Santa Marta, ono bitno i Isus koji pobjeđuje strah

Svakog dana Papa nas, na misi iz svog Doma koji nosi ime svetice zauzete kućanskim poslovima, poziva da ne zaboravimo ono što je važno. Prisutnost Uskrslog koji je nadvladao strahove zaključanih učenika.

Andrea TornielliVatican News

Svakog dana, od početka krize uzrokovane pandemijom Covid-19, papa Franjo – slavljem jutarnje mise koju završava s nekoliko minuta euharistijskog klanjanja pred Presvetim – prati milijune ljudi širom svijeta. Misa koju je Papa slavio za vjernike prisiljene da ostanu kod kuće, s njegovom posebnom nakanom, uživo je prenošena iz Domus Sanctae Marthae, rezidencije u kojoj je Rimski biskup odabrao živjeti i koja nosi ime svete Marte.

Marta je bila sestra Lazara i Marije. Obitelj je to iz Betanije koju je Isus volio i često posjećivao. Lukino evanđelje govori da je jednoga dana, dok je Marta bila zauzeta kućanskim poslovima kako bi poslužila Nazarećanina, njena sestra Marija bila u prisustvu gosta. Marta se, iako simpatično, požalila: “Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati?”. Isus joj odgovori: “Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno”.

Danas kao da je Isus pronašao način da nas podsjeti da u ovim vremenima kada smo daleko od mise i Euharistije ne smijemo zaboraviti važne stvari dok smo u svojim domovima zauzeti poput Marte. I tako Papa ulazi u naše domove, od njegove kuće Santa Marta do naše Martine kuće, da nas na to podsjeća svaki dan. Da nas podsjeti da smo svi Marta. Misa završava euharistijskom adoracijom kako bi se omogućilo gledanje i razmatranje Gospodina. Ili bolje rečeno, kako bi rekao papa Franjo, da ga pustimo da nas gleda On.

Ali kapela u Domus Sanctae Marthae – sagrađena sredinom devedesetih po želji svetog Ivana Pavla II., kako bi se adekvatno ugostili kardinali pozvani na izbor novog pape – ne nosi naslov po svetoj Marijinoj sestri. Posvećena je Svetom Duhu. To nas vraća na odlomak iz Evanđelja po Ivanu koji je čitan Druge nedjelje Uskrsa. “I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: ‘Mir vama’! To rekavši, dahne u njih i kaže im: ‘Primite Duha Svetoga’.”

Učenici su se bojali i zatvorili u gornju sobu (Cenacolo). Živjeli su osjećaj i situaciju koju danas vidimo izbliza: strah i zatvaranje (lockdown). Zatvoreni smo u svojim domovima u strahu od rizika zaraze. Ali Uskrsli prolazi kroz zaključana vrata naših kuća i srca, nadvladava naš strah. To se manifestira u našim kućama koje su kućne Crkve. I podsjeća nas da su upravo naši domovi prvo mjesto u kojem se vjera svjedoči i prenosi, ako znamo gledati u Njega i ako pustimo da nas gleda On.

Fratellanza umana (20.04.2020.)

Volite Crkvu i želite dijalog u njoj? Dijalog za dobro svih.

Autorski sadržaji i prijevodi na Fratellanza umana vlasništvo su stranice i autora. Isti se mogu slobodno prenositi na druge medije samo ako su autori potpisani i pored njihova imena vidljivo stoji Fratellanza umana s linkom na originalni tekst.

Hvala što ste pročitali ovaj tekst. Ako želite pratiti slične sadržaje, pozivamo vas da zapratite naš WhatsApp kanal fratellanza.net klikom OVDJE ili našu Fb stranicu klikom OVDJE.