Gradski vijećnici potjerani su van, maškare simbolično preuzimaju vlast. Karneval je. No postoji također tradicija dječjeg obrata na određene crkvene spomendane i svetkovine: tada djeca biskupi i novaci preuzimaju vodstvo. Tom se prigodom često pridodaju upozorenja, privremeni obrat uloga podsjetnik je na poniznost.
Kad se muškarci maskiraju u žene ili obratno, kada luckaste osobe zauzimaju gradske vijećnice kako bi simbolično preuzeli vlast na nekoliko dana – tada znamo da je diljem svijeta vrijeme karnevala [tal. carne vale], fašnika i poklada. Ove godine zbog propisa glede koronakrize proslava “petog godišnjeg doba” nije moguća u uobičajenim okvirima. Unatoč tome, mnogi traže prikladne načine kako pobjeći iz svakodnevnog života i “nervoznih dana”, jer previše običaja na karnevalu upravo opuštanjem nastoji učiniti svakodnevni život malo podnošljivijim. Razmjena odnosa moći stoga je neraskidivo povezana s karnevalom.
Međutim, neki su se običaji u određene crkvene blagdane i spomendane također razvili iz obrata moći. Bischofsspiel (Igra biskupa, eng. boy bishop) bila je raširena u Europi od 10. do 18. stoljeća. U mnogim katedralnim, zavodskim i samostanskim školama postojao je običaj da učenici i mlađi klerici među svojim redovima birali biskupa. Ponegdje bi bivao izabran i “opat”, a u Augsburgu čak i “papa”. Dječji biskup ili dijete biskup na određeno je vrijeme preuzimao ulogu biskupa: Opremljeni pastoralom, mitrom i pontifikalnom odjećom, izabrani su u svečanoj povorci prolazili gradom, propovijedali na Večernjoj molitvi te davali blagoslov. Često ih je pratila pratnja malih “đakona” i “kapelana”.
Papinska bula protiv nestašluka dječjih biskupa
Konkretni dizajn školskog festivala razlikovao se od grada do grada i znao je poprimiti domišljata obilježja. Organiziranje domjenaka i prosjačke šetnje uglavnom su bili dio dužnosti dječjeg biskupa, jednako kao i noćno pjevanje na ulicama. Zbog sve većih nereda na igrama biskupa, crkvene vlasti pokušavale su ih zabraniti, ponekad čak i nasilnim aktivnostima. Papa Inocent IV. izdao je bulu 1249. godine kojom je djeci zabranjivao igre biskupa – no s malo uspjeha, jer je običaj trajao još nekoliko stoljeća. Prestao je tek u doba prosvjetiteljstva.
Tradicija igre biskupa mogla bi imati korijene još od rimskih Saturnalija tijekom kojih su ukidane socijalne klasne razlike i izabrani “princ” predsjedavao bi brojnim zabavama. Igra biskupa omogućavala je bivšim crkvenim školama da najčešće 28. prosinca, na svetkovinu Nevine djece, kada su se razmjenjivali i darovi, organiziraju svojevrsno ritualizirano veselje. Kasnije se preokret uloga prebacio na spomendan svetog Nikole, 6. prosinca, ili na druge važne dane tijekom božićnoga vremena.
Episcopus puerorum mogao je imati mandat od jednog dana do nekoliko tjedana, ovisno o običajima. Trenutni biskup bi u to vrijeme bio smijenjen i, za zabavu javnosti, morao je slijediti upute novog malog biskupa. Unatoč svoj bujnosti, igra biskupa bila je povezana i s duhovnom porukom: stvarni je pastir pozvan na poniznost svojim “povlačenjem s biskupske stolice”. Na razigran način podsjetilo bi ga se da je sva zemaljska moć ograničena i da se ona ne smije zlorabiti.
Obnova veza s tradicijom dječjih biskupa
Posljednjih godina tradicija dječjih biskupa sve je više prihvaćena u nekim mjestima. Svake godine od 1994. u glavnoj protestantskoj crkvi Sankt Nikolai u Hamburgu postoje tri mlada biskupa koji, odjeveni u biskupsku odjeću, drže propovijed na kojoj posebno skreću pozornost na perspektivu i probleme djece. I u SAD-u, Velikoj Britaniji i Španjolskoj srednjovjekovna tradicija ove igre ponovno oživljuje.
U mnogim benediktinskim samostanima ustaljen je običaj da se 15. siječnja, na blagdan svetih Maura i Placida, vodstvo opatije prebaci na novake. Ta dvojica kasnijih opata smatraju se prvim učenicima osnivača reda, svetog Benedikta. Kao i u igri biskupa, novopridošli članovi u opatiji i danas mogu preokrenuti zajedničke strukture: zauzimaju mjesta opata i ostalih članova uprave za vrijeme obroka, razmjenjuju himne u molitvene časove, zauzimaju upraviteljev ured ili premještaju kipove u samostanu.
Ne postoje precizno definirana pravila da se dnevni red u opatiji malo okrene naglavačke: Tako je opatija Münsterschwarzach prije nekoliko godina izvijestila da su novaci u crkvu donijeli nekoliko plišanih životinja iz starog misijskog muzeja. Monasi su se iznenada u zbornoj prostoriji našli ispred lavova, antilopa i majmuna. Podvale oko jutarnje kave ili organizacija filmske večeri s dječjim punčem umjesto s kuhanim vinom poznate su i iz drugih opatija. Uz svu zabavu, tradicija se vidi i kao sredstvo komentiranja monaškog života kroz šalu te kao pružanje novih perspektiva u strogo hijerarhijski organiziranoj zajednici (katholisch.de; fratellanza.net).