Trivijalne teze, slabo vjerodostojni protagonisti, savezi između američkih ultrakonzervativaca i ruskih oligarha u “zavjeri” protiv Franje. To rekonstruira REPORT na Rai 3. Evo tko vuče konce ove ofenzive.
Prošle godine na “Svjetskom” kongresu obitelji u Veroni netko je zabilježio neobičnu prevagu stručnjaka i političara iz Rusije, Hrvatske, Mađarske, Moldavije, Ukrajine. Svi kompaktni u naglašavanju nužnosti obrane tradicionalne obitelji opkoljene teorijama etičkog postmodernizma, a isto tako, dopuštalo se naslutiti, potkopane “otvaranjima” Katoličke crkve proizašlima iz dvostruke Sinode o obitelji koju je sazvao i vodio papa Franjo. I svi su također uvjereni da je za razbijanje zavjere bilo neophodno uzeti primjer reformi koje su provele suverenističke vlade istočne Europe, gdje se obitelj podržava, naravno, s uvjerenjem, ali samo unutar granica obranjenih robusnim bodljikavim žicama, postavljenima za obranu nacionalnog identiteta i povremeno kako bi se spriječio tranzit jadnih ljudi koji bježe od rata i očaja. No, što je još više iznenađujuće, primijećeno je da je taj istočnoeuropski obiteljski zbor za dirigenta imao jednog Amerikanca Briana Browna, bliskog grupama Trumpovih ultrakonzervativaca, predsjednika Svjetskog kongresa obitelji (World Congress of Families) i National for marriage. Kakve veze onda u tom čudnom savezu imaju naši neo-suverenisti, nositelji dosljednosti o obiteljskim temama, obrnuto proporcionalnih stopi socijalne uključenosti većine njihovih političkih izbora? Je li u tom iskrivljenom paktu doista postojala samo autentična i istinska briga za budućnost ustanove obitelji ili su se tu isprepleli drugi interesi, drugi ciljevi, drugi politički planovi?
Ista pitanja koja su se pojavila prošle godine oko obiteljskih tema iskočila su prije par večeri tijekom emisije REPORT (Rai 3), u istraživanju kojeg je vodio Giorgio Mottola u suradnji, između ostalih, s Andreom Palladinom, u kojoj je izneseno kako je izbijanje pandemije ponovno zbilo redove suverenističkoga fronta, čak i onoga koji se smatra “katoličkim”, ali koji je zauzeo stranu protiv Pape. Teze prikupljene u Reportu s web stranica američkih ultrakonzervativaca toliko su trivijalne i u nekim slučajevima vulgarne da ih ne bi trebalo ni prikazivati, ako ne za dokumentiranje broja tih protivnika pape Franje. Direktor Lifesitenews-a, John-Henry Westen, čak je objasnio da bi Bog kaznio Papu zbog “dopuštanja svetogrdnih pričesti”. To izgovara osvrćući se na mogućnosti koje je Amoris laetitia otvorila za ponovno pripuštanje sakramentima rastavljenih i ponovno oženjenih osoba. I još Taylor Marshall, definiran kao “teolog i youtuber”, Papinu “krivnju” motivirao je “nesmotrenim” sporazumima između Svete Stolice i Kine, koji još uvijek nisu zacijelili sve otvorene rane, ali su nakon desetljeća kineskom episkopatu donijeli u potpunosti zajedništvo s Papom. Isti Westen je, koristeći neumjesno teme Sinode o Amazoniji, optužio Papu za “idolopoklonstvo”, da bi zaključio, ipse dixit, da “Bog nije zadovoljan s ovim pontifikatom”.
Smiješimo se – da, ali s gorčinom. Jer, iza teološke i argumentativne krhkosti ovih polemičara stoje i ljudi Crkve. Malo ih je, ali ih ima. Report podsjeća da su o Božjoj kazni govorili i bivši nuncij Carlo Maria Viganò i kardinal Raymond Leo Burke, koji je, kao što je poznato američkog podrijetla, cijenjen i od određenog kruga konzervativnih katolika bliskih Trumpu.
Neobičan je to spoj koji se posljednjih godina ponovno pojavljuje u različitim prilikama s ciljem koji je uvijek dobro definiran. Nije slučajno što su se, u podršci kampanji protiv Franje, na vrijeme pokrenuli jastrebovi stare Bushove administracije koji su ostali u izvrsnim odnosima s ekstremnim krilima Republikanske stranke i osobito s veteranima Tea Party-ja, ultrakonzervativnog pokreta koji je otvorio put trijumfalnoj utrci Donalda Trumpa do Bijele kuće. Među njima je American Enterprise Institute (AEI), važan američki poduzetnički salon koji je u prvim godinama pontifikata promovirao neke studije koje Papu optužuju za značajnu nesposobnost u području ekologije i klimatskih promjena, pa čak i da je talac “Lobija Ujedinjenih naroda”. Upravo dok se formirala međunarodna mreža protiv Bergoglija, glavne uloge u American Enterprise Institute imali su Dick Cheney, jastreb Bushove administracije, zagovornik Blitzkrieg-ova koji nisu završili ni nakon dvadeset godina, te njegova supruga Linnye, dugogodišnja savjetnica uprave Lockheed Martin, vodećeg svjetskog proizvođača ratnog oružja.
