U velikom intervjuu s novinarkom Valentinom Alazraki za Televisu Papa Franjo je progovorio o različitim delikatnim temama. O slučaju Viganò: “U klimi bijesa radije sam šutio”. “U slučaju Zanchetti čekamo presudu”. “Kurija je posljednji europski dvor apsolutne monarhije”. O gradnji zidova nakon berlinskog: “Čovjek je jedina životinja koja dva puta upada u istu klopku”. “Žene ropkinje postoje i u Rimu”
Od optužbe bivšeg nuncija Viganòa i slučaja McCarrick do pitanja o argentinskom biskupu Zanchetti. Od aktualnog suđenja Pellu i Barbarinu do djela Ivana Pavla II. I Benedikta XVI. O aferi Maciel. I, dakako, tu su i “kurijalna” pitanja poput Vijeća kardinala koje se smanjilo s devet na šest, te društveno-političke teme, kao što su uloga žena i feminicidi, pitanja migranata, njihova integracija i zatvorene luke.
Nekoliko pitanja koja su ostala otvorena posljednjih mjeseci pontifikata odgovorena su u dužem intervjuu kojeg je Papa Franjo dao novinarki Valentini Alazraki za meksičku TV Televisa. S ovom poznatom novinarkom – koja je zapravo “institucija” za komunikaciju u Vatikanu s više od 150 doživljenih papinskih putovanja i koja je pozvana za stol predavača tijekom Summita biskupa o zaštiti maloljetnika (veljača, 2019.) – Rimski biskup je s očiglednim povjerenjem razgovarao preko sat vremena o pitanjima koja nisu pronašla prostor ili vrijeme tijekom razgovora s novinarima u zrakoplovu.
“Nisam znao ništa o McCarricku, inače ne bih šutio”
Jedno od pitanja u intervjuu – koji će na televiziji biti objavljen u nedjelju navečer, a koji je na nekoliko jezika na Vatican News-u i u novinama L’Osservatore Romano objavljen i ranije – odnosilo se na slučaj McCarrick, bivšeg washingtonskog nadbiskupa i zlostavljača mladih i maloljetnika, kojem je Papa Franjo u veljači prošle godine oduzeo sve Crkvene službe i časti, oduzevši mu i svećenički status. Novinarka je podsjetila Papu na neobično “priopćenje” nuncija Carla Maria Viganòa u kojem je ovaj zatražio ostavku Pape jer je “rehabilitirao McCarricka” unatoč navodnim ograničenjima koje je ovaj dobio od pape Ratzingera. Pitanje koje su mnogi Papini protivnici posljednjih mjeseci koristili je: Je li Papa znao za McCarricka, da ili ne? Franjo je uklonio svaku sumnju: “Rekao sam mnogo puta: nisam znao, nisam imao pojma (…) ma znate da nisam ništa znao o McCarricku, inače ne bih šutio, zar ne?”.
O šutnji o dosjeu Viganò: “U klimi bijesa ne može se odgovoriti”
Međutim, suočen s teškim optužbama nuncija Viganòa, Papa se odlučio uprotiviti šutnjom. Zašto? “Oni koji su učili rimsko pravo – odgovara – kažu da je i šutnja način govora… Mislio sam to iskreno povjeriti novinarima i rekao sam vam: ‘Gledajte, imate ovdje sve, proučavajte i donosite zaključke’. I to ste učinili, jer ste vi obavili posao, i u ovom slučaju je bilo fantastično. Posebno sam pripazio da ne kažem stvari koje nisu bile tamo, ali ih je potom tri ili četiri mjeseca kasnije izrekao sudac u Milanu kad ga je osudio”. Time je Papa uputio na presudu državnog suda u Milanu iz studenog 2018. kojom je nuncij Viganò osuđen, odnosno u kojoj je presuđeno da C. M. Viganò treba isplatiti milijunsku naknadu vlastitom bratu svećeniku Lorenzu. “Šutio sam, jer inače bih blatio”, objašnjava Papa. “Neka novinari istraže. I otkrili ste, pronašli ste cijeli taj svijet. Bila je to tišina utemeljena na povjerenju u vas. I ne samo to, nego sam vam čak rekao: “Uzmite, proučite, tu je sve”. A rezultat je bio dobar, bolji nego da sam počeo objašnjavati i braniti se. Vi procjenjujete dokaze u ruci”. “U klimi bijesa nemoguće je odgovoriti”, dodaje Papa. A Viganòovo pismo bilo je bijesno, kao što ste i sami primjetili iz rezultata. Neki od vas su čak napisali da je to bilo plaćeno, ne znam, ipak ne znam”.
