Foto: Timothy Radcliffe, KNA
“Oni koje privlači fundamentalizam ne mogu se suočiti sa složenošću života”, kazao je za La stampu jedan od najčitanijih katoličkih autora na svijetu. Teolog i bibličar s Oxforda Timothy Radcliffe je na Međunarodnom sajmu knjiga u Torinu govorio na temu “Vjerovati u vremenu fundamentalizama”, političkih i vjerskih. Među njih svrstava i populizme. Kratki razgovor prevodimo u cijelosti.
Domenico Agasso JR | La Stampa
Oče, kakve rizike nose (populizmi)?
Nemogućnost dijaloga s ljudima koji misle drugačije. To može dovesti pojedinca da se povuče u mentalni balon. I sve to pogoršavaju moderni načini komunikacije: algoritmi nas tjeraju da budemo u kontaktu s pojedincima koji dijele naše predrasude i strahove.
Koga privlače?
One kojima je teško nositi se s dvoznačnošću, bogatstvom i složenošću života. A porast populizma, koji je oblik fundamentalizma, privlači one koji se osjećaju zapostavljenima.
Možete li nam dati neke primjere?
U SAD-u, za Trumpa su glasovali mnogi bijeli ljudi isključeni iz elita koje dominiraju politikom i medijima. Isto se dogodilo s Brexitom u Velikoj Britaniji. Žuti prsluci u Francuskoj izražavaju želju da ih se vidi i poručuju: ‘Pogledajte me! Ja postojim!’. Ta ljutnja zbog zapostavljanja završava i s privlačenjem zatvorenika koji se obraćaju na islam, a zatim se pridružuju ISIS-u.
Kakvu ulogu ima kršćanstvo?
Ono ima duhovan i suptilan odgovor na želju za identitetom, jednim od prvih učinkovitih elemenata fundamentalizma. Ako ste katolik, znate tko ste. Pripadate određenoj zajednici s vlastitim tradicijama. Ali budite oprezni: također vas se podučava da ne znate u potpunosti tko ste. Sveti apostol Ivan piše: ‘Sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest’.
Kakav stav treba imati vjernik laik?
Prepoznati ljutnju i frustraciju onih koji se osjećaju marginaliziranima.
To bi bilo dovoljno?
Ne. Moramo također ukloniti temeljne pretpostavke svakog oblika fundamentalizma i imati snage usprotiviti se svakom populističkom odgovoru na patnju zapostavljenih.
Što trebaju činiti kršćani?
Crkva ima za ponuditi nešto veličanstveno. Mi smo dio lokalne organizacije, poznajemo bol ljudi. Pomislimo na papu Franju kad je još bio nadbiskup Buenos Airesa: bio je uronjen u život sirotinjskih četvrti. No, u isto vrijeme, Crkva je ujedno i najglobalnija institucija koja postoji, prisutna u svakom narodu. Zato je stranac moj brat. A Bog obično obilazi ljude kao stranac. Moramo biti otvoreni za prisutnost Boga u strancima (la stampa; fratellanza.net).