Knjiga „Franjevci iz Rame – Leksikon članova Bosne Srebrene 1557.-2020.“ fra Tomislava Brkovića predstavljena je u petak 1. rujna 2023. godine u Domu kulture u općini Prozor-Rama.
O knjizi su govorili književnik Ivan Lovrenović, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu fra Ivan Šarčević te autor djela fra Tomislav Brković. Predstavljanje je moderirala Mirjana Bešker, a glazbeno popratila profesorica glazbe Ana Topić.
Fra Ivan Šarčević je u svom govoru predstavljanja kazao da su za katoličku Bosnu od presudne važnosti franjevci, „suputnici bosanske povijesti“, kako ih je nazvao fra Ladislav Fišić. „To se isto odnosi i na Ramu. O toj uskoj vezi bosanskih franjevaca i Rame svjedoči i knjiga Franjevci iz Rame – Leksikon članova Bosne Srebrene 1557.-2020.marljivog fra Tomislava Brkovića, također ramskog franjevca. Premda se ramski samostan spominje i prije, prema nekima koncem, a prema nekima početkom XV. stoljeća, Brković se držao samo dostupnih dokumentiranih svjedočanstava o ramskim franjevcima”, kazao je profesor Šarčević, dodajući da novi leksikon sadrži opsežni povijesni pregled o Rami, 84 dosljedno ispisana životopisa s fotografskom pratnjom franjevaca, fotografijama ramskih crkava, posebno šćitske i korisnim legendama ispod fotografija. Također je kazao kako je Brković nastojao biti što iscrpniji i precizniji. Uradio je posao koji inače čini tim ljudi, i svrstao se među pojedince kakav je, spomenimo, bio nenadmašni Anto Slavko Kovačić sa svojom Bibliografijom bosanskih franjevaca ili u manjoj mjeri za livanjski kraj fra Miro Vrgoč ili za zapadnobosanski fra Jurica Šalić ili kako to u sličnim poslovima čini uzorni Jozo Džambo.
„Rama je distrikt, zaokruženi zavičaj, sada mnogo povezaniji s ostatkom svijeta nego prije. Nije zavičaj sve, ali ramski prostorni identitet bitan je za Ramljake. Ono što i ovom knjigom, kao i tolikim prijašnjim svojim knjigama, kao zahvalom svim franjevcima, čini fra Tomislav Brković jest osnaženje prostornog identiteta, ustvari samopoštovanja“, kazao je između ostaloga profesor fra Ivan Šarčević tijekom promocije.
Fra Tomislav Brković – knjigar
Književnik Ivan Lovrenović je podsjetio da u starim franjevačkim spisima ima jedan izraz koji se u našem jeziku izgubio, a koji bi se najpreciznije mogao odnositi na ono što radi fra Tomislav Brković „o svom kruhu i od svoje volje“. „On je pravi knjigar. Tako je fra Matija Divković zvao ljude koji se bave knjigama. Tomo Brković je pisac. Nije samo ono što mi svi kolokvijalno znamo i govorimo: vrijedan čovjek, marljiv te da posjeduje ogromnu dokumentaciju koju je sam stekao i stječe još uvijek. To je sve važno, ali još je važnije uočiti kako svu tu ogromnu građu i ljubav koju Tomo ulaže on realizira u tekst. Brković to realizira ne kao suhi kronograf, ni kao suhi leksikograf, ni kao suhi dokumentarist, nego zahvaljujući samo njemu svojstvenom daru, damaru: on to realizira kao pisac. U to se možete uvjeriti u njegovoj svakoj rečenici, naročito se možete uvjeriti kako on to radi u ovoj knjizi. Kako on izvede priču o pojedinom od svojih likova u svojoj knjizi.“
Na koncu je autor knjige fra Tomislav Brković kazao kako je nastojao uz šture biografske podatke donijeti što više zanimljivih informacija o ramskih franjevcima i samostanu. „Ne zna se točno kada su franjevci došli u Ramu i osnovali samostan. fra Jeronim Vladić smatra da se to dogodilo prije drugog pada Rame pod Osmanlije 1482. Prvi poznati spomen je iz 1493. godine. Na kaležu koji je prilikom seobe Ramljaka u listopadu 1687. donesen u Sinj, upisana je 1402. što daje osnove tvrdnji da je već te godine mogao postojati samostan u Rami… Od selidbe u Sinj franjevci nisu imali stalnog mjesta boravka u Rami sve do 1775. Tek je tada u Nikolićima u Proslapu napravljena kuća za stanovanje. Godine 1857. napravljena je redovnička kuća – danas Etnografski muzej.“, kazao je autor.