Slučaj Zanchetta: Dao sam otvoriti sudski proces
S istom iskrenošću Papa je odgovario na još jedan kritični slučaj: onaj argentinskog biskupa Gustava Zanchette, upravitelja APSA (vatikanskih nekretnina), koji je pod istragom zbog seksualnog zlostavljanja. U Argentini neki mediji tvrde da je Bergoglio obaviješten o optužbama protiv tog prelata. “Došlo je do optužbe i prije nego što sam zatražio od njega da se odrekne službe, odmah sam ga pozvao i suočio s osobom koja ga je optužila”, objasnio je Papa, te nastavio: “Na kraju se branio govoreći da su ga hakirali”. Tada suočeni s dokazima i optužbama svećenika iz Argentine koji su podnijeli pritužbu nuncijaturi, “nazvao sam Nuncijaturu i nuncij mi je rekao: ‘Gledaj, pitanje optužbe za zlostavljanja je ozbiljno’, zlouporaba moći, može se reći. Nisu to tako nazvali, ali to je to. Doveo sam ga ovamo i zatražio ostavku. Lijepo i jasno”. Dvije i pol godine nakon njegove ostavke, “poslao sam ga u Španjolsku na psihijatrijski test”, objašnjava Papa, “rezultat testa je bio normalan… zadržao sam ga ovdje jer je test rekao da je imao dijagnostičke vještine upravljanja i vještine savjetovanja. Neki su to ovdje u Italiji protumačili kao ‘parking’ (u Vatikanu)”. Ali zašto je stvoreno ad hoc jedno mjesto u upravljanju nekretninama? “Ekonomski je bilo neuredno, a on nije loše upravljao ekonomskim poslom”, objasnio je Papa. U svakom slučaju, Papa je ponovio kako nikad nije zaustavio ovaj proces i da je njegovom voljom pokrenut proces pri Kongregaciji za nauk vjere čiji se zaključak sada očekuje: “Prepustio sam to njima. Zapravo, kao biskup, moram mu ja presuditi, ali u ovom slučaju rekao sam ne. Neka naprave proces, izdaju presudu i ja ću je provest”.
Presude Pellu i Barbarinu
Papin pristup pravnim procesima kardinala Pella i Barbarina drugačiji je. Prvi se nalazi iza rešetaka zbog navodnog zlostavljanja djece, a drugi je osuđen na šest mjeseci zbog zataškavanja. Papa, ponavljajući da “Crkva mora kazniti, mora nametnuti ozbiljne kazne” za zločin zlostavljanja, ponavlja “pretpostavku nevinosti” za Lyonskog nadbiskupa. O slučaju bivšeg prefekta Tajništva za ekonomiju pojašnjava: “Kardinal Pell radio je ovdje u Kuriji i ja sam ga izabrao jer su me zamolili. Već je prije bio pozivan ovdje, bilo je nekih indicija, ali bilo je i sudskih procesa iz kojih je tada izišao čist”.
O smanjenju broja članova C9: “Neće biti novih članova”
Pell je, kao i Errázuriz i Monswengo, već mjesecima izvan Vijeća C9, odnosno Vijeća kardinala koje pomaže Papi u reformi Kurije. Početnih devet članova svedeno je na šest. “Kardinal Pell očito je u zatvoru i osuđen je. Žalio se, no osuđen je. Kardinal Errázuriz nije mogao nastaviti, bilo je očito. A kardinal Monsengwo napunio je 80 godina. Otišao je, dakle, zbog godina”, objasnio je Bergoglio pojašnjavajući da neće biti novih imenovanja: “Dobro radimo u šest, pa zašto dodavati druge ako dobro funkcionira u ovoj fazi?”.
O kardinalu Maradiagi mnogo je “kleveta”
O dvojici kardinala u Vijeću C9 koji su prešli dob od 75 godina, Bertellu i Rodríguez Maradiagi, Papa je kratko kazao: “Ne mogu ne voditi računa o predsjedatelju i koordinatoru”. Na Maradiagi, koji je u središtu kontroverzi u Hondurasu, razbijaju se koplja: “O njemu svašta govore, ali nema ničeg izvjesnog, ne, on je pošten i pažljivo sam pregledao sve stvari. To su klevete jer nitko ne može ništa od toga dokazati. Možda je pogriješio u nečemu, možda je napravio neke pogreške, ali ne onakvu kakvu mu stavljaju na teret. To je važno, zato ga branim”.
