Phyllis Zagano – Bernard Pottier | Obnovljeni Život
Odluka pape Franje da osnuje Povjerenstvo za proučavanje đakonata i za žene u kolovozu 2016. ponovno stavlja u prvi plan pitanje: što znamo o đakonicama? Znamo da su postojale. Obilje dokaza — književnih, epigrafskih i povijesnih – govori nam da su đakonice služile na Zapadu najmanje do 12. stoljeća, a na Istoku i duže.
Stoga, pred nama su tri pitanja: Što znamo o liturgijskim obredima kojima su biskupi kreirali đakonise? Što znamo o njihovim zadacima i dužnostima? Što znamo o teologiji đakonata koja bi dopuštala ili pak ograničavala đakonat žena?
Cijeli tekst može se pročitati na: HRČAK SRCE (Obnovljeni Život, 2022, 77 (4), 433-576 / Razno). U nastavku donosimo samo kratki zaključak.
Da žene mogu i čine sliku Krista, uskrsloga Gospodina, teološka je i antropološka činjenica koju se teško može osporiti. To što je Crkva utvrdila svojim autoritetom da nema moć rediti žene kao svećenice pomaže obnovi ređenju žena za đakonat, ministeriju služenja.
Golema količina književnih, epigrafskih i povijesnih dokaza u vezi s đakonatom žena ukazuje još više na činjenice o njima, koje su još ili neotkrivene ili trajno izgubljene. No, znamo da su postojale. Imamo nepobitne dokaze da su ih biskupi zaređivali te da su tim biskupima služile u raznim ministerijalnim službama. Danas, čini se, ženama ništa ne ograničuje đakonsko ređenje (obnovljeni život; fratellanza.net).