Učiteljstvo s Mediterana? Da, takvo što ima u pontifikatu pape Franje. Od izbora 2013. proputovao je 17 zemalja „Mare Nostrum-a“. Osim gostoljubivosti, prihvata, Papa je tijekom svog pontifikata isticao življenu pluralnost i dijalog.
Mario Trifunović
Poznavatelji papa i Vatikana vjeruju da papino prvo putovanje određuje smjer njegova pontifikata. Koliko je ta teza točna, vidi se iz papa Ivana Pavla II., Benedikta XVI. i Franje. Prvo putovanje Ivana Pavla II 1979. bilo je u Dominikansku Republiku, Meksiko i Bahame. U središtu pozornosti bila je Gospa od Guadalupea, pred čijim je likom kleknuo i zamolio potporu i zaštitu za svoj pontifikat. Zapravo, Majka Božja provlači se poput zajedničke niti kroz vrijeme dok je Wojtyła bio poglavar Katoličke Crkve, tim više što je svoj mandat od početka temeljio na geslu „Totus Tuus“, što u prijevodu znači „Posve tvoj“. Ispravnost te teze čita se i kod Benedikta XVI. Svojim prvim putovanjem, domaćim putovanjem na XXIV. nacionalni euharistijski kongres u Bariju, njemački Papa stavio je veći naglasak na teologiju. Nakon poljskog i njemačkog pape napokon je iz Argentine došao papa Franjo. Odmah na početku svog pontifikata posjetio je izbjeglički otok Lampedusa, skrećući pozornost na one koji žive na rubu društva – migrante, te inzistirao na gostoljubivosti, prihvatu, susretu s drugima i dijalogu.
Tijekom svog pontifikata Franjo se u više navrata bavio pitanjem migracija, zalagao se za izbjeglice te se također sukobljavao s političarima, posebice s populističkom stranačkom koalicijom koju su sklopile pokret Pet zvijezda i Lega, a koja je vladala Italijom 2018., u kojoj je desničarski nacionalist Matteo Salvini bio ministar unutarnjih poslova. Tada u talijanske luke nisu smjeli uploviti brodovi s migrantima i izbjeglicama spašenima na moru. Salvini je optužio Papu za promicanje „globalizacije nezakonitosti“, odgovarajući na Franjin poziv protiv „globalizacije ravnodušnosti“. U svom govoru na Lampedusi 2013., koji su Salvini i populisti žestoko kritizirali, Papa je govorio o nedostatku orijentacije: „Više ne obraćamo pažnju na svijet u kojem živimo, ne čuvamo i ne pazimo ono što je Bog stvorio za sve. Ako ova dezorijentiranost poprimi globalne razmjere, dogodit će se velike tragedije“, rekao je Franjo – aludirajući na naslove u tadašnjim novinama koje su opetovano izvještavale o mrtvim migrantima. Dvije godine kasnije, 2015., u Napulju se zapitao jesu li migranti građani drugog reda te je u svom obraćanju u istom gradu 2019. iznio temelje za „teologiju s Mediterana“ (Govor: „Teologija nakon Veritatis Gaudium u kontekstu Mediterana“). Za njega je Mediteran kolijevka civilizacije, povezuje Afriku, Aziju i Europu, Istok i Zapad, različite kulture, religije i filozofije. Stoga je nedopustivo da takav prostor postane masovna grobnica.
Godine 2021. Papa je blagoslovio spomenik u sicilijanskom gradu Sirakuzi, ispred čije su se obale 2015., kada je potonuo brod s migrantima, utopili mnogi ljudi. Više puta je opisivao Mediteran kao „najveće groblje u Europi“. Dvije godine kasnije, 2023., crkveni poglavar otputovao je na „Mediteranski susret“ u rujnu u južnom francuskom lučkom gradu Marseilleu, gradu koji je sinonim za imigraciju. Većina od oko 870.000 stanovnika ima strane korijene, u Marseilleu su dugo prisutne sve tri monoteističke religije i budizam – muslimani, kršćani, Židovi i budisti žive jedni pored drugih na vrlo malom prostoru. Papa je ranije putovao u Bari na prvi „Mediteranski susret“ 2020., ali nije mogao nazočiti drugom susretu u Firenci 2022. U Marseilleu su se susreli biskupi s Mediterana, predstavnici raznih religija i nadasve brojni mladi iz preko trideset zemalja. Svi oni žive u Sredozemlju i imaju jednu zajedničku stvar: slične migracijske izazove.
