi koji ujedinjuje kršćanske mučenike svake ispovijesti te je kao odmah primjenjive puteve predložio ekumenizam “siromaha” i ekumenizam “poslanja”.
Andrea Tornielli
Postoji ekumenizam krvi, ekumenizam siromaha i ekumenizam poslanja. U svom obraćanju patrijarhu Neofitu i Svetom sinodu Bugarske pravoslavne crkve Franjo je ukazao na odmah primjenjiv način za jedinstvo kršćana različitih vjeroispovijesti. Crkve su se – unatoč podjelama svojih predaka, sukobima i doktrinarnim kontroverzama – već ujedinile mučeništvom i progonom u ekumenizmu krvi kojeg je Papa već više puta spomenuo podsjećajući kako progonitelji ne prave razliku kada napadaju vjernike u Kristu i njihova mjesta molitve.
Franjo je govorio o bugarskim kršćanima koji su “pretrpjeli patnju zbog Isusova imena, osobito tijekom progona u prošlom stoljeću”. Podsjetio je i na “mnogu drugu braću i sestre u svijetu” koji “i dalje trpe zbog vjere” tražeći “od nas da ne ostanemo zatvoreni, nego da se otvorimo jer sjemenje samo tako donosi plodove”.
Spominjujući Angela Roncallija, budućeg Ivana XXIII. koji je ovdje u Bugarskoj bio Papinski predstavnik, Papa je potom ponovno predložio svjedočenje, pozivajući kršćane “da hode i rade zajedno kako bi svjedočili Gospodina, osobito služeći najsiromašnijoj i najzaboravljenoj braći u kojima je On prisutan”. To je “ekumenizam siromaha”. Možemo već biti ujedinjeni, već možemo hoditi zajedno bez obzira na rasprave i teološke razlike. Evanđelje se može svjedočiti zajedno s onima koji trpe.
Treći ekumenizam, po primjeru svetih Ćirila i Metoda, povezan je s poslanjem i zajedništvom: to je ekumenizam misije ili poslanja. Moguće je hoditi zajedno tražeći naviještanje Evanđelja. Papa je osobito insistirao na mladima: “Koliko je važno, poštujući pojedine tradicije i osobitosti, pomoći nam i pronaći načine kako prenijeti vjeru prema jezicima i oblicima koji omogućuju mladim ljudima iskusiti radost Boga koji ih voli i poziva!”.
Dijalog teologa, put za razjašnjavanje još uvijek otvorenih pitanja – koji u slučaju pravoslavnih ne dodiruju bitne elemente vjere i sakramente – je važan. Ali to nije dovoljno. Iznad svega, takav dijalog riskira da ostane nešto daleko, prebačeno u područja stručnjaka. Upravo ono što može utjecati na konkretan život kršćana različitih ispovijesti koji žive jedni pored drugih prijedlog je ekumenizma koji se mora provoditi bez čekanja odgovora odozgo. To je ekumenizam svjedočenja i poslanja. Time jedinstvo kršćana postaje znak jedinstva i mira za svijet (vatican news; fratellanza.net).