Isusova mala sestra, koja već 56 godina živi u karavani s radnicima Luna Parka u mjestu Ostia Lido nedaleko od Rima, 5. lipnja je, kao i svake srijede, bila na općoj audijenciji na Trgu sv. Petra kako bi pozdravila Papu i upoznala ga sa skupina osoba s kojima obavlja svoj pastoralni rad: „Konačno su pronašli Crkvu koja im ide ususret“
Salvatore Cernuzio – Vatican News
„Evo je, la enfant terrible…“. Papa Franjo završava obilazak prostora ispred Bazilike sv. Petra nakon opće audijencije u srijedu. Među pozdravima bolesnoj djeci, skupinama svećenika i mladim supružnicima, svojim pogledom susreće i plavetnilo treptaja očiju sestre Geneviève Jeanningros, Isusove male sestre, gotovo ikone „zemaljski življenog evanđelja“, tj. pastoralnog rada koji provodi 56 godina među LGBTQ+ zajednicama i karnijama Luna Parka u mjestu Ostia Lido, s kojima dijeli život stanujući u pokretnoj prikolici zajedno sa svojom sestrom Annom Ameliom.
U sakou koji pokriva njena mala ramena od pržećeg sunca i s plavim velom, koji drže dvije ukosnice, uokvireno je lice gotovo botičelijanskih crta unatoč borama od 81 godine života. Redovnica sjedi u prvom redu. Posljednja je nakon „mješovite skupine“: homoseksualaca, transseksualaca, nekoliko kateheta, djevojke uključene u zatvorsku službu među transrodnim osobama zatvora Rebibbia. Ona ih zapravo osobno ne poznaje, niti ih pita tko su i koje su seksualne orijentacije: „Ne, ne pitam.“ Ono što je sestri Geneviève važno je „ići tamo gdje je Crkvi teško ići“, kako je želio Charles de Foucauld od kojega su Isusove male sestre naslijedile karizmu.
Svake srijede na Trgu sv. Petra
Franjo zastaje na par minuta da se pozdravi, daje krunicu Adi, koja danas slavi rođendan: „Ovo je dar od Pape“, zatim se rukuje, našali, blagoslovi. Sa sestrom Geneviève, nekoliko riječi i brzi osmijeh. To je razmjena s prijateljicom koju često viđa. S druge strane, redovnica francuskog podrijetla dolazi svake srijede na Trg svetog Petra kako bi pozdravila Papu i povezala ga s raznim skupinama ljudi.
Mnogi su prošli posljednjih godina: nomadi, Romi, cirkuski izvođači, transrodne osobe, homoseksualci, parovi raznih vrsta. „U ovim svjetovima vidimo svakojake ljude kako prolaze i srce vam se otvori, svi smo mi ljudi, ne možete imati strogu prosudbu“, kaže sestra Geneviève, prisjećajući se i susreta s obitelji (majkom, ocem, sestrama, životnim suputnicima) homoseksualnog američkog liječnika koji je umro od Covida zbog svog angažmana ‘na frontovima’ tijekom pandemije, ali mu je odbijen crkveni sprovod jer je bio homoseksualac. „Njegov otac je rekao: ‘Više ne vjerujem u ovu Crkvu’. Preko jedne sestre iz SAD-a doveli smo ih u Rim i pozdravili su Papu koji ih je blagoslovio… I opet su pošli, u svakom smislu.“
Kontakti tijekom Covida
Redovnica se davno susrela s Papom. Pisala mu je nakon njegovog izbora za Papu prisjećajući se priče o svojoj teti misionarki u Argentini koja je nestala tijekom „Prljavog rata“. Epistolarna veza nikada nije prestala i Franjo joj je, na audijenciji s uličnim umjetnicima, čestitao rođendan pozivajući ih da joj zapjevaju. „Da, dobro se razumijemo…“, smiješi se.
Usred pandemije koronavirusa, dok su ljudi proživljavali „dramu“ da ostanu bez posla, bez ičega za jelo i s velikim teretom računa, zajedno sa župnikom župe Blažene Djevice Bezgrješne Tor Vaianica, don Andreom Conocchia, pomislila je pokucati na vrata te „crkvene poljske bolnice“ koju je uvijek propovijedao Jorge Mario Bergoglio. Prvi kontakt bio je „Don Corrado“, djelitelj milostinje kardinal Konrad Krajewski: „Tražili smo pomoć i on je došao s kombijem punim stvari. Ako vam treba i račune plaćati, donesite nam ih, rekao nam je. Učinila sam to za svoje prijatelje u Luna Parku, Don Andrea za trans zajednicu: oko 40 do 50 njih, mnogo Južnoamerikanaca, više od jednog Argentinca.“
Nakon ove prve pomoći, liječnici „oni iz kolonada“ Trga sv. Petra otišli su u Tor Vaianicu i Ostiju i liječili te ljude koji su bili bolesni. „Čak su ih vozili da dobiju cjepivo.“ „Žene su – kaže sestra Geneviève – tada rekle: želimo zahvaliti papi Franji! Rekli smo si: ali kako će ih primiti? Nisam sumnjala u Papu, već općenito… Znate, ima malo predrasuda. Razumijem ih, eh. I ja sam ih imala kad sam bila mlada, ali onda upoznaš ljude, vidiš njihovu osjetljivost. Plačeš i smiješ se s njima.“
Prvi susreti
Ukratko, sestra Geneviève, žonglirajući WhatsApp porukama i e-poštom („Da, znam ih koristiti, ali ponekad zaboravim stvari… imam 81 godinu“), uspjela je pisati izravno Papi. Bilo je bez odgovora, ali su izravno stigle „dobre ulaznice“ za audijenciju. Jedne srijede pratila je Claudiu, koja je bila jedna od prvih, zatim Marcellu, i mnoge druge: „Čak i onu koja je nedugo zatim ubijena. Papa ju je upoznao, napravili su fotografiju, donijela sam mu je i on je molio za nju“.
Iskrena relacija
„Papa nas je dočekao… Ne znam ni kako bih to opisala!“, prisjeća se redovnica. Odatle je krenuo čitav niz karata, pisama, čak i empanadas koje su pripremali Argentinci, a koje je Franjo jako cijenio. „Toliko ga vole jer je to prvi put da je Papa primio trans i gay osobe. Zahvalili su mu jer su konačno pronašli Crkvu koja im je pružila ruku.“ Relacija koja je sada uspostavljen je iskrena, bez oportunizma, već sačinjena od dobronamjernosti i zahvalnosti. I to je relacija na koji nije utjecala ni nedavna polemika oko izraza koje je Papa navodno izgovorio na sastanku iza zatvorenih vrata: „Možda je na početku bilo malo patnje, ali gledajući unatrag oni su se smijali i rekli: u stvarnosti to nije tako. Papa voli malene, sigurno ih ne odbacuje.“
Sljedeće srijede Geneviève Jeanningros ponovno će biti na općoj audijenciji: „Pratim deset ljudi, sedam homoseksualaca. Dolaze iz Milana i drugih dijelova kako bi ponovili svoju naklonost Papi“ (vatican news; vatican news; fratellanza.net).