“Kurija je posljednji europski dvor apsolutne monarhije”
Upitan o krizi u Crkvi, Papa uvjerava: “Krize također pomažu u rastu… gdje trebamo prilagoditi određene stvari, promicati neke druge i krenuti naprijed, naprijed u tom pogledu”. Papa je, stoga, pohvalio gestu novog biskupa Paola Giuliettija (iz biskupije Lucca u Italiji) koji je, preuzimajući povjerenu mu biskupiju, odlučio ući u katedralu kao hodočasnik odjeven poput običnog svećenika (umjesto u limuzini i s okićenom reverendom) s više od dvije tisuće mladih koji su ga pratili: “To je fantastično! To nije Crkva u krizi, to je Crkva koja raste!” “U krizi su – objašnjava – modaliteti koji čine Crkvu, ali koji moraju pasti. Budimo svjesni. Vatikan, kao oblik vladavine, Kurija, ono što jest, posljednji je europski dvor apsolutne monarhije. Posljednji. Ostali su sada ustavne monarhije. Dvorci se urušavaju. Ovdje još uvijek postoje strukture dvora koje moraju pasti”. Kada je u pitanju ova reforma Papa je naglasio da to nije njegova osobna reforma, nego ju on samo predvodi budući da je to “reforma koju su zatražili kardinali, odnosno većina njih” na konklavama 2013. kad su birali novog Rimskog biskupa.
Macielova zlostavljanja: hrabri Ratzinger, Wojtylu su ponekad znali prevariti
U intervjuu odaje počast svojim prethodnicima za rad na dramatičnom slučaju Marcial Maciel, utemeljitelja Kristovih legionara koji je zapravo bio narkoman i serijski nasilnik. “Tu je Ratzinger bio hrabar”, kaže, a za Ivana Pavla II. s druge strane ističe: “Moramo razumjeti određene stavove jer je došao iz zatvorenog svijeta, iza željezne zavjese gdje je u svemu vladao komunizam. A postojao je obrambeni mentalitet. Moramo dobro razumjeti, nitko ne može sumnjati u svetost ovoga čovjeka i njegovu dobru volju. Bio je sjajan, bio je sjajan”. Ipak, “ponekad je i Ivan Pavao II. bio prevaren, sigurno. U slučaju Austrije, primjerice, kod imenovanja nadbiskupa Beča, benediktinskog redovnika koji je izgledao jedno, a zatim je se skunuo poklopac s lonca…”
“U slučaju Barros u Čileu pogriješio sam, novinari su mi pomogli”
Osim toga, i pape griješe: “Uvijek se prave pogreške. Idem na ispovijed svakih petnaest dana, znači da griješim”, priznaje Bergoglio. Jedna od pogrješaka bila je upravo u slučaju Barros, čileanskog biskupa iz biskupije Osorno, duhovnog sina bivšeg svećenika Fernanda Karadime. Franjo je branio Barrosa tijekom njegovog problematičnog putovanja u Čile u siječnju 2018.: “Tijekom putovanja shvatio sam da se informacije koje sam imao ne podudaraju s onim što sam vidio. I mislim da su neka od pitanja postavljena na povratnom letu bila vrlo edukativna kako bih razumio stvari”.
“Sanjam o odlasku u Kinu. Veze su vrlo dobre”
Na temu putovanja, Rimski biskup otkrio je svoju želju da posjeti Kinu: “Moj san je Kina. Jako volim Kineze… Odnosi s Kinom su vrlo dobri, vrlo dobri. Sa sporazumom koji je sklopljen…”. A onima koji kritiziraju sporazum o biskupskim imenovanjima nazivajući ga instrumentom za prodaju Crkve pekinškoj vladi odgovara: “Katolici su sada sretni zbog ujedinjenja, uvijek su bili ujedinjeni. Možda neki od vođa nije, ali to je normalno. Isto se dogodilo i u mađarskom slučaju, mislim na Mindszentya. Neki su mislili da se trguje kardinalom Mindszentyjem, da Pavao VI. pregovara o tome, ali nije. Uz svu vanjsku politiku malih koraka, normalno je da se poneko osjeća vani, to je istina, ali to je manjina. U biti, Uskrs su svi zajedno slavili, svi zajedno i u svim crkvama. Ove godine nije bilo nikakvih problema”.
