Sada je dostupna na više jezika – web serija od sedam sezona o Isusovom životu, temeljena na biblijskim pričama, ali s izmišljenim novim likovima i epizodama. Susret klišeja i naivne vjere. Recenzija.
Martin Ostermann | filmdienst.de
Abigail, koja ima oko deset godina, dovela je svoje prijatelje iz obližnjeg Kafarnauma. Tek jučer je prvi put bila na ovom mjestu, gdje je sa svojim najboljim prijateljem susrela stranog čovjeka. Djeca potom stoje pokraj još usnulog Isusa koji se utaborio na otvorenom polju. Kad Isus otvori oči i ugleda djecu, nasmiješi se: “Mogli ste doći i malo kasnije”.
Odmah potom pozove dječake i djevojčice da ostanu i razgovara s njima o vjeri. Interakcija je opuštena i duhovita. Isus je prikazan kao prijatelj djece – a ova su bili njegovi prvi poučljivi učenici.
Ove scene prikazane su u trećoj epizodi prve sezone američke serije “The Chosen”, financirane crowdfundingom. Ton je namjerno prizeman, ponekad pomalo naivan. Isus je ocrtan kao fin čovjek iz susjedstva.
Biblija kao telenovela
Temelj su četiri evanđelja, s fokusom na Ivana i Luku. Vrlo vjerna Bibliji, no budući da je serija narativno opsežna i osmišljena na sedam sezona, izmišljeni događaji očito su prisutniji u odnosu na biblijske scene.
U epizodi s Abigail središnje odrasle figure su barem biblijski nadahnute – bilo da je riječ o Mariji Magdaleni, Nikodemu ili ribaru Šimunu (Petru) i njegovom bratu Andriji. Šimun bezuspješno pokušava zaraditi novac tučnjavom, a inače je razdragani mladić koji se često svađa sa suprugom. Naposljetku, tu je i Matej pomalo autističnog izgleda, koji radi kao poreznik za Rimljane te svojom moći zapažanja postupno postaje svjedok neobičnih događaja.
Oprema odgovara uobičajenom arsenalu “filma u sandalama”, kulise podsjećaju na pasionske predstave na otvorenom. Inscenacija je konvencionalna i čvrsta, ali pomalo nespretna, čemu svakako pridonose i česte promjene mjesta i scene. Ispričano je dosta toga detaljno, u nekim epizodama i poduže.
Poznate stvari iz filmova o Isusu i biblijskih serija
U glavnoj priči pozvani su prvi učenici i događaju se čuda iscjeljenja. Sve je to poznato iz ranijih filmova o Isusu ili biblijskih serija te nije opisano na nov ili osobito originalan način u seriji “The Chosen”. Štoviše, stil pripovijedanja je poput telenovele ili sapunice, u kojoj se uvijek iznova pojavljuju novi likovi i istražuju relacije te se obrađuju mali i veliki problemi između prijatelja, supružnika ili drugih ljudi.
Prema opisnom materijalu serija je, “živahna, dirljiva i aktualna. Ne sliči ni jednom drugom filmu s temom Isusa snimljenom do danas, a fokusira se na ljude čije je živote Isus potpuno promijenio.” Nisu škrti ni na superlativima; serija je “nevjerojatna priča o uspjehu”.
Jedan od razloga ovog uspjeha je taj što je “The Chosen” besplatno dostupan online putem vlastite aplikacije i ne ovisi o televiziji, streaming servisima ili o velikim filmskim studijima. Međutim, tvorci nisu stranci i čvrsto su ukorijenjeni u segmentu “filmova temeljenih na vjeri”, onih filmova za publiku slobodnih protestantsko-evanđeoskih zajednica koji imaju za cilj osnažiti vjeru i reklamirati kršćanstvo kao religiju “za dobro raspoloženje” koja navodi ljude da budu sretni (“Feel-Good” religija).
Misionarski učinak tek treba vidjeti
U kojoj se mjeri “The Chosen” može učiniti kao misionarski ostaje za vidjeti, budući da su biblijski sadržaj i zabavna vrijednost prilično ograničeni. Najava da serija odskače “potpuno od svih filmova o Isusu” u najmanju je ruku odvažna. Iako je Isus predstavljen više kao prijatelj nego kao prosvjetljeni lik, zastupljeni su svi ostali klišeji iz biblijskog filma: duge haljine i sandale, zli Rimljani i prijateljski raspoloženi Judejci, plitka radnja te relevantne situacije.
Usporede li se “The Chosen” s klasičnom serijom “Isus iz Nazareta” Franca Zeffirellija, vidljive su sličnosti, primjerice u likovnom prikazu Petra i Mateja, no uočljivo je i da je Zeffirelli prije 45 godina to postavio nabijenije i uzbudljivije. Istodobno, “The Chosen” ponavlja slabost da tematski ostane previše površna serija. Nijansi gotovo da i nema – ili vjeruješ (ono sa žarom) ili ne vjeruješ. Figure ostaju tipske, a ono što je poznato samo se ilustrira, a ne reinterpretira.
Serija pokušava spojiti materijal sa sadašnjošću, ali na prilično naivnoj i površnoj razini. Po gestama, jeziku i ponašanju likovi su ljudi današnjice. Međutim, oni se u biblijskom okruženju čine neobično stranim i ne približavaju događaje. Perspektive o Isusovoj poruci ili rasprave o sadržaju koji bi mogli otvoriti Evanđelja za suvremene generacije i sekularizirane gledatelje jedva da igraju ulogu.
Perspektive za današnje sekularizirane gledatelje jedva da igraju ulogu
Osobe u seriji raspravljaju kao na studiju Biblije, djeca također recitiraju znanje kao na satu vjeronauka. Kroz mnoge scene provlači se suh propovjednički ton. Fokus je na čudima, koja su uprizorena uz puno zvučnih efekata. Formalno, patetika je barem formalno izbjegnuta, no izravne emocije su očigledno u fokusu.
Dok je, na primjer, “Marija Magdalena” Gartha Davisa (2018.) prikazivala ljudskog Isusa koji se također činio uvredljivim i nipošto se jasno nije pojavljivao kao Spasitelj, Isus iz serije “The Chosen” često se pojavljuje kao soft pripovjedač kojemu se, gotovo slučajno, izmakne nekoliko čuda. On je tek fini dečko koji uvijek rado pomaže i s kojim biste voljeli otići i na čašu vina.
Suština je da “The Chosen” ne opravdava samoizabrane superlative, nego se produkcijski svrstava među “filmove temeljene na vjeri” koji prenose prilično nekritički pristup vjeri. Sumnje su samo usputne stanice, a zlikovci služe da se očito dobri likovi još više istaknu. Bit će zanimljivo vidjeti koja će se nit telenovele isplesti u biblijski sadržaj u narednim sezonama (katholisch.de; fratellanza.net)