3. AKTIVNOSTI
Župno pastoralno iskustvo predlaže neke male, ali konkretne pozornosti, kako bi aktivnosti koje se provode mogle doista biti znak tih pozornosti svih za brigu o maloljetnicima i zaštitu najmanjih: na svakoj zajednici je potom pronaći najprimjereniji i najprikladniji načini provedbe u mjesnoj situaciji.
LITURGIJSKE AKTIVNOSTI
Oni koji se brinu za liturgiju dobro znaju da je to mjesto stvarnog i djelotvornog događanja susreta s Bogom Spasiteljem. Prostori, vremena i načini slavlja mogu i moraju biti takvi da se vodi računa o prisutnosti najmanjih, kako bi se potaknulo njihovo aktivno sudjelovanje.
Može biti korisno da:
- Kada su liturgijske aktivnosti u skupini posrijedi (različitih od onihopćih i tipičnih kao što je nedjeljna misa, primjerice), potrebno je poslati pismenu obavijest roditeljima o vremenu početka izvanrednoga molitvenoga časa (primjerice u došašću ili u korizmi) ili termin za ispovijedi. Također bi bilo dobro navesti okvirno vrijeme završetka. Uvijek mora biti naznačeno mjesto (primjerice u župnoj crkvi, crkvici oratorija, svetištu…).
- Slavlje sakramentapomirenja treba se odvijati na liturgijski prikladnim i u svakom slučaju vidljivim, a ne izoliranim mjestima (poštujući vlastita svojstva sakramenta). Govor i geste ispovjednika nikad ne bi smjele biti dvosmislene, pa ni kada im je namjera samo utjeha. Također, posebice u prisutnosti djece, uvijek valja imati na umu dužnost poštivanja njihove intimnosti i osjetljivosti. Ne dovodeći u pitanje ispovjednu tajnu, ako dijete govori o mogućim pretrpljenim zlostavljanjima, mora ga se potaknuti, a po potrebi i uz pratnju, da se obrati nadležnoj i stručnoj osobi, uključujući institucije, za pružanje pomoći i podrške. Uvijek je poželjno da se ispovijedi maloljetnikâ odvijaju na prikladnim mjestima, po mogućnosti u crkvi ili prostoriji za ispovijed, gdje su vidljivi drugim odraslim osobama, po mogućnosti roditeljima. Svećenik se ne bi smio nalaziti sâm s maloljetnom osobom u vlastitomu domu.
- Kada su skupine ministranata ili pjevača posrijedi, obiteljima je potrebno uvijek priopćiti kalendar smjena posluživanja tijekom bogoslužja. Što se tiče proba ili formativnih susreta, treba obavijestiti obitelji o danu, učestalosti (tjedno, mjesečno…), mjestu i vremenu početka i završetka, kako bi bili točno informirani. Maloljetnici, pogotovo ako su maleni, ne smiju se ni na koji način zadržavati izvan vremena dogovorenoga s obiteljima. Ne smiju se stvarati ekskluzivni odnosi s nekima, odnosno stvarati mali »elitistički« krugovi. Dobro je stvoriti uvjete za uključivanje roditelja, kako na početku godine tako i tijekom nje. Aktivnosti vezane uz liturgiju, kada uključuju skupine maloljetnika posvećene službi oltara, sakristije i pjevanja, također moraju kao referenta i svjesnoga sugovornika imati lik roditelja. U svakom slučaju, ako se ne može računati na izravnu nazočnost roditelja djece, u svim liturgijskim aktivnostima ili aktivnostima vezanim uz liturgiju u kojima sudjeluju maloljetnici dobro je da su prisutne najmanje dvije odrasle osobe.
KATEHEZE
Treba pripaziti na nekoliko situacija.
- Budući da katehetske aktivnosti obično imaju definiran kalendar ivrijeme, na početku godine, uz upis, roditelji trebaju dobiti informativni list s datumima susreta u kojemu je također navedeno da se na kraju sata aktivnosti maloljetnici vraćaju kući na isključivo samo roditeljsku odgovornost. Neka se ne preuzimaju s obiteljima obveze izravnoga povratka maloljetnikâ koje se ne može ispoštovati. Eventualne posebne potrebe glede povratka i/ili izravnoga povratka roditeljima, vezane uz dob maloljetnikâ (primjerice djece od 6-7 godina) ili posebne individualne uvjete, moraju se izričito dogovoriti s obitelji. Treba također naznačiti uobičajeno mjesto održavanja susreta, a ako se kateheza odvija na drugim mjestima od uobičajenih, potrebno je unaprijed obavijestiti obitelj.