Raznolikost Mediterana kao primjer ostatku svijeta
Ali kakve sve to ima veze s „teologijom s Mediterana“, s takozvanim učiteljstvom s Mediterana pape Franje? Odgovor je nastojao dati francuski svećenik Patrice Chocholski, ravnatelj Katoličkog mediteranskog instituta u Marseilleu (Institut Catholique de la Méditerranée). U intervjuu za Vatican News pojasnio je da je Mediteranska teološka mreža različitih mediteranskih institucija i susreta relativno nova. Ona na nov način unosi ideju dijaloga u teologiju, istaknuo je teolog. Osobito su u Marseilleu ljudi inspirirani trapistom koji je umro u Alžiru, Christianom de Chergéom, koji si je postavljao pitanje o narodima Mediterana, posebno o islamskim narodima. Zato surađuju na katoličkoj školi dijaloga s partnerima na Mediteranu – od Libanona do Iraka, u Napulju, Bariju, Rabatu u Maroku, Pisi, a također i sa znanstvenicima u Haifi, Kairu, Barceloni. Tu su i kontakti sa židovskim teolozima i muslimanskim istraživačima, kao i s ličnostima iz agnostičkog i ateističkog svijeta. Dijalog im predstavlja izazov, mediteranska pluralnost ima puno toga za reći ostatku svijeta, a prije svega ponuditi prilike za mir.
Franjo je u Marseilleu govorio o „raskrižju civilizacije“ između bratstva i ravnodušnosti. „Nemojmo se navikavati gledati brodolome na naslovnicama, a smrti na moru kao puke brojke“, upozorio je crkveni poglavar u južnom francuskom obalnom gradu predstavnike različitih religija i dobrotvornih organizacija. Tu su imena i prezimena, priče i povijesti, uništeni životi i srušeni snovi, njihove nade utopljene u strahu. Papa je kritizirao činjenicu da se spasilačkim brodovima često ne dopušta isplovljavanje, što je opisao kao „geste mržnje“ od strane populista. Dužnost čovječanstva, dužnost civilizacije je spasiti ljude koji su u opasnosti od utapanja. Tri monoteističke religije mediteranske regije posebno se odlikuju svojom gostoljubivošću i ljubavlju prema stranom, što je neophodno ako netko sanja o prosperitetnoj budućnosti.
Papina teologija s Mediterana stoga nije ništa drugo nego življena pluralnost i dijalog u mnogim aspektima. To je posebno jasno na Mediteranskim susretima u Bariju, Firenci i Marseilleu. Već se nekoliko godina u Rijeci redovito jednom godišnje održavaju Mediteranski teološki susreti pod vodstvom mjesnog nadbiskupa Mate Uzinića. Ovi ekumenski i međureligijski susreti već nekoliko godina pokazuju da je dijalog između katolika, pravoslavaca, protestanata i drugih religija moguć i na Balkanu, koji je bio podijeljen nakon rata u Jugoslaviji 1990-ih – za razliku od nacionalističkih i populističkih struja, bilo onih u Italiji ili Francuskoj ili Hrvatskoj. Sam Uzinić je u govoru upozorio da se kriza vjere neće riješiti povlačenjem. To uključuje i odlazak na periferiju, kako je to Franjo napisao u svojoj enciklici Evangelii gaudium.
Ovu važnost crkvenog angažmana istaknuo je i Timothy Radcliffe, dominikanski teolog iz Oxforda i bivši poglavar Dominikanskog reda, istaknuvši da će Crkve nestati ako zatvore vrata dijalogu. Zato bi one trebale biti „model životvorne gostoljubivosti u našem kaotičnom svijetu“, rekao je Radcliffe na mediteranskom susretu u Rijeci prošlog ljeta. Osobito mediteransko područje nije samo poprište sukoba, već i mjesto susreta. To uključuje gostoljubivost i otvorenost preobrazbi koju je papa Franjo više puta istaknuo. Prijateljstvo se približava identitetu drugoga, ali nikada ne napušta pojedinca onakvog kakav jest, rekao je teolog s Oxforda o čijim se idejama raspravljalo i na Sinodi biskupa dva mjeseca kasnije, u listopadu 2023. Marseille, koji karakterizira šareni pluralizam, prema Papi, raskrižje je između susreta i suočavanja. Ali ne samo Marseille, Bari, Firenca, Napulj ili Rijeka, nego i Crkva u cjelini suočena je s tim pitanjem. Ona bi mogla biti „mozaik nade“, rekao je Franjo, ako se pokaže otvorenom za dijalog. To je ponekad i odgovor na sve jače ekstremističke pozicije, na nacionalizam i populizam, koji su sve glasniji, posebno nakon europskih izbora (katholisch.de; fratellanza.net).