Sljedeća redovita Sinoda biskupa na temu sinodalnosti održat će se za dvije godine. Najavio je to 7. ožujka glavni tajnik Sinode kardinal Lorenzo Baldisseri.
“Za sinodalnu Crkvu: zajedništvo, sudjelovanje i misija” tema je XVI. redovite Sinode biskupa koju je papa Franjo sazvao za jesen 2022. Za vrijeme pontifikata Franjo je više puta spominjao kako je sinodalnost glavni put u životu Crkve. Povodom 50. obljetnice ustanovljenja Sinode biskupa, 17. listopada 2015. rekao je:
“Ono što Gospodin traži od nas, u izvjesnom je smislu već sadržano u riječi Sinoda. Hoditi zajedno – laici, pastiri, biskup Rima – koncept je koji je lako staviti u riječi, no i nije baš tako lako provesti ga u praksi”.
Obrnuta piramida
Sinodalnost, naglasio je Papa 2015., nudi “najprikladniji interpretativni okvir za razumijevanje same službe hijerarhije“.
“Ako razumijemo da su, kako kaže sveti Ivan Krizostom, Crkva i Sinoda sinonimi, razumijemo i to da se unutar nje nitko ne može ‘uzdići’ iznad ostalih”. “Naprotiv – objasnio je – u Crkvi je potrebno da se netko “spusti” kako bi se stavio u službu braće i sestara tijekom puta”. Isus je uspostavio Crkvu “postavivši na njen vrh kolegij apostola, u kojem je stijena apostol Petar”. Ali u ovoj Crkvi, “kao u obrnutoj piramidi, vrh je ispod baze”. Zbog toga se, primijetio je Franjo, oni koji vrše službu vlasti “nazivaju ministrima: jer su, prema izvornom značenju riječi, najmanji od svih”.
Razine sinodalnosti
Prva razina u kojoj se ostvaruje prakticiranje sinodalnosti je u partikularnim Crkvama. Druga razina su provincije ili crkvene pokrajine, partikularni koncili te na osobit način biskupske konferencije. Posljednja razina je ona univerzalne Crkve. “Ovdje Sinoda biskupa, predstavljajući katolički episkopat – podsjetio je Papa – postaje izraz biskupske kolegijalnosti unutar potpuno sinodalne Crkve”.
Više ovlasti biskupskim konferencijama
Kako smo ranije pisali, i nova apostolska konstitucija Praedicate Evangelium o Rimskoj kuriji, planira donijeti povećanje nadležnosti biskupskih konferencija diljem svijeta, što je poticaj decentralizaciji i sinodalnosti Crkve i što će znatno promijeniti odnose između biskupa, Rimske kurije i Pape. Čvršća centralizacija Rimske kurije osjetila se najviše tijekom XX. stoljeća, a posljednji put to je učinjeno apostolskom konstitucijom Pastor Bonus iz 1988., koja je ujedno i temelj za dosadašnji ustroj Kurije.
Sinoda i sinodalnost
Inspirirana Papinim riječima povodom 50. obljetnice osnutka Sinode biskupa, Međunarodna teološka komisija 2018. je provela istraživanje o sinodalnosti u životu i poslanju Crkve. Sinoda – poručuje dokument – je drevna riječ u tradiciji Crkve. Sastoji se od prijedloga σύν (sa) i imenice ὁδός (put). Označuje put koji je zajedno prošao Božji narod. Još od prvih stoljeća – podsjeća se u dokumentu – crkveni sabori sazivani na različitim razinama označeni su riječju “Sinoda” kako bi se u svjetlu Božje riječi razlučila doktrinalna, liturgijska, kanonska i pastoralna pitanja. Pojam sinodalnost – naglašava tekst – ukazuje na „specifični modus vivendi et operandi Crkve Božjeg naroda koji se očituje i konkretno ostvaruje kao zajedništvo u zajedničkom hodu, okupljanju na saboru i u aktivnom sudjelovanju svih njenih članova u njenom evangelizacijskom poslanju“. Pojam zajedništva izražava “duboku bit otajstva i poslanja Crkve” koja u euharistijskom slavlju “ima svoj izvor i vrhunac”.
Sinodalni put Crkve u Njemačkoj
Katolička crkva u Njemačkoj prošle je godine započela Sinodalni put na kojem svi zajedno, u svom njemačkom kontekstu, žele odgovoriti na pitanja poput zloporabe moći, seksualnog morala, obveze celibata i uloge žena u Crkvi, ali i na mnoga druga pitanja vezana za obnovu Crkve. Prvi veliki plenum procesa reformi održan je ove godine, krajem siječnja, u Frankfurtu (vatican news, kna).