Objavljujemo cjeloviti uvodnik misionarskih udruženja o zauzimanju odlučnog stava u slučaju broda Sea Watch 3 i hapšenja zapovjednice Carole Rackete:
Ovih dana s tugom samo svjedočili neodgovornoj politici u kojoj je odiseja 42 osobe spašene na Mediteranu bila ponovno preoblikovana u događaj koji banalizira epohalno i globalno pitanje migracija, kojemu smo mi, misionari i misionarke, svakodnevno očevici u zemljama gdje se nalazimo i djelujemo.
Umjesto traženja rješenja, u Italiji se preferira “igrati pomorsku borbu” koristeći razorne tonove i situacije, s epilogom kojega smo svi vidjeli ovih sati.
Griješe oni koji napadaju zapovjednicu broda Sea Watch 3, Carolu Rackete, optužujući ju da je namjerno okrznula patrolni brod Financijske policije koji je njenom brodu branio pristanak u luku. Pravosuđe će odrediti kako su se stvari doista odvijale i tko je koristio silu u ovoj situaciji.
Kao misionari nastavit ćemo govoriti o dramama koje uzrokuju odiseje onih koji kreću u potragu za budućnošću koja im je danas negirana u mnogim dijelovima svijeta, i izražavamo duboku zabrinutost za klimu snažnog neprijateljstva pomoći na moru svakom migrantu, osobito ako dolazi iz Afrike. No, iznad svega, ne može se prihvatiti da je kao model učinkovitog upravljanja pitanjem migracije predložena ravnodušnost nasuprot očaja osoba spašenih u moru i ostavljenih dva tjedna na brodu bez mogućnosti uplovljavanja u sigurnu luku. Radi se o osobama koje su iz očaja već počele činiti samopovrede. Staviti njihovu sudbinu ispred vlastite, prihvaćajući također mogućnost plaćanja posljedica je bit Evanđelja Isusa iz Nazareta, kojega mi misionari i misionarke nastojimo donijeti svakom narodu.
Carola nije poslušala „sigurnosnu odredbu – Decreto sicurezza“ jer je slušala savjest i poštivala zakon mora: radi se o međunarodnom zakonu o „ne izostavljanju pomoći“ osobi kojoj je ugrožen život.
Priča o Sea Watchu 3 još jednom pokazuje paradokse politike koja pretvara migracije u argument svađe i vike, umjesto da se pokušaju pronaći realni odgovori. Politika koja maše transparentima o zatvorenim lukama, ali ih ostavlja otvorenima za one koji, bez brodoloma, stižu zahvaljujući krijumčarima osoba koje nastavljaju „poslovati“ s novim metodama i novim putevima.
Jedini ozbiljan odgovor je politika koja iz Italije ponovno počinje gledati na fenomen u svojoj složenosti, znajući da će slijedećih godina postati još intenzivnija, također zbog posljedica klimatskih promjena. Neophodno je surađivati s ostatkom svijeta. 10. prosinca 2018. čak 192 zemlje su potpisale Globalni ugovor kojeg je promovirao UN oko upravljanja migracijama na siguran i uredan način, kako bi se spriječila trgovina ljudima. Italija još uvijek nije potpisala ovaj Ugovor. Zašto? I koje alternative nudi talijanska vlada osim slogana o “obrani granica”? Oni koji su, kao odgovor na migracije, imali snažno na srcu slogan „pomozimo im kod njihove kuće“ što čine u tom smislu danas kada su na vlasti u Zemlji?
Koje alternative, osim slogana o “obrani granica”, predlaže talijanska vlada?
O ovom Italija žurno mora početi govoriti ako ne želimo uskoro opet izvlačiti iz sebe ono najgore oko blokiranog broda u moru nedaleko od Lampeduse.
Fesmi – Federazione stampa missionaria (Federacija misionarskog tiska)
Cimi – Conferenza degli istituti missionari in Italia (Konferencija talijanskih misionarskih instituta)
Suam – Segretariato unitario di animazione missionaria (Ujedinjeno tajništvo misionarske animacije)
Gpic – Giustizia, Pace e Integrità del Creato (Pravda, mir i cjelovitost Stvorenog)
Prijevod: Fratellanza umana (02.07.2019.)
Autorski sadržaji i prijevodi na Fratellanza umana vlasništvo su stranice i autora. Isti se mogu slobodno prenositi na druge medije samo ako su autori potpisani i pored njihova imena vidljivo stoji Fratellanza umana s linkom na originalni tekst.