Prekomponiranje Božjeg lica od tisuću ljudskih lica. Između putovanja i teologije, knjiga don Sergia Massironija, iz Dikasterija za službu integralnog ljudskog razvoja
Lucia Capuzzi
„Obično se krećemo u prostorima koje kontroliramo na ovaj ili onaj način. Ovo je centar. U onoj mjeri u kojoj napuštamo centar i udaljavamo se od njega otkrivamo više stvari, a kada gledamo centar iz ovih novih stvari koje smo otkrili, s novih mjesta, s ovih periferija, vidimo da je stvarnost drugačija. Jedno je stvarnost promatrati iz centra, a nešto sasvim drugo gledati na nju s posljednjeg mjesta gdje si stigao. Primjer: Europa viđena iz Madrida u 16. stoljeću bila je jedna stvar, ali kada Magellan stigne na kraj američkog kontinenta, pogleda Europu s nove točke na koju je stigao te shvati nešto drugo. Stvarnost se bolje vidi s periferije nego iz centra. Uključujući stvarnost osobe». Prošlo je osam godina otkako je papa Franjo ponudio možda najsloženiju i najfascinantniju definiciju “margine” načinjenu u razgovoru, ne slučajno, s “marginalcima”: mladim stanovnicima sirotinjske četvrti La Cárcova u Buenos Airesu. Njegove riječi sada su relevantnije nego ikada. Zbog toga zaslužuju daljnji razvoj iz više perspektiva: socijalne, kulturne, pastoralne i teološke.
Među onima koji su to učinili i to s izvrsnim rezultatima je don Sergio Massironi i njegov tim znanstvenika koji su, na Papin poticaj, krenuli prema marginama, ne samo zemljopisnim. „Siromašni ujedinjuju svijet i pokazuju globalnu crtu nejednakosti. Radim za papu Franju: mogu tako reći. Putujem ne kao turist, da svugdje dođem do nekoga tko će me odvesti na egzistencijalnu periferiju svog grada. Moj šef kaže: “U jedno sam uvjeren: velike promjene u povijesti dogodile su se onda kada se na stvarnost nije gledalo iz centra, nego s periferije. To je hermeneutičko pitanje: da bismo razumjeli, moramo se odvojiti, vidjeti stvarnost s različitih točaka gledišta.” Pokušavamo to shvatiti ozbiljno, kao istraživači”, piše don Massironi u “Sulle tracce di Dio. Giro ai margini del mondo” (“Božjim tragovima. Putovanje po marginama svijeta”, izdavač Castelvecchi, 170 stranica, 18,50 eura): izdavačka kuća ovim djelom otvara inovativnu seriju knjiga “Teologia delle periferie” (“Teologija periferijâ”).
Sergio Massironi nije napisao običan dnevnik putovanja preko pet kontinenata za provođenje međunarodne analize koju promiče odjel “Migranti i izbjeglice” Dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja 2021. s ciljem preokretanja klasične paradigme teološkog istraživanja: započeti od slušanja žena i muškaraca, s preferencijalnom opcijom za one najperifernije.
Naravno, tu su i priče o susretima, pune anegdota i neočekivanih događaja, koje čine narativ fluidnim čak i u njegovoj dubini. Snimci Giovannija Chiaramontea, koji uljepšavaju tekst, također mu daju dojam svjetlosne jačine. Ali “Božjim tragovima” nije kronika. Stranica za stranicom, autor suočava i tjera čitatelja da se suoči s dva puta, intimno isprepletena. Što ga navodi da drugi traže fragmente Evanđelja u svojim iskustvima. I putovanje natrag u “sebe” puno tih “komadića” s kojima se ponovno sastavlja nova slika Boga.
Portret nastao iz susreta riječi i Riječi u prostoru nemirne savjesti. Prepustiti se čitanju Biblije kroz živote je misao koja se ponavlja. „Izazov putovanjâ: ići ususret, osjećati se prethođenim, pripremiti se za iznenađenja. Napraviti vakuum. Subjekt ne znači zauzimati cijelu scenu. Suprotno onome što se često govori, “ja” nije opasna zamjenica. “Ja” sam taj koji odlazi: a tko drugi ako ne ja? Ali koliko susreta nosim sa sobom i koliko prostora imam, želim li ga dati drugima?», pita se. U dramatičnom i hrabrom uvjerenju: «Idem gol tragom Božjim». Sigurnost je to koja, međutim, ima smjelosti ostaviti prostora za neočekivano, na što nas podsjeća veličanstvena molitva Paula Tillicha citirana kao zaključak: «Nije lako podnijeti da se nema Boga, da se treba čekati Boga. Nije lako propovijedati nedjelju za nedjeljom bez pretenzije za posjedovanjem Boga i bez mogućnosti da se njime raspolaže. Nije lako propovijedati djeci i poganima, skepticima i ateistima, a pritom im jasno dati do znanja da mi sami nemamo Boga, da ga i mi čekamo” (avvenire.it; fratellanza.net).