Papa: Imati vjeru ne znači imati odgovor na sve. U dijalogu sa znanošću valja uvijek biti otvoren

Papa Franjo je u ponedjeljak, 24. listopada, u dvorani Pavla VI. u razgovoru s bogoslovima i svećenicima koji studiraju u Rimu dotaknuo brojna pitanja: od suosjećajnog stila svećenika koji su pozvani biti bliski ljudima, a ne karijeristi, preko duhovne pratnje, zalaganja za nove tehnologije i razlučivanje, dijaloga znanosti i vjere, pa sve do uloge Crkve u vrijeme rata. Nakon pitanja o formaciji u bogoslovijama i duhovnoj pratnji, u nastavku donosimo pitanje o odnosu vjere i znanosti te cjelovit Franjin odgovor.

Pitanje (jednog svećenika): Sveti Oče, možete li nam pomoći razumjeti kako u svojoj službi možemo biti mostovi između svijeta vjere i svijeta znanosti? Što konkretno možete savjetovati nama koji u pastoralnoj praksi imamo odgovornost promicanja dijaloga, svakako ne suprotstavljanje između ova dva područja. Hvala. 

Papa Franjo: Važno je ne poricati ulogu znanosti, pa ni znanosti koja ide dalje, znanosti koja istražuje. Ona je važna, vrlo je važna. I osobe koje studiraju, pa i ako nisu istraživači po službi, svaka osoba, primjerice sveučilišni studenti, svi moramo biti otvoreni prema nemiru koji dolazi od studenata. Prije svega, rekao bih, slušajte, budite otvoreni za probleme. Ako kreneš putem problematike, pitaš se: kako to? I pitaš se nekoliko puta. A nemoj davati neke od onih odgovora koji su se nekada koristili, u knjigama napravljenim da odgovore na sve poteškoće protiv Crkve, protiv naše vjere. To su odgovori koji su beskorisni, čisto su teoretski i ne možemo ih ponuditi kao relevantne odgovore studentu koji studira tu specijalnost. Moramo dati odgovor na visini, dostojan čovjeka, i mislim da je to vrlo važno: gledati sa širokim, širokim horizontima… I može se reći: “Ja to ne znam, ali ti razmisli o tome.. .; navještaj vjere je ovo, na ovoj točki postoje ti horizonti, pogledaj…”. Uvijek budi otvoren i vodi ga… A možeš također reći: “Ne znam kako da odgovorim, ali idi i pronađi ovu osobu, ovog čovjeka, ovu ženu, ovog svećenika, koji je stručnjak za ovo i može ti objasniti”. Nikad ne zatvaraj vrata, nikad ih ne zatvaraj. Čak i ako ti dođu s problemima za koje smatraš da nisu u skladu s moralom; ako možeš odgovoriti, odgovori; ako ne znaš odgovoriti, traži nekoga tko to može i reci: “O ovome možeš razgovarati s ovim, s onim drugim”. Ali uvijek otvoren, uvijek otvoren. Jer obrambeni stav zatvara dijalog, zatvara vrata. Otvoren: “Da, zanimljivo…”.

Na većinu stvari možemo odgovoriti jer ih znamo. Kad sveučilišni studenti dođu s nedoumicama, dajem vam savjet: kad vam donesu sumnju sa strane sveučilišta, na primjer, studenti – možda je to sektor u kojem se najviše radi –, ako je moguće, odgovorite drugom sumnjom, i tako si pažljiv te istu gestu koju on učini tebi i ti činiš njemu, tako da se ne osjeća previše sigurnim. “Pitaš me ovo, dobro, ali kako ti vidiš ovo?”. To je Isus često činio, vidimo to u Evanđelju. Na pitanje koje je sadržavalo zamku, Isus je odgovorio drugim pitanjem i ostavio sugovornika nasred intelektualnog puta. Važno je odgovoriti na ovaj način, ili, ako ne dođe, usmjeriti na osobu koja može odgovoriti na taj znanstveni aspekt, onaj aspekt koji je protiv vjere i na koji možda ja ne mogu odgovoriti. U većini slučajeva, vjerujem da se može odgovoriti. Ali – ovo je i dalje savjet koji vam dajem – ne odgovarajte “u zraku”, isprazno: odgovaram tebi, tebi koji me pitaš. Ako se kompromitiraš ovim pitanjem, kažem ti ovo. Isus je to učinio. Na primjer, kada bi liječio u subotu, rekao bi: “A što je s tobom? Zar ne vodiš kravu da je napojiš u subotu?” (usp. Lk 13,15). Pokazao mu je kontradikciju u samom pitanju. Kad su u pitanju ozbiljne znanstvene stvari, koje su izvan naše sposobnosti, da kažemo što možemo i što ne znamo; reci: “O ovome moraš pitati nekoga tko se više razumije u ovu znanost”. Biti ponizan. Imati vjeru ne znači imati odgovor na sve. Ta metoda obrane vjere više ne funkcionira, to je anakrona metoda. Imati vjeru, imati milost vjerovati u Isusa Krista znači biti na putu. I da onaj drugi shvati da si na putu, da nemaš sve odgovore na sva pitanja. Postojalo je vrijeme kada je teologija obrane bila moderna i postojale su knjige s pitanjima za obranu. Kad sam bio mladić, to je bila metoda obrane. To su odgovori, poneki dobri, drugi zatvoreni, ali taj način nije dobar za dijalog. “Jesi li vidio? Odgovorio sam ti, pobijedio sam”. Ne, to ne ide. U dijalogu sa znanošću uvijek biti otvoren. I reći: ovo ti ne znam obijasniti, već trebaš otići do ovih znanstvenika, do ovih ljudi koji će ti možda pomoći. Valja pobjeći od kontrapozicije religija/znanost, jer to je zao duh, to nije istinski duh ljudskog napretka. Ljudski napredak će unaprijediti znanost i također zadržati vjeru (vatican.va; ika; fratellanza.net).

VIDEO

Hvala što ste pročitali ovaj tekst. Ako želite pratiti slične sadržaje, pozivamo vas da zapratite naš WhatsApp kanal fratellanza.net klikom ovdje ili našu Fb stranicu klikom ovdje.