Apostolskom konstitucijom Pascite Gregem Dei Franjo mijenja VI. Knjigu Zakonika kanonskog prava (CIC, 1983.). Revizija je započeta s Benediktom XVI. Sankcioniraju se sada još neke kriminalne osobe, poput korumpiranih. Za neke prekršaje uvode se i nove vrste kazni. Prvi se put, primjerice, spominju i novčane kazne.
“Pasite stado Božje, nadgledajte ga – ne prisilno, nego dragovoljno, po Božju” (usp. 1 Pt 5,2). Ovim riječima apostola Petra započinje apostolska konstitucija Pascite Gregem Dei kojom Papa Franjo reformira VI. knjigu Zakonika kanonskoga prava (CIC, 1983.)o kaznenim mjerama u Crkvi. Novi tekst, predstavljen danas u Vatikanskom uredu za tisak, stupit će na snagu 8. prosinca. Od 89 kanona koji čine VI. Knjigu ZKP-a, 63 su izmijenjena (71%), ostalih 9 je premješteno (10%), dok ih je samo 17 ostalo nepromijenjeno (19%).
“Da bi se adekvatno odgovorilo na potrebe Crkve u cijelom svijetu – pojašnjava Franjo – bila je očita potreba revizije kaznene discipline koju je proglasio sveti Ivan Pavao II., 25. siječnja 1983., u Zakoniku kanonskog prava, i da ga je potrebno izmijeniti kako bi se pastirima omogućilo da ga koriste kao okretnije spasonosno i korektivno sredstvo, da ga se koristi odmah i uz pastoralnu ljubav kako bi se izbjegla ozbiljnija zla i smirile rane uzrokovane ljudskom slabošću”.
Papa podsjeća da je Benedikt XVI. pokrenuo ovu reviziju 2007. godine, angažirajući “u duhu kolegijalnosti i suradnje” stručnjake za kanonsko pravo iz cijeloga svijeta, biskupske konferencije, glavne nadređene redovničkih instituta i dikasterija Rimske kurije. Intenzivno i složeno djelo, dostavljeno Papi u veljači 2020. godine.
Franjo primjećuje da je Crkva tijekom stoljeća sama sebi postavila pravila ponašanja “koja ujedinjuju Božji narod i za čije su poštovanje odgovorni biskupi” i naglašava da “ljubav i milosrđe zahtijevaju da se Otac obveže i ispraviti ono što katkad postane pogrešno”.
To je zadatak – objašnjava – “koji se mora provesti kao konkretna i neotuđiva potreba za ljubavi ne samo prema Crkvi, kršćanskoj zajednici i svim žrtvama, već i prema onima koji su počinili zločin, kojima je potrebno i jedno i drugo: i milosrđe i ispravka od strane Crkve. U prošlosti je nedostatak percepcije intimnog odnosa koji postoji u Crkvi između milosrđa i pribjegavanja sankcijama, gdje okolnosti i pravda to zahtijevaju, nanio veliku štetu”. Takav način razmišljanja otežao je korekciju, “u mnogim slučajevima stvarajući skandal i zbunjenost među vjernicima”. Stoga, “nemar pastira pri pribjegavanju kaznenom sustavu jasno govori da svoju funkciju ne ispunjava ispravno i vjerno”. Zapravo, “milosrđe zahtijeva da pastiri pribjegavaju kaznenom sustavu onoliko često koliko je to potrebno, imajući na umu tri svrhe koje ga čine neophodnim u crkvenoj zajednici, a to su obnavljanje zahtjeva za pravdom, izmjena počinitelja i ispravak skandala”.
“Novi tekst – potvrđuje Papa – uvodi razne vrste izmjena u važeći zakon i sankcionira neke nove kriminalne osobe”. Također je poboljšan “s tehničke točke gledišta, posebno glede temeljnih aspekata kaznenog prava, poput prava na obranu, propisivanje kaznenoga progona, preciznije određivanje kazni” nudeći “objektivne kriterije za utvrđivanje prikladnijih sankcija koje se primjenjuju u konkretnom slučaju”, smanjujući diskrecijsku moć vlasti, kako bi se favoriziralo crkveno jedinstvo u primjeni kazni”, posebno za zločine koji u zajednici uzrokuju veću štetu i skandal”.
Proces deklerikalizacije – Crkva pomalo sustiže svjetovne standarde vladavine zakona
Novi crkveni kazneni zakon nije potpuno nov, već aggiornamento: njime se želi ažurirati relevantne norme kako bi bolje odgovarale trenutnim zahtjevima. Uz kontinuitet, kazneni zakon sadrži i izvanredne novine. To se prije svega odnosi na moguće kazne koje se od sada mogu izreći ne samo klericima nego i laicima. Sada je također kažnjivo i neprijavljivanje prekrašaja i zločina.
Felix Neumann za katholisch.de ističe da je napokon došlo do značajnijih poboljšanja. Izričitom formulacijom pretpostavke nevinosti, prava na obranu, definicijom pravila kojima se regulira zastara i jasnijih pravila o kaznama te mogućnošću uvođenja novčanih kazni, crkveni kazneni zakon očito sustiže svjetovne standarde vladavine zakona. Uviđa se određena deklerikalizacija, budući da se ne uzimaju više u obzir samo zaređeni počinitelji.
S novim kanonom 1377 § 2 Zakonik kanonskoga prava (CIC) definirao je da za kazneno djelo korupcije u izvršavanju crkvenih službi i zadaća prijeti odgovarajuća novčana ili druga kazna, a nije isključen ni gubitak radnog mjesta ili službe.
Posebno se ističe da se seksualno zlostavljanje maloljetnika spomenuto u kanonu 1398. više ne doživljava tek kao kršenje celibata, već kao zločin protiv života, dostojanstva i slobode čovjeka. U tom kontekstu se ne spominju više samo klerici, već i redovnici i laici koji vrše službu ili funkciju u Crkvi.
Papa Franjo napokon počinje činiti ono što je zapravo bio cilj još od prve ujednačene kodifikacije kanonskog prava 1917. godine: naime smanjiti preveliku fragmentaciju kanonskog prava u manje ili više poznate izvore prava koje je prvo trebalo sve prikupiti. Neke stvari, poput normi glede pokušaja ređenja svećenice, već dugo postoje, samo su bile u drugim dokumentima. Činjenica da će se u budućnosti umjesto različitih dokumenata velik dio zakona naći u glavnom zakoniku, znatno će olakšati pronalaženje pravog zakona. Hoće li novi kazneni zakon zaista postići očekivani učinak, pokazat će se u njegovoj provedbi.
Apostolska konstitucija nosi datum 23. svibnja 2021., svetkovina Pedesetnice. Cijela nova VI. knjiga Zakonika kanonskoga prava može se naći OVDJE (vatican news; katholisch.de; fratellanza.net).