Foto: © KNA/Julia Steinbrecht (ilustracija)
Biskup Robert McElroy
Papa Franjo povremeno oštro kritizira logiku kapitalističkog sustava kao “đavolsku balegu”, “suptilnu diktaturu” i “novi oblik kolonijalizma”. U drugim prilikama Papa je ukazivao na postignuća tržišnih ekonomija u ublažavanju globalnog siromaštva kroz kreativnost i slobodu, pozdravljajući u svom obraćanju pred američkim Kongresom u rujnu 2015. godine “ispravnu upotrebu prirodnih resursa, pravilnu primjenu tehnologije i iskorištavanje duha poduzetništva [što] su bitni elementi ekonomije koja nastoji biti moderna, uključiva i održiva”.
Franjo dijeli uvjerenje svetog Ivana Pavla II. izraženo u Centesimus Annus da bitna kreativnost i sloboda, svojstvene tržišnim ekonomijama, moraju biti “ograničene u snažnom pravnom okviru koji ih stavlja u službu ljudske slobode u njenoj cjelini i koja to vidi kao poseban aspekt te slobode čija je središte etičko i religijsko”(CA, 42).
No dok ga je iskustvo Ivana Pavla u statičnoj diktaturi Istočne Europe nakon Drugog svjetskog rata navelo da podcrta načine na koje kontrola vladâ prijeti slobodi ljudske osobe u ekonomskom i društvenom životu, Papa Franjo donosi perspektivu globalnog juga, otkrivajući da slobodna tržišta mogu generirati totalitarni etos koji nije ništa manje opasan za opće dobro i dostojanstvo ljudske osobe. Iz tog razloga, preferencijalna opcija za siromašne za Papu Franju postaje temeljna prizma kroz koju ocjenjuje kapitalizam i sustave slobodnog tržišta. Moralni legitimitet svakog ekonomskog sustava i razlučivanje prirode pravnog ograničenja nužnog za promicanje pravednog ekonomskog poretka moramo prosuđivati očima i iskustvom najsiromašnijih među nama.
Provodeći takvu procjenu, Papa Franjo naglašava da se kapitalizam mora promatrati kao konkretan, a ne kao filozofski sustav. U Franjinoj raspravi o potrebi radikalne reforme tržišnog sustava trenutne globalne ekonomije uočava se osjećaj duboke žurnosti, hitnosti koja proizlazi iz njegovih iskustava na ulicama Buenos Airesa, njegovih posjeta Boliviji, Šri Lanci i Središnjoafričkoj Republici te iz njegovih susreta s konstantnim tragedijama svjetske izbjegličke krize. Pitanje kapitalizma za Papu nije pitanje spekulativne rasprave među konkurentskim apstraktnim sustavima, već moralni imperativ da se usred kreativne sposobnosti trenutne globalne ekonomije prepozna prisutnost destruktivnih obrazaca koji uništavaju živote: fizički, duhovno i moralno. Ova ekonomija ubija!
Prvi destruktivni obrazac globalnog kapitalizma dvadeset i prvog stoljeća je zagušujuća sila nejednakosti koju prouzrokuje u svijetu. Kao što Papa Franjo piše u Evangelii Gaudium: “Nužnost rješavanja strukturalnih uzroka siromaštva nešto je što se ne može odgađati … Sve dok se problemi siromašnih korjenito ne riješe na način da se odbaci apsolutna autonomija tržišti i financijskih spekulacija i napadnu strukturalni uzroci nejednakosti, neće biti riješeni svjetski problemi i, u konačnici, nijedan problem. Nejednakost je korijen društvenih zala” (EG, 202).
Franjo tu nejednakost identificira kao temelj za proces isključivanja koji odsijeca goleme segmente društva od značajnog sudjelovanja u društvenom, političkom i ekonomskom životu. Nastaje financijski sustav koji vlada, umjesto da služi čovječanstvu, i kapitalizam koji odbacuje one od kojih nema koristi kao potrošača. Drugi vatikanski koncil osudio je ozbiljnu ekonomsku nejednakost kao “izvor skandala [koji] izaziva sablazan i protivi se socijalnoj pravdi, pravičnosti i dostojanstvu ljudske osobe, kao i socijalnom i međunarodnom miru (Gaudium et Spes, 29). I svaki od modernih Papa prepoznao je višedimenzionalnu štetu teške nejednakosti koja je destruktivna na materijalnoj, kulturnoj i duhovnoj razini. No, u konceptu isključivanja, Papa Franjo je prokazao razaranja koja je prouzročio globalni kapitalizam te njegovu sposobnost da učinkovito uništi ljudski identitet u društvu.
Ako izravno uništavanje ljudskih života i ljudske zajednice čine središnji neuspjeh globalne ekonomije našeg doba, uništavanje svijeta koji je naš zajednički dom predstavlja drugu, izrazito razornu posljedicu kapitalističkih struktura, ističe Franjo. Logika tržišnih sustava koji privatiziraju dobit, istodobno stavljajući u javnu sferu uništavanje okoliša prouzrokovanog takvom dobiti, neizmjerno je pridonijela kaskadi razaranja koja guši zemlju.
Komentirajući način na koji same strukture i moralne tvrdnje sustava slobodnog tržišta prijete zemlji, Papa Franjo s tugom primjećuje: “Sve što je krhko, poput okoliša, ostaje nezaštićeno s obzirom na interese obogotvorenog tržišta, pretvorenog u apsolutno pravilo” (EG, 56). A strukture nejednakosti endemske za kapitalističke ekonomije naglašavaju nesrazmjernu devastaciju siromašnih koja se odvija uništavanjem okoliša, što rezultira inverzijom preferencijalne opcije: siromašni uvijek prvi i najintenzivnije trpe učinke ekološke štete.
Posljednji središnji defekt kojeg je Papa Franjo prepoznao u današnjem globalnom kapitalizmu je duhovni. U njegovim dvostrukim temeljima što većeg nakupljanja materijalnih dobara i ekonomske moći, kapitalizam je u svojoj osnovi duhovno korozivan. Pokretačka snaga kapitalizma je želja za akumuliranjem. Nije ukorijenjen u težnji za stvaranjem, donošenjem koristi društvu ili izgradnji kulture, već u potrebi za stjecanjem. Takav ekonomski sustav čini sve težim izgradnju kulture koja nije zarobljena u materijalizmu i težnji za dominacijom.
Papa Franjo često govori o “oboženju” [“deification”] trenutnog globalnog tržišnog sustava. U tom konceptu pruža perspektivu za jačanje kreativnosti i slobode koje tvore pozitivne doprinose kapitalističkih sustava, dok istovremeno s osjećajem žurnosti ukazuje na tri prijetnje koje su s ovim sustavima isprepletene: strukturnu nejednakost, tržišnu devastaciju okoliša i opasnost duhovne korozije. Izgradnja djelotvornog i uravnoteženog pravnog poretka unutar i među državama može realno napredovati jedino onda kada se prepozna da slobodna tržišta nisu prvo načelo ekonomske pravde, već tek sredstvo za postizanje takve pravde (fratellanza.net).
Izvor: A Pope Francis Lexicon (ur. Cindy Wooden – Joshua McElwee, 2018., str. 9-11.)
Biskup Robert McElroy vodi biskupiju San Diego u Kaliforniji. Ima doktorat iz teologije i iz političkih znanosti te je član upravnih, ekumenskih, domaćih pravosudnih i međunarodnih odbora američkih biskupa.