U knjizi se Papa emeritus i kardinal prefekt Kongregacije za bogoslužje bave temom o kojoj se papa Franjo već nekoliko puta izrazio. Direktor Tiskovnog ureda Svete Stolice Matteo Bruni podvlači Franjinu izjavu: “Osobno mislim da je celibat dar Crkvi”
Andrea Tornielli – Vatican News
Knjiga o svećeništvu koja nosi potpis kardinala Roberta Saraha, prefekta Kongregacije za bogoslužje s prilogom pape emeritusa Benedikta XVI. (Ažurirano nakon deklaracije prefekta Papinske kuće Georga Gänsweina) bit će objavljena u Francuskoj 15. siječnja. Iz uvida prije objave Le Figaro doznaje da autori svojim intervencijama ulaze i u rasprave o celibatu i mogućnosti ređenja oženjenih muškaraca za svećenike. Ratzinger i Sarah – koji sebe nazivaju dvojicom biskupa u “zanosnoj pokornosti papi Franji” koji “traže istinu” u “duhu ljubavi prema jedinstvu Crkve” – brane disciplinu celibata i navode razloge koji bi, prema njihovom mišljenju, savjetovali da se to ne mijenja. Temom celibata bave se na 175 stranice sveska sačinjenog od dva teksta, jedan je napisao Papa emeritus a drugi kardinal, zajedno s uvodom i zaključkom kojega su potpisali obojica.
Sarah u svom tekstu podsjeća da “postoji ontološko-sakramentalna veza između svećeništva i celibata. Svako slabljenje ove veze dovelo bi u pitanje nauk Koncila i papa Pavla VI., Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. Molim papu Franju da nas definitivno zaštiti od ove mogućnosti stavljanjem veta na svako slabljenje zakona svećeničkog celibata, makar ograničenog na jednu ili drugu regiju”. Osim toga, Sarah ide sve do toga da definira “pastoralnom katastrofom, ekleziološkom zbrkom i zamračenjem razumijevanja svećeništva”, eventualnu mogućnost zaređenja oženjenih muškaraca. Benedikt XVI. se u svom kratkom prilogu, razmišljajući o ovoj temi, vraća židovskim korijenima kršćanstva, potvrđuje da su svećeništvo i celibat spojeni od početka “novog Saveza” Boga s čovječanstvom, uspostavljenim od Isusa. podsjeća da su već “u drevnoj Crkvi”, tj. u prvom tisućljeću, “oženjeni muškarci mogli primiti sakrament svetog reda samo ako su se obvezali na poštivanje seksualne apstinencije”.
Svećenički celibat nije, i nikada nije bio, dogma. To je crkvena disciplina latinske Crkve koja predstavlja dragocjeni dar, kojeg su tako definirali svi posljednji pape. Katolička crkva istočnog obreda predviđa mogućnost ređenja oženjenih muškaraca za svećenike, te su uvedene iznimke također za Latinsku crkvu, a uveo ih je upravo Benedikt XVI. apostolskom konstitucijom Anglicanorum coetibus posvećenoj anglikancima koji traže zajedništvo s Katoličkom crkvom u kojoj se predviđa “slučaj po slučaj prepustiti svećeničkom ređenju oženjene muškarce prema objektivnim kriterijima koje je odobrila Sveta Stolica”.
Vrijedi spomenuti da je papa Franjo nekoliko puta pojasnio tu temu. On je još kao kardinal u knjizi razgovora s rabinom Abrahamom Skorkom pojasnio da se zalaže za održavanje celibata “uz sve prednosti i nedostatke koji to uključuju, jer je u pitanju deset stoljeća pozitivnog iskustva, više nego pogreški. Tradicija ima težinu i valjanost”. U siječnju 2019., u razgovoru s novinarima na povratku iz Paname, Papa se prisjetio kako su u Istočnoj katoličkoj crkvi moguć izbor celibata ili braka prije đakonata, ali glede Latinske crkve je dodao: “Na um mi dolazi ona izreka svetog Pavla VI: ‘Radije bih dao svoj život nego promjenio zakon o celibatu’. Palo mi je na pamet i želim to reći, jer je to hrabra izreka, u težem trenutku od ovog današnjeg, 1968./70. … Osobno, mislim da je celibat dar Crkvi… Nisam za to da celibat bude izbor, ne”. U svom je odgovoru govorio je također i o raspravi među teolozima o mogućnosti izuzeća za neke udaljenije regije, poput pacifičkih otoka, precizirajući, međutim, da “ne postoji moja odluka. Moja odluka je: neobavezni celibat prije đakonata, ne. To je moja osobna stvar, neću to raditi, to ostaje jasno. Jesam li ‘zatvoren’? Možda. Ali ne osjećam da bih se s tom odlukom stavio pred Boga”.
Sinoda o Amazoniji proslavljena je u listopadu 2019., a raspravljana je i ova tema. Kao što se vidi iz završnog dokumenta, bilo je biskupa koji su tražili mogućnost zaređenja oženjenih trajnih đakona za svećenike. Međutim, upečatljivo je što Papa, 26. listopada, u svom završnom govoru, nakon što je pratio sve faze govora i rasprava u dvorani, ni na koji način nije spomenuo temu ređenja oženjenih muškaraca, čak ni usputno. Umjesto toga, podsjetio je na četiri dimenzije Sinode: onu koja se odnosi na kulturološku, ekološku, socijalnu i na kraju pastoralnu dimenziju, koja “uključuje sve njih”. U tom istom obraćanju Papa je govorio o kreativnosti u novim službama i ulozi žena te je, osvrćući se na oskudicu svećenstva u određenim misijskim područjima, podsjetio kako ima puno svećenika iz jedne zemlje koji su otišli u prvi svijet – Sjedinjene Države i Europu – “a da ih nema kada ih treba poslati u amazonsko područje te iste zemlje”.
Značajno je na koncu i to što je Franjo, zahvalivši medijima, istom tom zgodom zamolio medije da se u čitanju završnog dokumenta prije svega zadrže na dijagnozama, “što je dio na kojem se Sinoda zbilja najbolje izrazila”: kulturna, socijalna, pastoralna i ekološka dijagnoza. To je naglasio i direktor Tiskovnog ureda Svete Stolice Matteo Bruni u priopćenju za medije kako bi odgovorio na pitanja novinara o ovom pitanju. Papa je pozvao da se, “kada vidimo što su odlučili o ovom ili onom disciplinskom pitanju”, ne pada u opasnost zaustavljanja samo na tome, “koja stranka je pobijedila, a koja izgubila”.
Prijevod: Fratellanza umana (13.01.2020.)
Autorski sadržaji i prijevodi na Fratellanza umana vlasništvo su stranice i autora. Isti se mogu slobodno prenositi na druge medije samo ako su autori potpisani i pored njihova imena vidljivo stoji Fratellanza umana s linkom na originalni tekst.