Radnike iz Nepala, Indije, Filipina i drugih nam dalekih zemalja sve češće srećemo i u našem društvu. Na koji način Crkva skrbi o stranim radnicima, izbjeglicama ili migrantima? Zadaća Crkve je štititi dostojanstvo svakoga čovjeka, a nerijetko je ono povrijeđeno našim predrasudama, strahovima i ne pružanjem dobrodošlice. Isusovačka služba za izbjeglice obilježila je 30. obljetnicu osnutka. Svih ovih godina prati, služi i zagovara potrebe i prava izbjeglica. Jesu li spremni odgovoriti na nove migracijske izazove? Kako o strancima pastoralno i duhovno brinu u Zagrebačkoj nadbiskupiji?
Arcely Bhing iz Filipina priča kako je dolazak u Hrvatsku bila suprugova ideja jer je mirna zemlja u kojoj se lijepo živi.
– Osim toga Hrvatska je zemlja vjernika što nam je također bilo važno jer smo mi vjernici katolici, govori gospođa Arcely Bhing.
U Hrvatsku je sa svojim mužem došla prije gotovo šest godina. Rođena je u velikoj vjerničkoj obitelji s desetero braće i sestara u kojoj su i otac i majka bili vrlo angažirani u župnoj zajednici. Otac joj je poslužitelj u Crkvi i vrlo naporno radi, a majka ih je redovito okupljala na molitvu. Kad je Arcely završila srednju školu i sama je počela raditi kako bi zaradila dovoljno za studij. Kao najstarija od braće i sestara nije željela da se roditelji brinu o njoj već je započela sa studijem. Ponajprije je studirala za učiteljicu, a potom za medicinsku sestru, na kraju se našla u zanimanju njegovateljice. Sanja o tome kako će jednoga dana imati vlastitu ustanovu za njegu, zato je i otišla s Filipina u nadi da će ovdje ostvariti taj san.
Trenutno radi u jednoj kompaniji koja se bavi tiskom. Premda je i za njezinu obitelj život u Zagrebu težak, kaže da je zadovoljna s onim što ima. Zarađuju i ona i njezin suprug te ujedno pomažu i svojim obiteljima na Filipinima. Gđa Bhing predvodi pjevanje na misama na engleskom jeziku u župi svetoga Blaža u Zagrebu te kod isusovaca na Jordanovcu. Kaže da je to njezin dar Bogu i čitavoj filipinskoj zajednici s kojom voli biti povezana. Na pitanje kako vidi svoju budućnost, gđa Arcely Bhing kaže: „Moja obitelj je ovdje, moj muž i naš sin. Moj život je ovdje, moj svijet je ovdje! Planiram ostati tu. Svoje na Filipinima mogu uvijek posjetiti, obići braću i sestre. Međutim, moje srce pripada ovdje, ovdje sam sretna. Volim Hrvatsku!“
U 2023. godini do kraja rujna, izdano je nešto više od 133 tisuće dozvola za boravak i rad u Hrvatskoj, te će se do kraja godine broj stranih radnika približi brojci od 200 tisuća. Iz Hrvatske udruge poslodavaca prognoziraju da bi za pet godina u Hrvatskoj moglo biti oko pola milijuna stranih radnika.
Isusovačka služba za izbjeglice koja je ovih dana obilježila 30. obljetnicu osnutka pred novim je izazovima. Ravnatelj Službe za Jugoistočnu Europu p. Stanko Perica kaže da oni pomažu glede pravnih savjeta i željeli bi više pomoći oko njihove integracije u hrvatsko društvo. Istaknuo je kako u Hrvatskoj trenutno nema integracijske politike koju država vodi, nema politike useljavanja i sve je prepušteno poslodavcima.
Isusovačka služba za izbjeglice nastoji kompenzirati taj nedostatak integracijske politike, te strancima nudi svoje programe kako bi naučili jezik i ovdje se osjećali ugodno. P. Perica kaže kako u hrvatskome društvu prvenstveno kroz ignoriranje čitave ove problematike nastupamo nekršćanski. Dodaje da stvarnost stranih radnika ignorira politika jer nema nikakvih planova, nikakve politike o tome koje bi se ljude trebalo useljavati, kako bi im trebalo pomagati ovdje u Hrvatskoj, a s druge strane u našim, osobito katoličkim medijima, to za sada uopće nije tema. Spomenuo je pri tom i kako vrlo rijetko ili uopće ne nalazi da se problematizira tematika stranih radnika od kojih su mnogi u teškoj situaciji.