- Na početku godine,ali i tijekom nje,na sastancima s roditeljima važno je naznačiti tematski put koji će se prelaziti. To je također posebno korisno u programima posvećenim adolescentima, gdje dijeljenje obrađenih tema s roditeljima pogoduje uspostavljanju pozitivnih odgojno-obrazovnih saveza.
- Sva osjetljiva pitanja uvijek se moraju rješavati s obzirom na dob maloljetnikâ, uzimajući u obzir smjernice koje proizlaze iz strukture službenih katehetskih programa: dobro je ne predviđati etape ili vremena na temelju individualne osobnosti ili osjetljivosti katehete, vjeroučitelja, nego uvijek u skladu s crkvenim i općim smislom. U tom pogledu dobro je da se planiranje tematskih etapa priprema zajedno sa svećenikom referentom ili koordinatorom i voditeljem kateheze, te da to bude jedinstveno za sve katehete te dobne skupine. Uvijek jevaljana i čvrsta, također glede temâ koje se obrađuju, odredba katehetskih programa koju daje biskupska konferencija, koja isto sadrži dragocjene sheme i pedagoške smjernice s obzirom na dob maloljetnikâ, osobito u razdoblju predadolescencije, adolescencije, te s obzirom na temu. U katehetskim programima za stariju djecu,pitanja koja se odnose na ljubav i spolnost rješavaju se stručno, pripremljeno, osjetljivo i zrelo. Gdje je prikladno, korisno je uključivanje stručnjaka iz područja psihologije, morala i pedagogije. Korištenje slika i filmova treba biti primjereno dobi djece i specifičnostima skupine. Od velike je važnosti usmjeriti se, na najprikladniji način, na odgovorno korištenje interneta i društvenih medija.
- Teme koje se obrađuju i sučeljavanje/povjerenje između djece i katehete mogu navesti odraslu osobu da razumije posebne potrebe djeteta ili intuitivno osjeti delikatne, iako normalne, etape rasta koje ne bi trebale navesti katehetu da uspostavi preferencijalne putove s ovim ili onim maloljetnikom. Dobra i neophodna pažnja prema potrebama djece i dinamici njihova rasta trebala bi, ako ništa drugo, navesti katehetu da o tome razgovara s osobom odgovornom za pastoralni rad, koja će otvoriti mogućnosti za razgovor s maloljetnikovim roditeljima: roditelji su prvi i povlašteni sugovornici svakoga djelovanja.
- Ne treba isključiti da kateheta može primijetiti znakove nelagode kod maloljetnika, identificirajući mogući uzrok unutar obiteljskog konteksta ili pak primijetiti znakove zanemarivanja ili maltretiranja. U tom slučaju kateheta o tome treba povjerljivo, razborito, ali ne oklijevajući, razgovarati sa župnikom, koji će saslušati kontakt-osobu,odnosno biskupijskoga povjerenika ili povjerenicu za zaštitu maloljetnikâ, radi procjene kompetentnih osoba i eventualnog aktiviranja za to predviđenih institucionalnih zaštitnih mjera.
- Posebnu pozornost treba obratiti na metode upravljanja skupinom te obuzdavanja u slučaju turbulentne skupine: neka se nikada ne koristi verbalno nasilje ili pretjerana agresija u glasu. Mogu postojati slučajevi u kojima se maloljetnik prema odrasloj osobi ponaša zaista neprimjereno, ako ne i uvredljivo. Upozorenja, katkad neophodna, neka uvijek imaju osjećaj poštivanja granica i dostojanstva maloljetnih osoba. U svakom slučaju, osoba zadužena za katehezu treba uključiti i roditelje: dobar savez između obitelji i katehete postaje najboljiodgojno-obrazovno sredstvo, a ako je potrebno i sredstvoobuzdavanja.
