Foto: © picture alliance
Na redovnoj općoj audijenciji u srijedu 29. listopada na Trgu sv. Petra u Vatikanu, papa Lav XIV. održao je katehezu u prigodi 60. obljetnice koncilske deklaracije „Nostra aetate“ te se susreo s hodočasnicima, vjernicima i predstavnicima različitih religijskih tradicija. Prijevod kateheze donosimo u cijelosti.
Draga braćo i sestre, hodočasnici u vjeri i predstavnici različitih religijskih tradicija! Dobar dan, dobro došli! U središte današnjeg razmišljanja, u ovoj Općoj audijenciji posvećenoj međureligijskom dijalogu, želim staviti riječi Gospodina Isusa upućene Samarijanki: „Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.“ (Iv4,24).
U Evanđelju taj susret otkriva bit autentičnog religijskog dijaloga: razmjenu koja se uspostavlja kad se ljudi međusobno otvaraju u iskrenosti, pažljivom slušanju i uzajamnom obogaćivanju. To je dijalog koji se rađa iz žeđi – Božje žeđi za ljudskim srcem i ljudske žeđi za Bogom. Na Jakovljevom zdencu u gradu Siharu Isus nadilazi prepreke kulture, spola i religije. Poziva Samarijanku na novo razumijevanje bogoštovlja, koje nije ograničeno na određeno mjesto – „ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu“ – nego se ostvaruje „u Duhu i istini“. Taj trenutak obuhvaća samu srž međureligijskog dijaloga: otkrivanje Božje prisutnosti izvan svakih granica i poziv da ga zajedno tražimo s poštovanjem i poniznošću.
Prije šezdeset godina, 28. listopada 1965., Drugi vatikanski koncil, proglašenjem deklaracije Nostra aetate, otvorio je novi obzor susreta, poštovanja i duhovnog gostoprimstva. Taj nam svijetli dokument pokazuje kako susretati sljedbenike drugih religija ne kao strance, nego kao suputnike na putu istine; kako poštovati razlike, potvrđujući našu zajedničku ljudskost; te kako u svakoj iskrenoj religijskoj potrazi prepoznati odsjaj jedinstvenog Božjeg otajstva koje obuhvaća sve stvorenje.
Posebno ne treba zaboraviti da je prvo usmjerenje Nostra aetate bilo prema židovskom svijetu, s kojim je sveti Ivan XXIII. želio obnoviti izvorni odnos. Po prvi put u povijesti Crkve trebao se oblikovati doktrinarni tekst o židovskim korijenima kršćanstva, koji bi na biblijskoj i teološkoj razini predstavljao točku bez povratka.
„Narod Novoga saveza duhovno je povezan s rodom Abrahamovim. Kristova Crkva, naime, priznaje da se počeci njezine vjere i izabranja, po spasonosnom Božjem otajstvu, nalaze već kod patrijarhâ, Mojsija i prorokâ.“ (NA, 4).
Tako Crkva, „sjećajući se zajedničke baštine sa Židovima, potaknuta religioznom evanđeoskom ljubavlju, a ne političkim razlozima, žali mržnju, progone i očitovanja antisemitizma, kojima su u bilo koje vrijeme i s bilo koje strane Židovi bili pogođeni“ (Isto).
Od tada su svi moji prethodnici jasno osudili antisemitizam. I ja, na isti način, potvrđujem da Crkva ne tolerira antisemitizam i da se protiv njega bori – zbog samog Evanđelja.
Danas možemo sa zahvalnošću gledati na sve što je ostvareno u židovsko-katoličkom dijalogu tijekom ovih šest desetljeća. To nije samo plod ljudskog nastojanja, nego i pomoć našega Boga koji je, prema kršćanskom uvjerenju, dijalog u samome sebi. Ne možemo zanijekati da je u tom razdoblju bilo i nesporazuma, teškoća i sukoba, ali oni nikada nisu zaustavili dijalog. Ni danas ne smijemo dopustiti da nas političke okolnosti ili nepravde pojedinaca odvrate od prijateljstva, osobito jer smo dosad postigli mnogo.
Duh Nostra aetate i dalje osvjetljava put Crkve. Ona priznaje da sve religije mogu odražavati „zraku one Istine što prosvjetljuje sve ljude“ (br. 2) te da traže odgovore na velika otajstva ljudske egzistencije. Stoga dijalog ne smije biti tek intelektualan, nego duboko duhovan. Deklaracija poziva sve katolike – biskupe, kler, redovnike i redovnice te vjernike laike – da se iskreno uključe u dijalog i suradnju sa sljedbenicima drugih religija, prepoznajući i promičući sve što je u njihovim tradicijama dobro, istinito i sveto (usp. Isto).
To je danas neophodno gotovo u svakom gradu svijeta, gdje su – zbog ljudske pokretljivosti – naše duhovne i pripadničke različitosti pozvane na susret te bratsko i sestrinsko zajedništvo. Nostra aetate nas podsjeća da se pravi dijalog ukorjenjuje u ljubavi – jedinom temelju mira, pravednosti i pomirenja – te odlučno odbacuje svaki oblik diskriminacije i progona, potvrđujući jednako dostojanstvo svakog ljudskog bića (usp. NA, 5).
Stoga se, draga braćo i sestre, šezdeset godina nakon Nostra aetate možemo zapitati: što možemo učiniti zajedno? Odgovor je jednostavan: djelujmo zajedno. Više nego ikada, našem svijetu potrebni su naše jedinstvo, naše prijateljstvo i naša suradnja. Svaka od naših religija može pridonijeti ublažavanju ljudske patnje i skrbi za naš zajednički dom – planet Zemlju. Naše tradicije uče istinu, suosjećanje, pomirenje, pravednost i mir. Moramo uvijek iznova potvrđivati služenje čovječanstvu.
Zajedno moramo biti budni pred zlouporabom Božjeg imena, religije pa i samog dijaloga, kao i pred opasnostima koje predstavljaju religijski fundamentalizam i ekstremizam. Također moramo odgovorno pristupiti razvoju umjetne inteligencije, jer ako se ona shvati kao zamjena za čovjeka, može teško povrijediti njegovu beskrajnu dostojanstvenost i poništiti njegove temeljne odgovornosti. Naše tradicije mogu neizmjerno pridonijeti humanizaciji tehnologije i nadahnuti njezino usmjeravanje na zaštitu temeljnih ljudskih prava.
Kao što svi znamo, naše religije uče da mir počinje u čovjekovu srcu. U tom smislu, religija može imati presudnu ulogu. Moramo vratiti nadu u svoje osobne živote, u svoje obitelji, u svoje četvrti, škole, sela, narode i u naš svijet. Ta se nada temelji na našim religijskim uvjerenjima – na uvjerenju da je novi svijet moguć.
Nostra aetate je prije šezdeset godina donijela nadu svijetu koji se oporavljao od rata. Danas smo pozvani obnoviti tu nadu u svijetu razorenom ratovima i u našem narušenu prirodnom okolišu. Surađujmo, jer ako smo ujedinjeni – sve je moguće. Neka ništa ne bude uzrok podjela među nama.
U tom duhu, ponovno izražavam svoju zahvalnost za vašu prisutnost i vaše prijateljstvo. Prenesimo ovaj duh prijateljstva i suradnje budućim naraštajima, jer on je pravi stup dijaloga.
A sada, zastanimo nakratko u tihoj molitvi: molitva ima snagu preobraziti naše stavove, misli, riječi i djela (ika.hr; fratellanza.net).