Kada je u pitanju seksualno nasilje u Crkvi, govori se o celibatu, seksualnom moralu i strukturama moći. Ali i sama Crkva je faktor rizika, kaže psihijatar Marc Graf. Poziva na više obrazovanja i drži društvo odgovornim.
Prema psihijatru Marcu Grafu, postoje čimbenici rizika za seksualno zlostavljanje djece u Katoličkoj i Evangeličkoj crkvi. U Katoličkoj crkvi dio toga je obvezni celibat za svećenike, rekao je Graf u intervjuu za „Süddeutsche Zeitung“ u utorak 6. veljače. Ovakav način suočavanja sa seksualnošću jednostavno nije ljudski, rekao je stručnjak koji je krajem 90-ih u Baselu osnovao jedno od prvih svjetskih savjetovališta za odrasle sa seksualnim interesom za djecu.
Vrlo malo ljudi moglo bi živjeti bez intimnosti i erotike, objasnio je Graf. „Osim toga, žene jedva da imaju glas u Katoličkoj crkvi, a također igraju vrlo negativne uloge u Bibliji, na primjer kao zavodnice.“ Nedostaju pozitivne slike žena za neproblematični seksualni razvoj. „Sve to također potiče napade na djecu.“
Prema mišljenju psihijatra, nedavno objavljeni brojevi slučajeva zlostavljanja u Evangeličkoj crkvi pokazuju da i sama Crkva predstavlja faktor rizika. „Netransparentne strukture moći u Crkvi, jake hijerarhije i jaki odnosi ovisnosti promiču rizik.“ Općenito, vjernici gotovo ne dovode u pitanje svećenstvo. „Stoga je djeci teško prepoznati da krivnja nije njihova ako smatraju da im je odvratno“ dok ih svećenik zlostavlja.
Savjeti protiv zlostavljanja
Na pitanje što Crkve mogu učiniti da spriječe zlostavljanje, Graf je odgovorio: „Pučki pravobranitelji su prvi korak“. Oni su potrebni kako bi žrtve imale oslonac, ali i počinitelji.
„Zaposlenici bi se trebali moći obratiti vanjskim stručnjacima, a poslodavci moraju biti pažljivi i razgovarati sa zaposlenicima – kao i o drugim pitanjima, na primjer ako vide rizik od sagorijevanja ili ovisnosti o alkoholu.“
Istodobno, traži se društvo u cjelini, istaknuo je psihijatar. „Zlostavljanje možemo spriječiti samo edukacijom – a tu mislim na edukaciju u povijesnom smislu. Ljudi trebaju znati od malih nogu: ja mogu sam odlučiti, ne postoji autoritet koji me kontrolira. Ako netko zlostavlja, to nije normalno – i to definitivno ne moram trpjeti. Onda ću potražiti pomoć. I dobit ću je“ (kna; fratellanza.net).