- Još jedno dobro preventivno sredstvo jest krepostan odnos međuodgojiteljima i učiteljima: nijedan kateheta ne smije u svojoj zadaći biti ostavljen sâm, nego mora imati i osjećati podršku cijeloga tima kateheta. Usporedba u skupini kateheta dotične dobne skupine, osmišljavanje zajedničkih metodologija, razvijanje dobrih savjeta, prisutnost svećenika ili odgovorne osobe, pomoć je i podrška samom kateheti. S druge strane, ne smije se zaboraviti kako međusobna razmjena iskustava kateheta dovodi do pronalaženja načina uzajamne pomoći i potpore, uključuje zajedničko iznošenje činjenica, te pridonosi većoj objektivnosti iščitavanja pojava.
AKTIVNOSTI OKUPLJANJA I ANIMACIJA
Kada se govori o aktivnostima okupljanja i animacije maloljetnikâ, to se može odnositi na opće animacijske aktivnosti poput igara, plesova, župnih slavlja, ali i na specifične aktivnosti za pojedine skupine. Razboritost i zdrav razum uvijek su dobri suputnici. Uvijek treba voditi računa o sljedećem:
- Odabir vrste igre i mjesta treba biti primjeren dobi djece i broju animatora u njihovoj pratnji. Malene treba osobito pripaziti tijekom pokreta i akcija igre. Igre, uključujući fizičke, uvijek trebaju poštivati tjelesnost i stid svakoga pojedinačno. Kada su skupni plesovi i balovi posrijedi, moraju se izbjeći neprikladne geste ili ono što bi moglo aludirati na seksualne geste.
- Često se u župne animatorske aktivnosti uključuju mladi odgojitelji, učitelji i animatori, jer su dobno bliži maloljetnicima te mogu zadobiti njihovu simpatiju, poštovanje i povjerenje. Riječ je o odgojno- obrazovnim figurama koje su manje roditeljske, a više slične dinamici starijega brata / starije sestre: pretjerano odrasle figure često se muče da budu dobro prihvaćene kod adolescenata. Istina je, međutim, da se zadaća praćenja adolescenata ne može povjeriti samo bratsko- sestrinskim figurama te da takve mlade odgojitelje i učitelje treba poduprijeti i pratiti više odraslih osoba. Uvijek treba postojati barem jedna odrasla osoba koja obavlja zadatak odgojitelja i koordinatora mlađih animatora. Skupinu mladih animatora adolescenata nikada ne treba ostaviti da bude sama. Pretpostavljajući i da imaju sve potrebne izvore, skupinu mladih odgojitelja i učitelja također treba educirati i pratiti.
- Za mnoge župe vrijeme ljetnih aktivnosti, posebice ljetnih rekreacija, predstavlja koncentraciju aktivnosti na kojoj se okupi puno više maloljetnika nego u ostatku godine. To je više nego dovoljan razlog da svi uključeni animatori budu svjesni odgovornosti i važnosti usklađenosti za pozitivan i proaktivan – te u isto vrijeme pronicljiv, razborit i oprezan – stil.
- a) Ključna je formacija odgovornih osoba i koordinatora: cilj je pomoći im da drže otvorene oči i pred onim ponašanjima ili situacijama koje bi mogle ugroziti maloljetnike.
- b) Uz formaciju koordinatora, bit će neophodna barem minimalna, ali učinkovita formacija svih animatora prisutnih tijekom ljetnih rekreacijskih aktivnosti. To se ne smije uzeti zdravo za gotovo, ili smatrati da je to gotovo jednom zauvijek, jer svake godine ima novih vrlo mladih animatora. Nadalje, pa i ako je riječ o predlaganju opreza i preporuka koje će poneki već čuti nekoliko puta, važno je da se to vrijeme formacije odvija plenarno za sve: to što svi slušaju isto i iste preporuke pomaže u stvaranju okruženja usklađenosti i zajedničke brige. Neka se uvijek naglase nedopustiva ponašanja.
- c) S organizacijskoga gledišta treba se ponajprije osvrnuti na razmatranja koja se tiču izbora prikladnih mjesta (s obzirom na dob djece, osobito za vanjske aktivnosti) i sigurnosti u župnim prostorima, gdje se obično događaju te ljetne aktivnosti. Za boravka djece u oratoriju, ulazna dvorišna vrata trebaju biti zatvorena ili u svakom slučaju pod nadzorom, kako bi se spriječio nekontroliran izlazak maloljetnikâ, kao i ulazak neovlaštenih odraslih osoba.
