Foto: Michael Blume © Harald Oppitz/KNA
Prema mišljenju znanstvenika religiologa Michaela Blumea, samo formalno obrazovanje i diploma ne štite od antisemitzma ni od mitova o urotama.
Povjerenik Baden-Württemberga za borbu protiv antisemitizma u epizodi podcasta Himmelklar konstatira da ne odgovara stvarnosti to da su svi antisemiti priglupi ili da su oni koji vjeruju u urote tek neškolovani. Ima među njima i onih s učiteljskom, doktorskom te inženjerskom diplomom, primjećuje Blume. „Martin Heidegger, ovdje u Baden-Württembergu u Freiburgu, bio je jedan od najvećih filozofa početkom 20. stoljeća. Htio je na početku studirati teologiju, izgubio je vjeru, katoličku vjeru, skrenuo je u sekularnu urotu – i to nikada nije shvatio. Taj je čovjek imao mentora židova za doktorat. To je bio profesor. Imao je obitelj. Imao je studente iz cijele Njemačke. Hannah Arendt bila je njegova voljena žena, pisali su jedno drugom nježna ljubavna pisma – pa ipak to nije imalo poseban utjecaj na njega. Njegovi su sinovi vidjeli svjetski rat. Uvjerio se sam da je nacistički režim zakazao. Ipak, nije se uspio iz toga izvući. Karl Jaspers i Hannah Arendt prišli su mu nakon rata i rekli: Izvući ćemo Vas iz toga. I on je to odbio“, kazao je Blume.
„Ako su ljudi vrlo inteligentni, tada se mogu koristiti i vlastitom inteligencijom kako bi se sve više ozidali. A onda je to zaista tragično gledati“, kazao je Blume i dodao: „Nitko nije imun na mitove urote. Svi možemo, pod pogrešnim utjecajima i krivim okolnostima, doći u situacije u kojima smo u stvarnosti preopterećeni i gdje se više ne možemo nositi sa svojim strahovima, gdje nam je zapravo potrebna pomoć“.
Kada govori o ovom fenomenu, religiolog Blume nastoji ne govoriti o „teorijama urote“, već o „mitovima urote“, jer se teorije ipak mogu provjeravati, mitovi ne. „Mitovi urote ponude navodno lagan izlaz. Ljudi su širili strahove i projicirali ih u skupine. Potom sve to valja objasniti i ja opet imam kontrolu nad svojim životom. Ja sam tako netko“, pojasnio je. „Zabrinuti su obično počinjali s malim mitovima urota da bi narednih mjeseci i godina ulazili sve dublje u njih. Susjed možda i dalje živi u susjedstvu, ali živi i negdje u cyberspaceu gdje je upao u potpuno alternativnu stvarnost“. To se ponovno na pokazalo u vrijeme pandemije koronavirusa.
Mitovi urote, prema Blumeovim riječima, funkcioniraju poput „izokrenutih religija“: U religiji ljudi uče da dobro prevladava, da mogu vjerovati svijetu i da će na kraju, ipak, biti dobro. A ako još nije dobro, onda još nije kraj. U religijama svijetom prevladava dobro, dok se u mitovima urota vjeruje u prevlast zla. Nekada su to bili đavoli i demoni, a sada su to „gmazovi“. Pa se onda stara demonologija jednostavno pretvara u pseudoznanost. To sliči manihejskom dualizmu. Time nastaju bizarne kozmologije i mitologije koje su zapravo upravo takvi obrnuti sustavi vjerovanja. Blume zaključuje da se i religije potencionalno mogu izopačiti, preokrenuti, kao što je to bio slučaj s antisemitizmom (kna; vatican news; kta; fratellanza.net).