Sreća? Ovaj stameni Rimljanin na to, čini se, nije računao. Sarkofag u katakombama na Via Appia Antica govori osnovne činjenice: Sebastijan je bio vojnik i mučenik koji je umro 20. siječnja, vjerojatno 288. godine.
Ambrozije (u. 397.) je već poznavao njegovo štovanje kao sveca i opisao je mučenika kao rodom iz Milana – iako se Ambrozije, kao milanski biskup, može optužiti za pristranost u tom pogledu.
Legenda o svecu Sebastijanu koja je i danas poznata razvila se o u 5. stoljeću: Bio je elitni rimski vojnik i služio je u carevoj tjelesnoj straži. Kao potajni kršćanin, Sebastijan je iskoristio svoj visoki položaj da pomogne brojnim kršćanima progonjenima pod carem Dioklecijanom (284.-305.). Međutim, kada je vladar saznao za vjeru svog cijenjenog vojnika, dao ga je vezati i gađati strijelama.
Pobožna udovica po imenu Irena htjela je preuzeti njegovo tijelo za kršćanski pokop – ali je čovjek za kojeg se vjerovalo da je mrtav bio još uvijek živ. Irena je zatim vidala njegove rane.
Umjesto da se smatra sretnikom, Sebastijan, koji se jedva oporavio, prišao je caru da ga optuži za besmislenost njegovih postupaka. Ovoga je puta ljutiti Dioklecijan išao na posve sigurno: Sebastijana je dao ubiti pred svojim očima i baciti ga u odvodni jarak.
Kasnije se mučenik u snu ukazao kršćanki Lucini i pokazao joj gdje se nalazi njegovo tijelo. Rimska hodočasnička crkva San Sebastiano i danas stoji nad njegovim grobom.
U Bazilici sv. Petra u Vatikanu jedna od kapela nosi njegovo ime. Spomendan mu je 20. siječnja (katholisch.de; fratellanza.net).