- d) Važno je, upravo zbog velikoga broja djece, točno voditi popise prisutnih: ne smije biti nedoumica oko učinkovite i svakodnevne brige o maloljetniku. Na početku dana mora biti osoba zadužena za popunjavanje obrasca prisutnih. Potrebno je provjeriti cjelovitost skupine pri svakom kretanju izvan župnih prostora i dvorišta. Listu prisutnih potrebno je dostaviti u tajništvo, radi bilježenja izostanaka.
- e) Presudna je dobra organizacija tajničkih aktivnosti. Na početku svakoga dana osoblje tajništva obavještava kontakt-osobu svake skupine o eventualnom odobrenju prijevremena izlaska maloljetnika: ne smije mu se dopustiti samostalan odlazak u naznačeno vrijeme, nego u pratnji. Zatim treba priopćiti popis djece za koju ne postoji dopuštenje za objavu fotografija i videa, kao i naznaku maloljetnikâ s alergijama i/ili intolerancijama na hranu ili lijekove, ili onih kojima je potrebna posebna zdravstvena skrb.
- Drugo važno mjesto okupljanja su školska kampiranja – višednevni izleti, kampovi, praznici. Posebni oprezi proizlaze zbog provođenja jednoga ili više dana izvan doma. Stoga se pri planiranju mora obratiti pozornost na: broj dječaka i djevojčica, brojčani omjer između pratitelja i prijavljene djece; eventualno sudjelovanje roditelja ili članova obitelji; prisutnost djece s teškoćama u razvoju; pažljiv odabir odgajatelja i pratitelja; odabir mjesta odredišta primjerena dobi maloljetnikâ; provjeru da je kuća koja će ugostiti skupinu u skladu sa sigurnosnim standardima. Zatim na raspored djece po sobama/spavaonicama koji uvijek predviđa prisutnost barem jednog odgajatelja. Bolje je birati objekte sa spavaonicama s najmanje šest/osam kreveta, kako bi bila prisutna najmanje dva odgojitelja, učitelja. U hotelima, zbog soba s ograničenijim brojem kreveta, potrebno je biti poglavito oprezan glede rasporeda soba i izboraodgajatelja, učitelja. Nikada se ne smije sobe zaključavati iznutra. Toaleti i tuševi su pod nadzorom uz potrebnu ravnotežu između poštivanja osjećaja pristojnosti i odgovorne prisutnosti. Što se tiče specifičnih aktivnosti, one trebaju biti podijeljene po dobnim skupinama kako bi se omogućilo formiranje homogenih skupina i provođenje odgovarajućih aktivnosti. Treba poduzeti odgovarajuće mjere opreza ovisno o vrsti odredišta (more, planine, gradovi kulture i umjetnosti). Kada su posrijedi zahtjevniji izleti, valja osigurati pomoć vodiča. Nikako se ne smije zaboraviti ovlaštenje roditelja koji moraju dobiti sve potrebne informacije o izvođenju aktivnosti, programu dana, odjeći i opremi primjerenoj vrsti odredišta. Uvijek se navode podatci za kontaktiranje upravitelja skupine. Djeca moraju imati presliku osobne isprave i zdravstvene iskaznice.
SPORTSKE AKTIVNOSTI
Iako nema sumnje u edukativnu vrijednost sporta i važnost figure trenera, ovdje valja skrenuti pozornost na nekoliko vrlo praktičnih opreznosti koje se odnose na osobito poseban prostor: prostor svlačionica.
- Uvijek se mora preporučivati prava razboritost i sabranost u stavovima. Neke geste ohrabrenja i približavanja sportašu koje čini odrasla osoba, ako su jasno vidljive svima i nedvosmislene (primjerice na terenu tijekom zamjene), u suzdržanijim i osobnijim kontekstima, kao što je unutar svlačionice, riskiraju pretpostavku drukčije iprijekora vrijedne konotacije. Sama prisutnost trenera u svlačionici, što je vrlo česta situacija, kako zbog praktičnih razloga prostora tako i zbog obveze nadzora maloljetnikâ, nameće posebnu prisebnost i korektnost u ponašanju.
