“Ne smijemo praviti razliku između vjernika i nevjernika, idemo na korijen: čovječanstvo. Pred Bogom smo svi djeca”, poručuje Papa.
“Ovdje plačemo i patimo. Svi. Iz ove situacije možemo izaći samo zajedno, kao cjelokupno čovječanstvo” – poručio je Papa Franjo u telefonskom intervjuu za La Stampu, kojeg je vodio i objavio vatikanist Domenico Agasso. Govoreći o trenutnoj izvanrednoj zdravstvenoj situaciji, Franjo kaže da se ona treba živjeti “u pokori, samilosti i nadi. I u poniznosti, jer mnogo puta zaboravljamo da u životu postoje ‘tamna područja’, mračni trenuci. Mislimo da se mogu dogoditi samo nekom drugom. Umjesto toga, ovo je vrijeme mračno za sve, nitko nije isključen. Obilježeno je bolom i sjenama koje su nam ušle u kuću. To je drugačija situacija od one koju smo živjeli. Također zato što si nitko ne može priuštiti da ostane miran, svi dijele ove teške dane”. “Ne smijemo praviti razliku između vjernika i nevjernika, idemo na korijen: čovječanstvo. Pred Bogom smo svi djeca”, poručuje Papa.
“Ovih dana ispričali su mi priču koja me pogodila i rastužila, također i zato što predstavlja ono što se događa u bolnicama”, govori Franjo glede usamljenosti onih koji umiru o Covid-19: “Starica je shvatila da umire i htjela se oprostiti od svojih najmilijih: medicinska sestra je uzela telefon i videopozivom nazvala njenu unuku, tako je starica vidjela lice svoje unuke te je mogla otići s tom utjehom”. Krajnja je potreba imati ruku koja te uzme za ruku. Jednu gestu posljednjeg druženja. I mnoge medicinske sestre i medicinski tehničari ovu posljednju želju prate uhom, slušajući bol usamljenosti, uzimajući osobu za ruku. Bol onih koji su otišli bez pozdrava postaje rana u srcu onih koji ostaju. Zahvaljujem svim ovim medicinskim sestrama i medicinskim tehničarima, liječnicima i volonterima koji se, unatoč izvanrednom umoru, privijaju sa strpljenjem i ljubaznošću kako bi nadoknadili prisilni izostanak članova obitelji”.
Glede posljedica za budućnost, Papa naglašava da “moramo misliti da će to biti pomalo kao nakon rata. Neće više biti ‘drugi’, nego će bit ‘mi’. Jer iz ove situacije možemo izaći samo zajedno. Morat ćemo još više pogledati korijene: bake i djedove, starije. Graditi među nama istinsko bratstvo. Sjećati se ovog teškog iskustva kojeg smo živjeli svi zajedno. I nastaviti dalje s nadom, koja nikad ne razočara. To će biti ključne riječi za ponovni početak: korijenje, sjećanje, bratstvo i nada”.
Volite Crkvu i želite dijalog u njoj? Dijalog za dobro svih.
Fratellanza umana (20.03.2020.)
Autorski sadržaji i prijevodi na Fratellanza umana vlasništvo su stranice i autora. Isti se mogu slobodno prenositi na druge medije samo ako su autori potpisani i pored njihova imena vidljivo stoji Fratellanza umana s linkom na originalni tekst.