– Kao i situacija migranata, ilegalnih migranata koji prolaze kroz naša područja, ove godine već 60 tisuća ljudi, o njima ništa ne čujemo. Kao da su nekakvi duhovi, potpuno su neprimjetni.
Dodaje i kako se tom problematikom bave političari desne opcije pred izbore. Smatra kako to ignoriranje dovodi do toga da se strane radnike u društvu smatra nepoželjnima. Kaže kako se i sami suočavaju s poteškoćama kada žele pomoći strancima pronaći smještaj, jer ljudi ne žele imati stranca u svojoj kući.
Mnogi stranci kod nas nerijetko rade loše plaćene poslove. Tu je i pitanje smještaja, više osoba u jednome stanu, u jednoj sobi…. Problem je i nepoznavanje jezika, općenito kad je u pitanju ljudsko dostojanstvo. Na pitanje treba li Crkva reagirati na loše uvjete rada ili boravka stranih radnika u Hrvatskoj, povjerenik Zagrebačke nadbiskupije za pastoral migranata i turista Anđelko Katanec odgovara da Crkva mora, kad je u pitanju opće dobro, dostojanstvo čovjeka i moralna pitanja, dizati glas.
Ističe kako bi kršćani u svakom čovjeku trebali prepoznati brata i sestru. Smatra da su strah i predrasude neopravdani. Drži da su migracije prirodan tijek koje potiču na bolje življenje kršćanstva i stvaranje jednog društva bratstva sa svima. Istaknuo je da je Crkva u tom smislu važan sugovornik i pomoćnik kako bi stranci bili naši prijatelji koje prepoznajemo kao dio naših zajednica. Katanec, koji redovito u crkvi svetoga Blaža služi mise na engleskom jeziku i okuplja strance katolike s različitih krajeva svijeta (svake nedjelje njih oko 150), i sam je posvjedočio neke od situacija s kojima se susreće; mnogi mu se obraćaju i traže pomoć jer im institucije ne odgovaraju ili predugo čekaju na odgovore, ili pak agencije kod kojih se zadužuju radi rješavanja svojega statusa. Spomenuo je i uvjete stanovanja gdje je prigodom blagoslova obitelji u jednome stanu zatekao desetak i više osoba.
Potrebu pastoralne uključenosti prema strancima u Hrvatskoj prepoznala je Hrvatska biskupska konferencija. Potpredsjednik HBK đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić kaže kako se susrećemo s jednim ozbiljnim problemom, a to je nedostatak radnika i potreba za stranim radnicima. Smatra kako nije dobro da useljenička politika i dovođenje radnika bude prepušteno samo poslodavcima i da država bolje ne kontrolira da se te ljude ne iskorištava, da se poštuje njihovo ljudsko dostojanstvo. Hranić je naglasio nešto što se u općoj Crkvi odavno pretpostavlja, a u Crkvi u Hrvatskoj tek treba zaživjeti: mi kao društvo moramo „prijeći od etničkog hrvatstva prema političkom hrvatstvu“. Istaknuo je da biskupi osjećaju da su pozvani na jednoj socijalnoj i humanitarnoj razini biti blizu tim ljudima. Nadbiskup Hranić smatra da trebamo voditi računa o budućnosti u kojoj ćemo znati jedni druge, ne samo uvažavati i poštovati, nego ljubiti, ljubiti bližnjega kao sebe samoga. Rekao je da Crkva mora unositi tu dimenziju osjećaja za ljude koji nam dolaze kao radna snaga da budu prihvaćeni i izjednačeni s ostalim građanima RH.
Emisiju Susret u dijalogu od 20. studenog 2023. možete poslušati OVDJE i na facebook stranici OVDJE (radio.hrt.hr; fratellanza.net).