Spomendan je uspomena na pripovijest prema kojoj su trogodišnju Mariju roditelji Joakim i Ana donijeli u Jeruzalemski hram kao „dar”. Nedostatak biblijske osnove za ovu marijansku svetkovinu može biti iznenađujući: iako Kur’an izvještava da je Marija predana na skrb hramskom svećeniku Zahariji, ocu Ivana Krstitelja, ova pripovijest se ne nalazi u Novom zavjetu.
Priča se temelji na apokrifnom Jakovljevom evanđelju. Ova pomalo sumnjiva provenijencija dugo je odvraćala crkveni vrh pa je papa Pio V. (1504.-1572.) odbio spomendan uvrstiti u opći kalendar slavlja.
Ovaj je dan izvorno bio u spomen na posvetu jeruzalemske crkve „Sancta Maria Nova” 21. studenoga 543. godine pod carem Justinijanom.
U Bizantskom Carstvu, povezana marijanska svetkovina dokumentirana je od početka osmog stoljeća. Tri stoljeća kasnije, križari povratnici donijeli su dan sjećanja sa sobom u svoje europske domovine, gdje je postao sve popularniji pod naslovom „Žrtvovanje Marijino”.
Drugi vatikanski koncil je novim nazivom „Spomendan Gospe Jeruzalemske” pokušao povezati slavlje s vjerojatnim povijesnim boravkom Marije u Jeruzalemu bez užeg definiranja točnog sadržaja (katholisch.de; fratellanza.net).