- Prostor svlačionica i tuševa mora biti primjereno čuvan, mudro uravnotežujući između poštovanja privatnosti i autonomije maloljetnikâ, te istinskog i savjesnog nadzora: svađe unutar svlačionice u odsutnosti trenera ili neprimjereno ponašanje svakako nisu rijetki događaji. Moguće je i zlostavljanje, osobito među mladima uadolescentnoj dobi. Stoga je preporučljivo ne ostavljati sportaše bez nadzora, poglavito ako su maleni ili izrazito živahni. Evo i nekoliko mjera opreza koje se odnose na korištenje svlačionica: a) uvijek se potiče istovremena prisutnost dviju odgovornih odraslih osoba; b) nikada nije dopuštena prisutnost stranaca ili neovlaštenih osoba; c) kada su vrlo mladi sportaši posrijedi, pristup svlačionicama može biti korisno omogućiti i roditeljima. U svakom slučaju, preporučuje se da pristup bude dopušten samo jednom roditelju po maloljetniku ili,alternativno, roditeljima koji su izričito ovlašteni i imenovani uz međusoban dogovor svih obitelji. Međutim, ni u tim slučajevima trener ili pomoćno osoblje ne smiju prepustiti u potpunosti zadatak nadzora, već su uvijek prisutni. Trener ili odrasla pomoćna osoba ne tuširaju se zajedno s maloljetnicima. Ako nisu omogućene zasebne svlačionice za trenera i pomoćnu osobu, oni se presvlače i peru tek nakon što maloljetnici odu.
- Korisno je, i prije svega praktično, da na početku sportske sezone trener uspostavi dobar odnos savezništva s obiteljima, a tako i tijekom susreta s roditeljima i ostalim odraslim osobama kluba koje prate ekipu, te im: a) objasni pravila u vezi s upravljanjem i nadzorom svlačionice; b) priopći modalitete svoje prisutnosti i nadzora unutarsvlačionica; c) navede osobe koje su, uz suglasnost roditelja, ovlaštene za pristup svlačionicama; d) odredi eventualni modalitet prisutnosti roditelja za mlađe i starije sportaše.
AKTIVNOSTI ŽUPNOGA KAFIĆA/KLUBA
Glede ove aktivnosti koja je naizgled od male važnosti, zbog dosljednosti i u neformalnim susretima, uz sva neophodna ovlaštenja, prijeko je potrebno i striktno poštivanje važećih zakona (zdravstveni, porezni…), te valja podsjetiti da:
- Volonteri u kafiću ne smiju biti samo maloljetnici. Ako kojim slučajem ima maloljetnika, onda s njima uvijek mora biti kao odgovorna prisutna barem jedna odrasla osoba.
- U trenutcima većega priljeva, odnosno predvidive prisutnosti adolescenata ili mladih (na kraju treninga, tijekom drugih aktivnosti, ili u određeno vrijeme), dobro je da poslužitelj, makar i punoljetan, nije premlad niti sâm.
- Za poslužitelje u kafiću treba osigurati i formacije o pitanjima koja se odnose na zaštitu maloljetnikâ i u kojima mora biti jasno navedeno da njihova usluga nije samo donošenje hrane i pića, već da su oni prije svega pozvani biti pozitivna i proaktivna figura. Uvijek trebaju biti predviđeni postupci za reviziju predloženih aktivnosti i njihove provedbe.
- Nikada se iz vida ne smije izgubiti formativna posebnost župnog kafića/kluba.
- Alkoholna pića se nikada ne smiju posluživati maloljetnicima, a treba paziti i na to da mladi koji su tek odrasli ne kupuju alkoholna pića kako bi ih potom proslijedili maloljetnicima unutar zatvorenih ili otvorenih prostora oratorija/župnoga centra.
- Neuobičajene situacije i sumnjive prisutnosti u baru i okolnim prostorima treba uvijek i odmah prijaviti župniku ili odgovornoj osobi.
- U vrijeme zatvaranja neophodno je pobrinuti se da u župnim prostorima ne ostanu maloljetnici bez nadzora (hbk.hr; fratellanza.net).
* Gornji tekst treće je poglavlje priručnika za učitelje, odgojitelje i pastoralne radnike „Primjeri dobre prakse za prevenciju i zaštitu maloljetnikâ u župi“ koje su Hrvatska biskupska konferencija i Povjerenstvo HBK za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba početkom travnja 2023. objavili na svojim mrežnim stranicama.