Lica šestorice od 7 pokojnika pronađenih u kontejneru
Od kada su se u srpnju ove godine ukrcali u vlak u Šidu, u Srbiji, na granici s Hrvatskom, izgubio im se svaki trag. Četiri mjeseca nakon toga, njihova su tijela pronađena u dalekom Asunciónu, u Paragvaju. Naknadno su njihove obitelji doznale vijest da su žrtve ušle u kontejner u kojem se nalazilo gnojivo i u kojem je bilo samo oko 30 cm prostora do stropa. Tako skriveni nadali su se dospjeti u 900 km udaljen Milano, u Italiji. No nešto je pošlo po zlu, a njihov se nesretni put dovršio 16.000 km dalje.
Vijest je šokirala javnost u Paragvaju. U proteklom je 20. stoljeću ta zemlja Latinske Amerike primala mnogo emigranata, ali zadnja tri desetljeća pravac je obrnut jer mnogo Paragvajaca traži bolji život u Argentini, Čileu i Brazilu.
Imena stradalih žrtava su: Ahmed Belmiloudi, Said Rachir, Rachid Sanhaji i Mohamed Hadoun (iz Maroka); Zugar Hamza e Sidahmed Ouherher (iz Alžira) i Yessa Aymen (iz Egipta). Imali su između 20 i 40 godina, po riječima njihove rodbine s obzirom na to da vlasti nisu bile u stanju izvršiti identifikaciju. Obdukcija tvrdi da su umrli uslijed gušenja koje je nastupilo ubrzo nakon polaska.
Majka preminulog Sidahmeda Ouherhera u izjavi alžirskom tisku, koju su prenijeli mediji u Paragvaju, tvrdi da je od vlasti zatražila da joj se vrati tijelo njezina sina kako bi ga mogla dostojno pokopati. Obitelj je podijelila i njegovu posljednju audio snimku koju im je uputio: „Nema signala, nema wifi-ja. Okružen sam ljudima koji ne djeluju prijateljski. Neka mi Allah pomogne. Allah mi je bio od pomoći jer sam pronašao wifi signal u jednoj sobi tako da sam vas mogao nazvati. Doveli su nas u Srbiju. Glava će mi eksplodirati. Uzaludan je bio sav moj rizik.“
U petak 23. listopada vlasnik tvrtke gnojiva u Asunciónu shvatio je da nešto nije u redu u pošiljci koja mu je stigla iz Srbije zbog smrada koji se širio. Policija je našla tijela u raspadnutom stanju; ostale su samo kosti i odjeća zbog djelovanja kemijskog gnojiva. Sa sobom su imali malo vode i skori ništa hrane. Sedam se žrtava upoznalo šest mjeseci prije toga u Srbiji, odakle su, u potrazi za poslom, nastojali ući u Europsku Uniju poput brojnih drugih migranata iz Afrike i Azije iz ovog hotspota na balkanskoj ruti prema Zapadnoj Europi. Tisuće ljudi čekaju ovdje pod vedrim nebom da prijeđu granicu. Krenuli su vlakom iz Šida, srbijanskog gradića od 15.000 stanovnika, jer je u njegovoj blizini granica s Hrvatskom, zemljom članicom Europske Unije.
Broj migranata preko balkanske rute doživio je vrhunac 2015. godine, kada je čak milijun ljudi prešlo granicu, od kojih dobar dio pješke. Od tada su razne zemlje pojačale kontrole na svojim granicama, a čak 9000 ljudi, većinom iz Afganistana, Sirije i Irana, blokirano je u Srbiji i nalaze se u kritičnom stanju. Azilantski centar u Srbiji upozorio je na situaciju u Šidu na početku izbijanja epidemije Covid-19: “Nema mogućnosti za prihvat sviju; mnogi su gladni i ne mogu čak niti jesti.” Njihove su prognoze tada govorile o povećanju broja migranata.
Kontejner sa sedam osoba krenuo je iz Srbije 25. srpnja, ali je umjesto predviđenog puta, koji je predviđao prolaz preko Zagreba, Slovenije, sjeveroistočne Italije i Milana, došao do hrvatske luke Rijeka, odakle je brod otplovio preko Egipta, Španjolske i Argentine za Paragvaj. Stigao je u Asunción 19. listopada, četiri dana prije negoli je uvoznik otvorio pošiljku. Smail Maouchi, alžirski prijatelj žrtava, dan nakon otkrivanja ove tragedije izjavio je za paragvajski dnevnik ABC: “Bili su to migranti s nadom u bolji život u Europi. Sakrili su se u kontejner u strahu da ih policija ne otkrije, jer ih oni muče.”
Sicurezza internazionale / Fratellanza umana (20.11.2020.)
Volite Crkvu i želite dijalog u njoj? Dijalog za dobro svih.
Autorski sadržaji i prijevodi vlasništvo su stranice i autora. Isti se mogu slobodno prenositi na druge medije samo ako su autori potpisani i pored njihova imena vidljivo stoji Fratellanza umana s linkom na originalni tekst.
