Svake godine, kad se udomi onaj topli božićni osjećaj nakon ugodnih božićnih misa, dođe spomendan Svetog Stjepana Prvomučenika: iznenadan, okrutan i krvav. Blagdan prvog kršćanskog mučenika 26. prosinca zabilježen je od četvrtog stoljeća, razvio je brojne običaje i do danas se hrabro brani od istiskivanja „drugim danom Božića“.
Djela apostolska (Dj 6-8) izvještavaju o prvim sporovima u ranoj jeruzalemskoj zajednici između židovskih kršćana koji su govorili aramejski i grčki. Potonji su se osjećali u nepovoljnom položaju brinući se za svoje udovice. Kako bi riješili problem, sedam muškaraca je izabrano za đakone, uključujući i Stjepana.
Njegovo grčko ime sugerira podrijetlo iz helenističkog judaizma. Kroz svoje propovijedi, Stjepan je došao u sukob, od svih ljudi, upravo sa drugim Židovima koji su govorili grčki. Njegovi protivnici su ga zatim odvukli pred Visoko vijeće i predstavili lažne svjedoke.
Stjepanov obrambeni govor doživljen je kao bogohuljenje: nahuškana ga je gomila dotjerala do gradskih vrata i tamo ga linčovala kamenovanjem. Umirući, Stjepan je molio za oproštenje svojim progoniteljima, među kojima je bio i kasniji apostol Pavao. U Katoličkoj crkvi, ali i u mnogim evangeličkim regionalnim Crkvama, 26. prosinca je dan sjećanja na sve progonjene kršćane (katholisch.de; fratellanza.net).