Misa za mrtve u Priscilinim katakombama: “Ovo je prvi put da sam ušao u neke katakombe”. “U nekim zemljama kršćani se pretvaraju da slave rođendan kako bi slavili Euharistiju”.
Mnogi vjernici danas, 2019. godine, žive u zemljama u kojima je „biti kršćanin zločin“. Franjo je 2. studenog, na dan kada se Crkva spominje svih umrlih slavio Misu na tom svetom mjestu udaljenom 13 kolomatara od Vatikana u Via Salaria u Rimu, kojeg svi drevni liturgijski i topografski dokumenti, zbog velikog broja mučenika pokopanih u tom mjestu, nazivaju regina cacatacumbarum. Bila je to intimna i kratka liturgija – vrlo različita od posjećenih Misa prethodnih godina na groblju Verano – koja se slavila u kapelici katakombi, popraćena pjevanjem i zvukom violončela četiriju benediktinskih Priscilinih sestrara.
U homiliji bez papira papa Bergoglio izrazio je osobno divljenje zbog posjeta ovom mjestu svjedočenja prvih kršćana: “Za mene je ovo prvi put da ulazim u neke katakombe. Ovo je iznenađenje, govori nam toliko stvari. Možemo razmišljati o životu tih ljudi koji su se morali sakriti, koji su imali tu kulturu pokapanja mrtvih, koji su na ovom mjestu slavili Euharistiju”. Bio je to “trenutak ružne povijesti”, onaj u kojem su kršćani klani, bacani kao hrana lavovima, mučeni samo zato što su ispovijedali vlastiti credo.
Isto se i danas događa u onim zemljama u kojima je “biti kršćanin zločin, zabranjeno, u kojima osobe nemaju pravo na to”, kaže Franjo, ne spominjući područja Bliskog Istoka, Azije i Afrike – ali ponekad i civilizirane Europa – u kojoj se vjernici “moraju pretvarati da imaju zabavu, rođendan, kako bi slavili Euharistiju”.
Taj trenutak progona “i dalje postoji, nije još nadiđen. I danas je toliko katakombi… I danas postoje progonjeni kršćani, više nego u prvim stoljećima”, napomenuo je papa Franjo, prisjećajući se svjedočanstva sestre koju je upoznao tijekom putovanja u Albaniju 2014. “Bila je u kampu za preodgoj u vrijeme komunizma, svećenicima je bilo zabranjeno dijeliti sakramente, a ova sestra krštavala je u tajnosti. Kršćani su znali da ova redovnica krsti, i majke bi joj prilazile s djetetom. Nije imala posudica, pa je cipelama zahvaćala vodu iz rijeke. Krstila je cipelama…”.
Ona, kao i mnogi drugi svjedoci vjere prošlosti i sadašnjosti, svijetu predstavljaju “identitet” kršćanina. Odnosno, oni utjelovljuju blaženstva koja Isus navodi u današnjem Evanđelju: “Ovo je osobna iskaznica kršćanina”, naglašava Papa, “nema druge. Ako to učinite, ako živiš ovako, ti si kršćanin. ‘Ah, ali ja pripadam ovoj udruzi, pripadam ovom pokretu…’. Sve su to lijepe stvari, ali su maštarije pred ovim stvarnostima. Ako to nemaš, ništa si”.
Dakako, “nije lako”, priznaje Papa, živjeti u skladu sa smjernicama koje je dao Krist. Ali “jedan drugi odlomak Evanđelja pomaže nam živjeti bolje: to je Evanđelje po Mateju, poglavlje 25., veliki protokol po kojem ćemo biti suđeni. S ova dva odlomka Evanđelja, blaženstvima i “velikim protokolom” pokazat ćemo svoj kršćanski identitet, a bez toga nema identiteta, postoji pretenzija biti kršćanin, ali ne i identitet“.
Odatle Bergoglio uvodi još jedan pojam: “mjesto” koje pripada Kristovim sljedbenicima. “Kršćaninu je mjesto svuda. Mi nemamo privilegirano mjesto, neki ga žele imati, oni su ‘kvalificirani’ kršćani. No oni riskiraju da ostanu ‘kvalificirani’ i sruše ono kršćansko… Kršćaninovo je mjesto u rukama Božjim, tamo gdje On želi. U rukama Božjim smo sigurni, što god se dogodilo, čak i na križu”.
“Danas se možemo zapitati: gdje se osjećam najsigurnije, u rukama Božjim ili u drugim stvarima, drugim sigurnostima koje posuđujemo, a koje će na kraju pasti?” – pitanje je koje je postavio Papa. Njegova homilija završava nadom: “Kršćani s ovom osobnom iskaznicom žive u Božjim rukama, oni su žene i muškarci nade. Pomislimo na drugo čitanje: onu konačnu viziju gdje se sve ponovno čini, ponovno stvara, onu Domovinu u koju ćemo svi ići. Da bismo ušli tamo, ne trebaju nam čudne stvari, ne trebaju nam sofisticirani stavovi, samo moramo pokazati osobnu iskaznicu: ‘U redu je, samo naprijed’. Nada je u Nebu, ona je usidrena, a mi se konopom u rukama pridržavamo gledajući onu obalu rijeke na koju trebamo prijeći”.
Ostanimo, dakle, „zakačeni za konop“, potiče papa Franjo. “Puno puta vidjet ćemo samo konop, nećemo vidjeti čak ni sidro, čak ni drugu obalu… Ali drži se toga da ćeš stići na sigurno”.
Na kraju Mise, koncelebrirajući s kardinalnim vikarom Rimske biskupij Angelom De Donatisom i kardinalom Gianfrancom Ravasijem, predsjednikom Papinskog vijeća za kulturu, Papa je kratko pozdravio prisutne vjernike. Zatim se, skinuvši ljubičastu misnicu, ukrcao u mali automobil i vratio u Vatikan, gdje je otišao u kriptu Bazilike kako bi posjetio grobove svojih prethodnika i tamo se privatno pomolio.
Prijevod: Fratellanza umana (03.11.2019.)
Autorski sadržaji i prijevodi na Fratellanza umana vlasništvo su stranice i autora. Isti se mogu slobodno prenositi na druge medije samo ako su autori potpisani i pored njihova imena vidljivo stoji Fratellanza umana s linkom na originalni tekst.