4. MJESTA
SIGURNOST PROSTORA ZA SIGURNOST OSOBA
Temeljna je, očito ne samo u smislu zaštite maloljetnika, sigurnost okruženja i prostora: kako ona konstruktivna u skladu sa zakonom (sigurnosni izlazi u slučaju opasnosti, visina parapeta prozora na katovima, održavanje sprava i naprava za igru djece…), tako i ona u pogledu održavanja (pločice, nestabilne karniše, redovit i šestomjesečan pregled i održavanje aparata za gašenje požara…), a često se upravo ovo potonje mora pratiti pozorno i stalno, bez odlaganja. Prikladno je da postoji barem jedna odrasla osoba za kontakt zadužena za nadzor tih zadataka, koja jamči periodično održavanje, koja ima dostupne vještine za hitne slučajeve (vodoinstalater, električar, zidar) i koja je spremna zatvoriti i spriječiti pristup prostorima koji nisu sigurni, putem odgovarajuće signalizacije, znakova, gradilišnih traka.
IZBOR PROSTORA S OBZIROM NA VRSTU AKTIVNOSTI I SUDIONIKE
Drugi oprez odnosi se na prikladan izbor prostora i odgovarajućih mjesta za vrstu aktivnosti koja se predlaže maloljetnicima, te s obzirom na njihovu dob. Unutar oratorija ili župnoga centra (kako u zatvorenim prostorijama, tako i na otvorenome) potrebno je poduzeti potrebne mjere opreza kako bi se spriječilo da djeca uđu i ostanu na mjestimaskrivenima od pogleda ili bez ikakve kontrole (primjerice ormari, podrumi, prostorije u koje malo tko zalazi, kutovi dvorišta). Izvan župnoga centra treba izbjeći mjesta koja je teško kontrolirati. Broj prisutnih odgajatelja, učitelja, uvijek mora biti primjeren veličini prostora, stupnju kretanja koji zahtijeva aktivnost, dobi maloljetnikâ, učinkovitoj kontroli opsega prostora za igru. Preventivan pregled uvijek treba provoditi bez pretjerana oslanjanja na pamćenje ili prisjećanje na to kako su prostori nekad izgledali, kako bi se provjerilo da nema promjena u stanju mjesta (kao što je, primjerice, uklanjanje ograda, otvaranje novih cesta u blizini, gradilišta).
ČUVANJE I NADZIRANJE PROSTORA
Općenitije, dobra preventivna aktivnost za zaštitu maloljetnih osoba ovisi o učinkovitom nadzoru okolice. Temeljni sigurnosni kriterij, koji jamči čuvanje mjestâ, jest njihova vidljivost. Mnogo toga očito ovisi o rasporedu prostora i njihovoj veličini: u nekim slučajevima župni prostori i zgrade namijenjene aktivnostima djece i adolescenata mogu biti vrlo velike, barem u odnosu na broj odraslih koji ih mogu nadzirati, a to zahtijeva posebno predano promatranje i prisutnost. Manjim prostorima može se lakše upravljati, makar je u svakom slučaju neophodno paziti i izbjegavati postojanje otvorenih ili nenadziranih prostorija, hodnika, podruma. Ono što je najvažnije jest biti dobro svjesni strukture mjesta i prostora, najskrivenijih područja, povezanih rizika: razumijevanje svih ograničenja i nedostataka omogućuje da ih se ispravi određenim organizacijskim pothvatima i oprezima.
Kamere ili sklopovi videonadzora mogu u nekim slučajevima pomoći u sprječavanju krađe ili zloporaba. Valja imati na umu da se sustavi videonadzora postavljaju na otvorenome, te po mogućnosti u ogradnim područjima ili u najskrivenijim prostorima (ulazi u podrume, skrivena vrata, izolacijski prostori, nosači za bicikle…). Interni sustavi mogu se postavljati samo za specifične i točne potrebe, u blizini prilaza ili mjesta od posebna interesa za nadzor. Uvijek moraju postojati potrebni zakonski natpisi s naznakom vlasnika obrade podataka i svrhe nadzora. Zakonodavstvo o videonadzoru i privatnosti uvijek se mora strogo poštivati.
U svakom slučaju, ključno je naglasiti da kamere ne mogu biti jedini odgovor na potrebe zaštite prostora: one su od male koristi ako nedostaje volontera i odraslih koji daju učinkovitu i srdačnu prisutnost. Stoga je bolje da tijekom radnoga vremena objekata postoji minimalan i diskretan nadzor volonterâ, odnosno prisutnih odraslih osoba. Sustav videonadzora može biti od pomoći posebice tijekom noći i kada su prostorije zatvorene. Pomni pogledi odraslih mogu omogućiti da se u dvorištima primijete nejasne skupine djece koja rijetko dolaze u župu: to je prilika da im se predstavi i s njima razmijeni nekoliko riječi, a ujedno pokaže da su prostori čuvani.
