Na blagdan svetoga Franje počela je u Vatikanu Redovna glavna skupština Biskupske sinode. Katolička crkva promišlja o sinodalnosti; zajedništvu, sudjelovanju i poslanju. Po čemu je ova sinoda, koju se smatra jednim od najvažnijih događaja nakon Drugog vatikanskog koncila, posebna? Koja to pitanja vjernici diljem svijeta stavljaju pred papu Franju? Zašto je komunikacija glavna dimenzija sinodalnog procesa i što to podrazumijeva? Hoće li ova sinoda pomoći Crkvi da bude manje podijeljena, Crkva koja prihvaća, pomaže onima koji traže Boga i koja uvodi ljude u ljepotu vjere?
U emisiji “Susret u dijalogu” koju je vodila i uredila Blaženka Jančić gostovali su prof. dr. sc. Ana Thea Filipović, pročelnica Katedre religijske pedagogije i katehetike Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dr. sc. Branko Jurić vicerektor Papinskog zavoda Campo Santo Teutonico u Vatikanu i Diana Tikvić izaslanica Hrvatske biskupske konferencije na Europskoj kontinentalnoj skupštini Sinode o sinodalnosti i urednica na Hrvatskom katoličkom radiju.
365 sudionika Biskupske sinode sudjeluje na Redovnoj glasnoj skupštini Biskupske sinode koja će trajati četiri tjedna. Po prvi puta uključeni su i laici te 54 žene s pravom glasa. Skupine od po 12 sudionika sinodalne skuštine za okruglim stolovima raspravljaju o sinodalnosti i poslanju crkve. Već sama dvorana i način na koji se odvija skupština šalje jednu drugačiju sliku Crkve u svijet. Dr. sc. Branko Jurić rekao je da je ova skupština drugačija od dosadašnjih, da je sinodski proces otvoren prije dvije godine u lokalnim Crkvama gdje se slušao Božji narod te da se nada će ova sinoda donijeti veoma važne odgovore za budućnost Crkve. Odgovorio je i na kritike koje govore kako žene ne bi trebale sudjelovati na skupštini sinode ili da ne bi trebale imati pravo glasa. Smatra da zastupati takav stav, danas u 21. stoljeću je čudno, te ističe kako se još više od toga čudi ženama koje zastupaju takav stav.
Na pitanje treba li Crkva svoje probleme naučiti rješavati slušanjem, a ne autoritetom, dr. Jurić je naglasio da služenje u Crkvi nije vladanje, te da bi ova sinoda trebala i tome govoriti. Prisutnost klerikalizma vidi i u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj kao i u Bosni i Hercegovini te ističe kako se u suočavanju s tim problemom ne radi ništa. Dr. Jurić komentirao je i odgovore pape Franje uoči početka sinodalne skupštine na pitanja petorice kardinala tzv. dubie, a neke od njih odnose se i na teme istospolnih zajednica i mogućnosti njihova blagoslova te pitanja o ulozi žene u Crkvi. Naime, nekoliko kardinala je još 2016. tražila od pape pojašnjenje vezano uz nauk Crkve, tada nisu dobili odgovor. Dr. Jurić smatra da je papa Franjo dobro napravio što je sada odgovorio jer na neki način želi da ta pitanja koja svi spominju ne okupiraju samu sinodu.
Diana Tikvić koja je kao izaslanica Hrvatske biskupske konferencije sudjelovala na Europskoj kontinentalnoj skupštini u Pragu pojasnila je etimološko značenje riječi „sinoda“ što uključuje zajednički hod s Kristom. Smatra da ako sinodalnost nije dobro protumačena može u sebi nositi rizik da se protumači kao kršćanski parlamentarizam koji bi omogućio izražavati mišljenje o svemu i svačemu. Međutim, ističe Tikvić, da se zna dobro što je Biskupska sinoda koju definira i Zakonik kanonskoga prava. Složila se da je ova Biskupska sinoda malo drugačija te zato budi i veći interes. Istaknula je da bi govor o sinodalnosti trebao biti trenutak da Isusa Krista s kojim kršćani hode ponovno stave u prvi plan svog kršćanskog života. Kazala je da se to u Europskoj kontinentalnoj skupštini sinode u Pragu na početku nije dalo naslutiti i da se neprestano ponavljala riječ inkluzivnost, govorilo se o uključivanju LBGT osoba, o ulozi žene u Crkvi i njihovom mogućem ređenju i zapravo se veliki dio rasprave sve na pitanja koja nameće svijet. Međutim, na samome kraju, kaže Tikvić, iskristaliziralo se i zaključilo da je izvor svih naših poteškoća, problema i izazova zapravo u gubitku osobne autentičnosti svakog člana Crkve i da je ključ vratiti se u odnos s Bogom tj. u sakramentalnost koja se u zapadnim Crkvama izgubila. Smatra da kad bi se to uistinu dogodilo velika većina ovih poteškoća s kojima se mi danas u Crkvi suočavamo, nestala bi ili bi se smanjila.
