Zahvala pape Franje za svakodnevnu službu tolikih svećenika koji prate narod Božji u svim dijelovima svijeta
Andrea Tornielli – Vatican News
Drama zlostavljanja, prezirni plač žrtava koje su to pretrpjele od onih od kojih to nikada ne bi mogle ni zamisliti, pritišću poput tereta ramena svakog svećenika. Postoje svećenici na koje se gleda s prezirom, sa sumnjom, zbog grijeha koje osobno nemaju, ali koji ostaju krvave rane za cijelo crkveno tijelo.
Pismom svećenicima povodom 160. obljetnice smrti svetog župnika iz Arsa, uzornog svećenika koji se posvetio službi Božjem narodu, papa Franjo – koji se svakako nije suzdržao od dužnosti prokazivanja, kad god je to potrebno – odgovara zahvaljivanjem tihoj vojsci svećenika koji nisu izdali ni vjeru ni povjerenje. U ovom pismu, kojeg je potpisao na Lateranu, sjedištu rimskog biskupa – kao da podvlači da ga je napisao upravo kao župnik i rimski biskup – Papa pokazuje bliskost, ohrabrenje, potporu i utjehu svim svećenicima svijeta. Onim svećenicima koji svaki dan, često s poteškoćama, prkoseći razočaranju i nerazumijevanju, drže otvorene crkve i slave sakramente. Onim svećenicima koji se, nadvladavajući tugu i navike, i dalje stavljaju na raspolaganje prihvaćajući one kojima treba riječ, utjeha, pratnja. Onim svećenicima koji svakodnevno obilaze svoje ljude, predajući se bez rezerve, plačući s uplakanima i radujući se s onima u radosti. Onim svećenicima koji žive “u rovovima”, koji ponekad riskiraju vlastiti život kako bi bili blizu svom narodu. Onim svećenicima koji moraju danima putovati kanuom kako bi stigli do nekog udaljenog sela i posjetili izolirane ovce svog stada.
Postoji veličina o kojoj se ne govori u redovitom životu Crkve. Veličina je to koja može stvariti povijest iako nikada neće osvajati stranice priručnika ili svjetla reflektora. To je veličina služenja u skrovitosti, onog koji se predaje bez protagonizma, uzdajući se samo u milost Božju. To je veličina života darovana drugima od onih svećenika koji su «grešnici kojima je otpušteno» – kako Papa definira i samog sebe – koji su iskusili i nastavljaju doživljavati milosrđe, prepuštajući inicijativu Bogu i slijede ga u službi svojim zajednicama.
Bila je potrebna riječ ohrabrenja, poštovanja i bliskosti. Bila je potrebna zahvalnica, poput one sadržane na stranicama papinog pisma, jer bol koju je crkvenom tijelu prouzročila nevjernost nekolicine – poput onog što se dogodilo s groznom kugom zlostavljanja – nije uzrokovala zaborav vjernosti mnogih koji je žive unatoč mnogih teškoća i ljudskih ograničenja. Zbog toga je Papa Franjo želio zahvaliti onima koji i danas daruju svoje cjelokupno postojanje Bogu služeći mu u njegovom narodu, obnavljajući ono početno „da“ svog zvanja i prisjećajući se tako primljenog poziva.
Prijevod: Fratellanza umana (04.08.2019.)
Autorski sadržaji i prijevodi na Fratellanza umana vlasništvo su stranice i autora. Isti se mogu slobodno prenositi na druge medije samo ako su autori potpisani i pored njihova imena vidljivo stoji Fratellanza umana s linkom na originalni tekst.