Slaveći Svetu Misu na svetkovinu Duhova 9. lipnja, Papa je kazao: „Ima onih koji imaju previše i onih koji nemaju ništa, ima onih koji pokušavaju živjeti stotinu godina i onih koji ne mogu ugledati svjetlo života”. “U računalnom dobu sve smo udaljeniji: “sve više ‘social’, ali sve manje društveni”.
Salvatore Cernuzio
Dođi Duše Sveti i donesi mir u svijet u kojem je neusuglašenost postala stvarna “podjela” i u kojem je “moderno lijepiti pridjeve, pa i vijeđati”. “Možemo reći da živimo u određenoj kulturi pridjeva u kojoj se zaboravljaju imenice. Živimo, također, u jednoj kulturi vrijeđanja, koja postaje prvi odgovor na mišljenje s kojim nisam usuglašen”, rekao je Papa Franjo slaveći duhovsku Misu na Trgu sv. Petra, izvještava Vatican Insider.
Na zlo uzvratiti dobrotom
Papa je osudio “zlo” koje je takvim stavom nanešeno “onima koji su povrijeđeni, ali i onima koji vrijeđaju”. “Uzvraćati zlo za zlo i od žrtve postajati krvnik nije ispravno. S druge strane, oni koji žive po Duhu Svetom donose mir tamo gdje postoji nesklad, slogu tamo gdje postoji sukob. Duhovni ljudi uzvraćaju dobrom za zlo, krotkošću regiraju na aroganciju, dobrotom na zlobu, tišinom na buku, molitvom na brbljanja, osmijehom na neuspjeh”.
Sve ovo izgleda ljudski nemoguće, ali Duh je taj koji to čini. Primjer su učenici: “Duh im nije olakšao stvari, on nije izveo spektakularna čuda, on nije uklonio probleme i protivnike, nego je u život učenika unio sklad koji je nedostajao. Unio je svoj sklad, jer On je sklad”, naglasio je Papa.
“Mir ne oslobađa od problema nego u problemima”
“Mir se ne sastoji u izvanjskom rješavanju problema – jer Bog svojima ne uklanja nevolje i progone – nego u primanju Duha Svetoga. U tome je mir: taj mir koji je dan apostolima, taj mir koji ne oslobađa od problema nego u problemima. Taj mir ponuđen je svakom od nas”.
To je mir koji “srce učini sličnim dubokom moru koje je uvijek mirno, čak i kad se na površini uzburkaju valovi”, kazao je Papa u metaforama. Mir je “toliko dubok sklad da čak i progone može pretvoriti u blaženstva. Koliko puta, umjesto toga, ostajemo na površini! Umjesto da tražimo Duha, nastojimo ostati na površini, misleći da će sve biti bolje ako taj problem prođe, ako tu osobu više ne vidim, ako se ta situacija poboljša. Ali to je ostajanje na površini: kada prođe jedan problem doći će drugi, a tjeskoba će se vratiti”.
Udaljavanjem od onih koji ne misle kao mi nećemo se smiriti
“Udaljavanjem od onih koji ne misle kao mi nećemo se smiriti”, primjetio je Franjo, te se osvrnuo na dinamiku današnjice: “Danas se, u žurbi koju nam nameće naše vrijeme, čini da je sklad marginaliziran: razvučeni smo na sve strane i riskiramo pucanje, te smo obuzeti stalnom nervozom koja loše reagira na svaku stvar. I traži se brzo rješenje, pilula jedna za drugom kako bismo krenuli naprijed, emocija za emocijom kako bismo se osjetili živima”.
Treba nam red: Duh “donosi red u bjesnilu” jer je “On mir u nemiru, povjerenje u obeshrabrenju, radost u tuzi, mladost u starosti, hrabrost u iskušenju. On je taj koji, među olujnim strujama života, učvršćuje sidro nade”.
Kao što kaže sveti Pavao, Duh je taj koji nas “sprečava da se vratimo u strah jer čini da se osjećamo voljenom djecom” (usp. Rim, 8,15). Bez Duha “kršćanski život je izlizan, lišen ljubavi koja sve ujedinjuje”, a samo kršćanstvo postaje “moralizam bez radosti”.
Duh Sveti “ne samo da donosi unutarnji sklad, nego i izvana: među ljudima. Čini nas Crkvom, komponira različite dijelove u jedinstvenu harmoniju”. “Danas u svijetu – primjećuje Papa Bergoglio – neusuglašenosti postaju stvarne podjele: ima onih koji imaju previše i ima onih koji nemaju ništa, ima onih koji pokušavaju živjeti stotinu godina i onih koji ne mogu ugledati svjetlo života. U računalnom dobu sve smo udaljeniji: “sve više ‘social’, ali sve manje društveni”. Potreban nam je Duh jedinstva, koji će nas obnoviti kao Crkvu, kao Božji narod, i kao cijelo čovječanstvo. Duh koji će nas nanovo roditi”.
Svi smo prije svega djeca i braća/sestre
Uvijek postoji “napast graditi ‘gnijezda’”, to jest, “okupljati se samo oko vlastite grupe, prema vlastitim preferencijama, slični sa sličnima, alergični na bilo kakvu kontaminaciju. A od gnijezda do sekte korak je kratak, čak i unutar Crkve. Koliko se puta – ukazao je Papa – vlastiti identitet definira protiv nekoga ili protiv nečega! Duh Sveti, s druge strane, spaja daleke, ujedinjuje udaljene, okuplja raspršene. On spaja različite nijanse u jedinstveni sklad, jer On prije svega vidi dobro, gleda u čovjeka prije nego u njegove pogreške, u ljude prije nego u njihove postupke. Duh oblikuje Crkvu, oblikuje svijet kao mjesto djece i braće. Djeca i braća imenice su koje dolaze prije bilo kojeg drugog pridjeva”.
Bez Duha Crkva je organizacija
Tako se sve mijenja: “S Duhom Crkva je Božji sveti narod, poslanje zaraženo radošću, a ne prozelitizmom, a drugi su braća i sestre koje voli isti Otac. Ali bez Duha Crkva je organizacija, propagandna misija, zajednički napor. I mnoge Crkve provode programska djelovanja u smislu pastoralnih planova i rasprava o svemu”.
Vjernike na Trgu Franjo je potaknuo da svaki dan mole Duha Svetoga da “strah pretvori u povjerenje a zatvaranje u darivanje”: “Dođi k nama – molitva je Rimskog biskupa – Daj nam radost uskrsnuća, trajnu mladost srca. Duše Sveti, skladu naš, Ti koji nas činiš jednim tijelom, ulij svoj mir u Crkvu i u svijet. Duše Sveti, učini nas djelatnicima sklada, sijačima dobra, apostolima nade”.
Prijevod: Fratellanza umana (09.06.2019.)
Autorski sadržaji i prijevodi na Fratellanza umana vlasništvo su stranice i autora. Isti se mogu slobodno prenositi na druge medije samo ako su autori potpisani i pored njihova imena vidljivo stoji Fratellanza umana s linkom na originalni tekst.