Na pitanje kakve bi trebale biti naše župe i biskupije uvažavajući sinodalni hod i sinodalni duh Diana Tikvić izrazila je razočaranje Zagrebačkom sinodom u koju je bila uključena od samih početaka te kaže kako ne vidi puno plodova sinode.
Papa Franjo je upozorio na tri opasna iskušenja. U tom kontekstu spominjao je rigidnu Crkvu – carinarnicu – koja se naoružava protiv svijeta i gleda unatrag; mlaku Crkvu koja se prepušta modi svijeta, te umornu Crkvu povučenu u samu sebe. Prof. dr. sc. Ana Thea Filipović smatra da je takvih iskušenja bilo u svakom vremenu. Sliku umorne Crkve daje možda Crkva u Europi ili Sjevernoj Americi i tradicionalno kršćanskim krajevima jer je nekada čitavo društvo bilo kršćansko i na neki način prožeto kršćanskim vrijednostima, struktura je podržavala tzv. društveni katekumenat, postajanje kršćanima unutar jednoga društva koje je davalo svemu tome podršku. Kazala je da je danas drugačija uloga i položaj Crkve u društvu. Na tragu sekularizacije i pluralizacije, svjetonazorne i religijske, čini to da Crkva postaje manjina u društvima Europe, ali ako pogledamo druge kontinente, dr. Filipović kazala je da ćemo tamo naći sasvim drugačiju Crkvu, živu Crkvu koja je puna mladih ljudi, poleta i nade. Istaknula je da pogled na ovu „umornu Crkvu“ stavlja kršćane pred pitanje što trebaju činiti danas. Kazala je da se ne možemo više osloniti na strukture koje su možda postale prezahtjevne nositi sve te institucije. Spomenula je smanjenje broja vjernika, broja svećenika i duhovnih zvanja te istaknula potrebu stvaranja malih ali živih zajednica. Spomenula je pritom iskustvo Crkve na drugim kontinentima gdje se stvaraju bazične kršćanske zajednice, povezuje se kršćansku vjeru i cjeloviti ljudski razvoj. Dr. Filipović je istaknula da je to stoljećima bilo prisutno i u Europi. Međutim, danas smo dostigli nekakav materijalni standard, nisu toliko naglašene socijalne potrebe, zaboravili smo izlaziti u susret ljudima i njihovim drugim poteškoćama duhovne naravi, psihološke ili socijalne. Zaključila je da bi Crkva trebala biti proročki znak u našim društvima koja su obilježena individualizmom te da se već na sinodi vidi da sudionici koji dolaze iz drugih kultura koje njeguju vrijednost zajednice da se to doživljava kao nešto vrlo obogaćujuće. Dr. Filipović naglasila je da je sinoda jedan duhovni proces obraćenja jer jedino nas obraćenje može dovesti pred Duha Svetoga i otvoriti krute strukture djelovanju Duha Svetoga, kazala je. Na pitanje koliko je Katolička Crkva u Hrvatskoj otvorena i posvećena sinodalnosti, dr. Filipović je kazala je da su nakon komunizma tek dvije biskupije provele svoje biskupijske sinode, neke su se otvorile tom sinodalnom procesu, ali smatra to nedovoljnim.
Emisiju Susret u dijalogu možete poslušati OVDJE ili pogledati na facebook stranici HR1 OVDJE (hrt.hr; fratellanza.net).