Žene žrtve feminicida i ropkinje za prostituciju
U intervjuu je dosta prostora posvećeno i temi žena: zlostavljanima, žrtvama ubojstava i ropstva. “Svijet bez žena ne funkcionira”, kazao je Papa. “Ne zato što je žena ta koja rađa djecu, ostavimo sada sa strane rađanje. Kuća bez žene ne funkcionira. Postoji riječ koja nestaje iz našeg riječnika jer je se svi plaše, to je: nježnost. To je ženska baština. Sad, od tuda do femicida, do ropstva, korak je kratak. Kako nastaje ta mržnja? Ne mogu to objasniti. No, očito je da žena i dalje ostaje u drugom planu, a izraz iznenađenja kad je žena uspješna to dobro pokazuje”.
A “od toga da bude u drugom planu pa da postane predmet ropstva malo nedostaje. Dovoljno je otići na kolodvor Termini, na ulice Rima. A to su žene u Europi, u kulturnom Rimu. One su žene ropkinje. Zašto su to? A potom, od toga pa do njihova ubijanja… Kad sam u Godini milosrđa posjetio centar za oporavak djevojaka, jedna djevojka je imala odsječeno uho jer nije donijela dovoljno novca izrabljivačima. One imaju posebnu kontrolu kod klijenata, pa ako djevojka ne radi što se od nje traži onda je tuku ili je kažnjavaju kao što se to dogodilo ovoj djevojci. Žene ropkinje.”
Nakon Berlina ponovno zidovi? “Čovjek jedina životinja koja pada dva puta u istu rupu”
Spominjanje ove teme pružilo je Papi priliku osuditi strašne uvjete s kojima se suočavaju mnogi migranti u libijskim logorima, a o čemu svjedoče različiti videozapisi. Govoreći o migrantima Papa je izrazio tugu zbog “zatvorenih luka” za brodove koji prevoze izbjeglice i bol za Mediteran koji je postao “groblje”. Zatim je zamolio da se obrati pozornost na vraćanje u domovinu bez sigurnosti: “Pa i za povratak je potrebno imati dijalog sa zemljom podrijetla, a ne samo podignuti zid ili zatvoriti vrata kuće”. I upravo po pitanjima zidova ponavlja svoju osudu: “Ne znam što se događa pa da ulazi ta nova kultura obrane teritorija gradnjom zidova. Već smo upoznali jedan, onaj berlinski, koji nam je donio toliko glavobolje i toliko patnje. Ali čini se da ono što radi čovjek, životinje ne rade. Čovjek je jedina životinja koja pada dva puta u istu rupu. Pravimo opet iste stvari”.
“Nikad nisam htio reći da gay djecu treba slati psihijatru”
Papa Franjo je prihvatio kao “kompliment” kritiku nekih da su mu “prioritet osobe koje su udaljenije” od onih “svojih”. Napomenuo je da su mnoge novine njegove riječi izrečene na povratku iz Dublina kako: “homoseksualnu djecu treba poslati psihijatru” zapravo krivo shvatili. “I čudno je, rekli su mi, da me branila jedna osoba koja je nevjernik, odnosno da je napisao da je to bio lapsus lingue”. “Homoseksualne osobe imaju pravo biti u obitelji… Još jedna stvar koju sam rekao je: kad se tijekom odrastanja primjete neki znakovi u djeci, potrebno ih je poslati, htio sam reći profesionalcu (stručnoj osobi), a umjesto toga izašlo je “psihijatru”. Pa je naslov tih novina bio: “Papa šalje homoseksualce psihijatru”. To nije istina! Ponovno su mi postavljali isto pitanje i ponovio sam: To su djeca Božja, imaju pravo na obitelj i to je sve”.
“Neumjesno” je govoriti o homoseksualnim “brakovima“
Između stava o dostojanstvu osobe i “blagoslivljanja” braka između osoba istog spola postoji razlika: “Neumjesno je govoriti o homoseksualnim brakovima”, potvrdio je Papa, tvrdeći za sebe da je “konzervativan” u pitanju doktrine, iako po opaski novinarke mnogi misle drugačije (vatican news; fratellanza.net).