Također su ovom prigodom – kako je dokumentirao Report – kampanju o ponovnom otvaranju crkvi tijekom vrhunca pandemije, upućenu protiv Svete Stolice, započeli ultrakonzervativni američki katolički mediji, kao i obično Lifesitenews i Church Militant, a kampanja se nastavila na stranicama poput Breitbart-a, informativnog sredstva američke krajnje desnice koju je osnovao Steve Bannon. Iste parole i iste riječi potom su prešle ocean i uplovile su u Italiju.
Prvi koji su ih plasirali na svojim društvenim mrežama bili su neofašisti Forza nuove na čelu s Robertom Fioreom. Intervjuiran tijekom emitiranja u ponedjeljak (20. travnja), neofašistički lider objasnio je sa svoje strane zašto je bila pogreška “zatvoriti crkve” (nije istina, ali očito je to lakše reći) baš u ovom razdoblju: “Što je osoba duhovno jača, više reagira na bolesti. S tog stajališta bi trebalo reći: ne govorite gluposti”. Ali nakon što je pozvao svoje da na dan Uskrsa dođu ispred bazilike Santa Maria Maggiore na “procesiju” s namjerom da tako iskažu spremnost neofašista za javno slavljenje najvažnijeg kršćanskog blagdana, protiv odredbi Vlade u dogovoru s talijanskim biskupima, najviši vođa, dosljedno, nije se pojavio.
Ali Forza Nuova je s elokventnim transparentima i desecima militanata prošle godine također bila prisutna na “Svjetskom” kongresu obitelji u Veroni. I, vidi slučaja, neke od zaklada američkih ultrakonzervativaca koje posljednjih godina ogromnim resursima podržavaju anti-Bergoglio kampanju – s preko milijardu dolara prema dokumentaciji prikupljenoj u Reportu – također su bile među glavnim financijerima za World Congress of Families koji je organizirao taj diskutabilni događaj u regiji Veneto. Pomalo je žalosno primijetiti da je kao zastava tih stvarnosti koje miješaju križarske tonove i izbljuvine krajnje desnice uvijek obrana obitelji. Toliko da je Svjetski kongres obitelji 2013. godine dobio izvanredni impuls od ruskog oligarha Kostantina Malofeeva, šefa Marshall Capital-a, jedne od vodećih financijskih kompanija koja podržava predsjednika Putina.
Te je godine, kako to ponovno dokumentira emisija na Rai 3, ruski tajkun otputovao u SAD kako bi se susreo s glavnim zagovornicima ultrakonzervativnih katoličkih udruga, poput Janice Crouse, voditeljice Vijeća za obiteljska istraživanja (Family Research Council) – nažalost evo opet obitelj – i, zapravo, uobičajenog Briana Browna. U intervjuu novinaru Reporta koji ga je upitao o čemu su razgovarali, ruski oligarh odgovara: “O tome kako obraniti obitelj od sodomske agende koja se širi po cijelome svijetu”.
U taj “sveti” savez ulazi i Acre (Savez europskih konzervativaca i reformista) i Vie e famille, kojom predsjedava Belgijanac Alain Escada, raširena u osam europskih zemalja, koja namiguje krajnjoj desnici Italije, od CasaPound-a do Forza Nuove. Escada, također u intervjuu za Report, pokazuje čvrste teološke motivacije. Za njega je papa Franjo “subverzivac koji mora napustiti papinsko prijestolje”. Stvarno nema potrebe ići dalje. Ako je ovo profil optuživača, ako su to ljudi koji grade anti-vatikansku zavjeru unatoč ogromnim resursima koji dolaze iz jedinstvene rusko-američke osi, unatoč zbunjujućoj podršci talijanskih suverenista i mnogim pitanjima koja i dalje terete razloge ovog neprobavljivog ideološko-poslovnog amalgama, uopće nije sporno zamisliti da papa Franjo može i dalje na duge staze nastaviti svoje izvanredno i velikodušno djelo na reformi u znaku Evanđelja. I Crkva s njim (avvenire.it; fratellanza.net).
p.s. Originalan tekst na tri stranice objavljen je 25. travnja 2020. u Avvenire-u a može se pronaći OVDJE. Novinari su na ovaj tekst dobili kritiku predsjednika Svjetskog kongresa obitelji 2019. u Veroni Antonija Brandija, no direktor Avvenirea Marco Tarquinio u odgovoru Brandiju ističe da se tekstu Suverenističke spletke. Papa ne drhti Luciana Moia i Nella Scava – njegovih, kako sam navodi “izvrsnih kolega” – činjenice ne opiru, odnosno da oni vjerno pojašnjavaju kontekst spomenute emisije Report i tzv. Svjetskog kongresa obitelji. U tom istom odgovoru i sam se Tarquinio osvrće na velike kontroverze oko tzv. Svjetskog kongresa obitelji i na napade tzv. ultrakonzervativaca na rimskoga biskupa Franju.