Neka se pozorno prati učestala prisutnost odraslih osoba (osobito ako nisu poznate) koje parkiraju bez uočljivoga razloga.
Nadzor dvorišta i otvorenih prostora dobiva posebnu važnost kada su župni objekti u sklopu velikih stambenih središta ili smješteni na prolazima, koji upravo zbog toga mogu privući pozornost (odraslih ili maloljetnih) osoba koje raspačavaju droge. Mora se pozorno razmotriti prisustvo slabo poznatih osoba ili odraslih koji se kratko zadržavaju u dvorištu i kratko kontaktiraju s djecom. Dobro osvjetljenje ogradnih područja i dvorišta također može biti vrijedno sredstvo odvraćanja od neprikladnoga ponašanja.
UPRAVLJANJE PRISTUPAČNOŠĆU: POPIS KLJUČEVA
Župni prostori su svakako za svakoga i njima se treba upravljati bez logike zatvaranja, ali da bi doista bili za sve, oni moraju biti sigurni za sve. To zahtijeva mudro, svjesno i razborito upravljanje prostorima. Oni su svakako dostupni, ali to ne znači da su uvijek otvoreni i bez pravila pristupa ili pune svijesti onih koji su za njih odgovorni, koji trebaju znati tko im ima pristup i tko ih koristi, kada i u koje svrhe.
Razborito upravljanje ključevima nije znak zatvaranja već, naprotiv, odgovornog nadzora i učinkovitog čuvanja:
- potrebno je sastaviti popis ključeva te osigurati da se najudaljeniji prostori ili oni koji mogu izmaknuti učinkovitoj kontroli ne ostavljaju otvorenima;
- posebice, neka se ne ostavljaju slobodno dostupnima: podrumi, izolacijski međuprostori, prostori ispod stepeništa, potkrovlja, tavani,kotlovnice, kuhinje;
- mora postojati popis suradnika ovlaštenih za korištenje određenih ključeva prema vrsti službe koju obavljaju;
- potrebno je izmijeniti brave za koje se ne može znati koliko je njihovih ključeva u optjecaju i tko ih sve posjeduje;
- neka se u tajništvu ili na drugom prikladnom mjestu postavi ploča s ključevima;
- ključevi se ne daju maloljetnicima, osim ako ulaz u sobe ili prostore nije u pratnji odrasle osobe.
CRKVA – SAKRISTIJA
Čuvanje liturgijskih mjesta u skladu je sa svetošću mjesta. Kontrola pristupačnosti (makar i samo u smislu zaključavanja ključem) treba biti učinkovita i za prigrađene prostore (sakristije, skladišta, tavani, zvonici, ulazi u prostore kora), kako zbog sigurnosti tako i zbog razboritosti.
ŽUPNA KUĆA I SVEĆENIČKI STAN
Ministerijalna dimenzija svećenikova života ne smije biti podložna nesporazumima u pogledu potrebe za ambijentom (a time i prostorima) namijenjenom njegovom osobnom životu. Zbog strukturalnih razloga, u zgradi župne kuće katkad se nalazi i župno tajništvo ili prostorije za sastanke. U svakom slučaju, javni prostor mora biti jasno određen, odvojen od prostora namijenjenih privatnom stanovanju svećenika. Svećenik stalno stanuje u župnoj kući. Dio župne kuće rezerviran za privatne rezidencije nije mjesto ni za trajno ni za iznenadno gostoprimstvo, a pogotovo nikada za maloljetnike. U slučaju da je netko (poznat ili ne) u izvanredno žurnom traženju privremenog prihvata, to se može odvijati u posebno namjenskim strukturama (biskupijskim ili župnim) ili, u nedostatku drugoga trenutačnog rješenja, u župnim strukturama odvojenim od svećeničkog doma, te u svakom slučaju na posve transparentan način. U tim slučajevima, osobito ako su posrijedi i maloljetne osobe, uz svećenika i gosta uvijek je neophodna i treća odrasla osoba. Inicijative odgojno-obrazovnog suživota adolescenata i mladih trebaju se također odvijati uvijek i jedino u javnim dijelovima župnih zgrada, a ne u sobama župnoga stana. U svakom slučaju, mora postojati odgovarajuća prisutnost odraslih odgajatelja, učitelja (hbk.hr; fratellanza.net).
* Gornji tekst četvrto je poglavlje priručnika za učitelje, odgojitelje i pastoralne radnike „Primjeri dobre prakse za prevenciju i zaštitu maloljetnikâ u župi“ koje su Hrvatska biskupska konferencija i Povjerenstvo HBK za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba početkom travnja 2023. objavili na svojim mrežnim stranicama.