Osim selidbe u Sinj 1687. godine, fra Tomislav Brković je spomenuo još nekoliko informacija o franjevcima iz Rame. „U 16. stoljeću živjela su trojica fratara, dok se samo za dvojicu zna godina smrti. U 17. stoljeću preminulo ih je 19. U 18. stoljeću preminulih je 20. Zanimljivo je da je u 19. stoljeću preminulo sedam franjevaca, od kojih četvorica nisu doživjela ni 50 godina života. U 20. stoljeću preminulo ih je 25 i u 21. preminulih je osam franjevaca“. Također je dodao da su zanimljiva različita mjesta njihovih ukopa, skoro po cijeloj Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Mađarskoj pa sve do Jeruzalema, gdje je pokopan fra Ivan Milišić-Jurić (1836.-1920.).
Na kraju svog obraćanja fra Tomislav je izrazio zahvalnost svima koji su mu pomogli u pisanju i pripremi ove knjige, kao i načelniku općine Prozor-Rama dr. Jozi Ivančeviću na potpori kako bi se ovaj leksikon objavio.
Uz brojnu publiku iz Rame na promociji su prisustvovali i gosti kao što su generalni konzul Republike Hrvatske u Mostaru gospodin Marko Babić te gospođa Snježana Köpruner koja gradi tvornicu GS Rama. Tu su također bili svećenici i fratri iz drugih mjesta kao što su Fojnica, Bihać, Jajce, Sarajevo, Split, Rim te književnik Josip Mlakić.
Pogovor za knjigu napisao Ivan Lovrenović
„Već u rana doba poznate bosanske političke povijesti ime Rama upisano je u važne papire, u povelje, u ugarsku kraljevsku titulaturu, a kasnije katkad služilo i kao politički sinonim za cijelu Bosnu. Tu činjenicu-zagonetku historiografija ni do danas nije do kraja razriješila. Malo je naših krajeva tako izrazito profiliranih kao što je Rama, kao što su Ramljaci. Ide to već od geografske zaokruženosti i stanovite izdvojenosti, a pojačava se kroz povijesnu sudbinu, karakteristike socijalno-antropološke i mentalitetne, čak i jezične, te osobit tip zavičajnosti, čiju strukturu jednako grade i zakleti lokalizam i otvorenost za svijet i prema svijetu. Prisutnost i uloga franjevaca redodržave Bosne Srebrene u svemu tome, i čvrsta sraslost između franjevaca i naroda, jedna je od najmarkantnijih činjenica duhovne i socijalne povijesti katoličko-hrvatskoga elementa Rame. Ta se sraslost i bliskost kao konstanta očituje u svim vremenima – od tragičnoga egzodusa 1687., preko postupnih povrataka i ponovnoga ukorjenjivanja, sukcesivnih stradavanja u Drugom svjetskom ratu, dramatičnih socijalno-ekonomskih i ekoloških potresa u drugoj polovici XX stoljeća, sve do današnjih dana“, napisao je prilogu knjizi književnik Ivan Lovrenović.
„Fra Tomislav nije kabinetski pisac ni magister od katedre; on je „terenski“ fratar, pastoralac, živi i radi ondje i onako kako ga zapadne po volji starješinstva u periodičnim promjenama (Šćit, Bugojno, Vareš…). Sve što uradi na polju knjige, od vlastite je volje i ljubavi, od vlastite pameti. S knjigama koje piše ili priređuje i oprema, s fotografijama koje sam snimi i obradi (za neke leti iznajmljenim avionom s prijateljem snimateljem), sa svojim kolekcijama starih fotografija i dokumenata – Brković je već sada nekakva mala, neslužbena i neproglašena a dragocjena institucija pamćenja u svijetu ramskoga fratarluka i bosanskoga latinluka”, napisao je između ostaloga književnik Lovrenović (kta; fratellanza.net).