Trenutna situacija s migrantima je samo početak, migracija će biti još više u budućnosti i na to se treba pripremiti, tvrdi ravnatelj isusovačke službe za izbjeglice u jugoistočnoj Europi Stanko Perica. Kako se na takvu promjenu pripremiti te koliko je važno raditi na integraciji migranata i izbjeglica objasnio je u emisiji “Nedjeljom u dva”.
Pater Perica je otkrio kako se snalazi u ulozi svećenika te što ga je motiviralo da se odluči za taj poziv.
– Možda je prvih godina osjećaj bio poseban, ali nakon nekog vremena se navikneš. To ti daje jednu posebnu odgovornost i autoritet koji moraš zaraditi s onime što radiš, rekao je.
– Nisam imao želju (postati svećenik) do dvadesetih godina. Onda sam počeo promištljati iz daljeine o tome. Prije toga u djetinjstvu mi je to bilo nepojmljivo. U užoj obitelji nije bilo svećenika niti je to bilo nešto gdje sam smatrao da bih se mogao ostvariti, kazao je.
Ustvrdio je kako ga je koncept propovijedanja uvijek fascinirao, ali i da mu se svećeništvo činilo zastarjelim. Vremenom se je, kako kaže – situacija promijenila.
“Propovijedanje me je uvijek fasciniralo, kao stari grčki filozofi.”
– Propovijedanje me je uvijek fasciniralo, kao stari grčki filozofi. Svećeništvo mi je bilo zastarjelo. Činilo mi se kao nešto što pripada starima vremenima. Nešto kao stara obrtnička zanimanja koja odumiru, ali kao sam se više za to počeo zanimati – vidio sam da to može biti aktualno, istaknuo je.
– Isusovci su svojim angažmanom potaknuli mnoge ljude da ostvare velike stvari. Činili su velika djela. To me je privuklo, dodao je.
Perica se prisjetio reakcije roditelja kada im je odlučio otkriti kako se želi zarediti.
– Znao sam da će to njih na neki način pogoditi. Mislili su da ću postati odvjetnik koji će dobro zarađivati i imati obitelj. Nisam ih želio razočarati i odgađao sam im reći. Gledali smo jedne večeri Ligu prvaka, na poluvremenu sam ugasio TV i rekao im da im imam nešto za reći. Oni su se malo prepali, rekao je.
– Rekao sam im da sam razmišljao puno o tome i da sam odlučio otići u Rezidenciju i novicijat družbe Isusove u Splitu. To im je bio šok, ali jako lijepa je bila njihova reakcija. Rekli su mi da prihvaćaju to te da, ukoliko se predomsilim – da se uvijek mogu vratiti kući, kazao je.
Dotaknuo se i teme odricanja, tj. koliko takva promjena utječe na pojedinca.
– Ne bih rekao iz ove perspektive (da je to toliko teško). Iz one u prošlosti – iskreno, ja sam možda to malo previše melodramatično shvaćao. Ima u evanđelju – ako se odreknete toga i toga – vraća vam se stostruko. Osjećam da tako i je. Živim život u kojem sam ispunjen, sretan i zadovoljan. Ovo mjesto odgovara mojoj naravi i svjetonazoru, ustvrdio je.
– Jasno da svećenički život ima aspekte odricanja, a u nekim drugima se to nadomješta, dodao je.
Pad povjerenja u Crkvu; Kako vrednovati ulogu žena u Crkvi?
Pater Perica je ustvrdio kako je dugo razmišljao o razlozima pada povjerenja u Crkvu. Osvrnuo se i na vrednovanje uloge žena u Crkvi. Istaknuo je kako se nešto po tom pitanju mora učiniti te da papa Franjo upravo o tome govori.
– Apsolutno sam imao sumnje i dugo razmišljao o tim pitanjima. Moja sredina je prilično sekularna. U mojoj župi – moja mlada misa bila je prva nakon gotovo 100 godina. Nastavio sam promišljati i učinilo mi se da kriza može biti nešto pozitivno. Nešto je trebalo promijeniti i iznova učiniti. Smjer u kojem idemo nije optimalan. Mislim da je za katoličku crkvu riječ o tom trenutku. Crkva je toga svjesna i papa Franjo o tome govori, rekao je.
– Papa Franjo danas govori da Crkva u ovom trenutku povijesti ne uspijeva optimalno vrednovati ulogu žena i traži načine kako bi to trebalo učiniti. U Crkvi je tako, uvijek kažu da razmišljamo u stoljećima. Kardinal Martini rekao je da Crkva zaostaje 200 godina za svijetom, što je s jedne strane strašno za čuti, s druge strane – dobro je znati gdje jesmo, dodao je.
Dogme i autoritet: Dogma je nešto što smo pozvani uvijek produbljivati
Perica tvrdi kako je dugo vremena razmišljao i o autoritetu, ali se kako kaže, pokazalo da “nije toliko problematičan” budući “da se poglavari više boje podložnika” nego podložnici poglavara.
– Autoritet je jedna o stvari o kojima sam dosta razmišljao, a u praksi se pokazalo da nije toliko problematičan, naime, naši poglavari više se boje podložnika, nego mi njih. Danas je teže biti poglavar, nego je biti pod poglavarom, rekao je.
Kada se radi o dogmama – ustvrdio je da “velik broj vjernika ne razumije” smjer u kojem Crkva razmišlja kada se radi o dogmama.
– Tu Crkva danas razmišlja na način koji možda velik broj vjernika ne razumije. Dogma nije nešto što je uzmi ili ostavi. To nije pub kviz. Dogma je nešto što smo pozvani uvijek produbljivati. To je jedno važno mjesto i mora se o njemu dalje razmišljati i produbljivati, kazao je.
– O dogmama treba razmišljati iz aspekta prvenstva dara. Npr. Marija nije zaslužila da bude bez grijeha začeta, ali je dobila to kao dar. U kršćanstvu je prvi dar. Svi koji smo pozvani na život imamo taj dar života, odnosno jednako dostojanstvo (hrt.hr; fratellanza.net).