Zašto bi baš svećenik trebao postati profesor u Bonnu? Teolozi u Bonnu traže novog profesora za egzegezu Novog zavjeta – i u natječaju već imaju jasne ideje: to mora biti svećenik. Ali je li to dopušteno? I postoji li fiksna “svećenička kvota“ na katoličkoj teologiji? Je li danas dopušten ovako “naštiman i diskriminatoran natječaj“? O ovoj temi piše stranica Katholisch.de, a zbog iznimne važnosti ovog pitanja, odnosno žalosne i nerijetke diskriminacije vjernica/ka laika i na drugim teološkim fakultetima, prevodimo ga u cjelosti na hrvatski jezik:
“Profesorsko mjesto zauzet će svećenik” – tako jasno stoji u oglasu za posao novog profesora egzegeze Novog zavjeta na Katoličkom teološkom fakultetu Sveučilišta u Bonnu. Prvo što je izazvalo senzaciju bilo je to da je najprije objavljen uobičajni modul teksta o raznolikosti i jednakim mogućnostima, u oglasu je pisalo da su na prijavu pozvane i “odgovarajuće kvalificirane žene”. No, u trenutnoj verziji ovaj je poziv izbačen – a svećenik se još uvijek traži. Kako je to moguće na državnom sveučilištu? Mjerodavni zakoni i ugovori državno-crkvenih zakona to ne spominju. Ugovor države Sjeverna Rajna-Vestfalija i Svete Stolice, poput Zakona o visokom obrazovanju, spominje sveučilišnu teologiju, a ugovor izričito regulira potrebu profesionalne kvalificiranosti profesora teologije, koja mora biti jednaka kao i za druge profesore. Međutim, tamo nije navedena nikakva “svećenička kvota” prilikom popunjavanja radnih mjesta.
“To je crkveni zahtjev”, objašnjava Andreas Archut, glasnogovornik sveučilišta u Bonnu. U stvari, uključenost Crkve u postavljanja profesora teologije utvrđena je sveučilišnim pravom. Dakle, lopta je kod Crkve. Što je točno nadležni biskup, kölnski nadbiskup, odredio za “svoj” bonnski fakultet, nije poznato. Činjenica da crkveni status igra ulogu u popunjavanju položaja nije ništa novo – samo to nije uvijek formulirano tako jasno kao u oglasu iz Bonna. “Ako je već jasno da položaj treba popuniti svećenik, to će pomoći transparentnosti”, kaže Rafael Rieger. Franjevac je crkveni pravnik i autor standardnog rada o profesionalnim zahtjevima za predavače na državnim teološkim fakultetima. “Najbolje je za sve koji su uključeni u proces ako je to jasno od samog početka”, kaže on na oglas-poziv koji vrijedi samo za svećenike. “Tada svi znaju na čemu su”. Uvijek iznova su se već pojavljivali slični natječaji, posebno u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji.
U prošlosti su teologiju predavali samo svećenici
Ali čak i bez izričitog poziva na natječaj, Crkva pridaje značaj činjenici da su svećenici među profesorima. Ono što se danas doživljava kao iznimka, naime da profesor teologije mora biti svećenik, dugo je i bez izuzetka slučaj. To se polako promijenilo krajem 1960-ih, 1972. godine, Njemačka biskupska konferencija omogućila je vjernicama/ima laicima, a samim time i ženama stjecanje habilitacije, odnosno formalnu kvalificiranost za profesore teologije. Tamo se s obzirom na univerzalna crkvena pravila govori o činjenici da laici mogu biti habilitirani i imenovani profesorima “u iznimnim slučajevima”, a pravilo je da su svećenici profesori.
Taj je odnos danas obrnut; zbog nedostatka svećenika sve je više vjernica/ika laika koji stupaju na teološke stolice. Taj izmijenjeni odnos očit je i u govoru o “svećeničkoj kvoti” koji se mora poštovati prilikom popunjavanja profesorskih mjesta. Nigdje to nije utvrđeno kao fiksni postotak, potvrđuje Rieger. Umjesto fiksne kvote svećenika, crkveni zakon o visokom obrazovanju, sve dok ga papa Franjo nije revidirao 2017., određivao je da predavači u svećeničkoj formaciji trebaju biti “u pravilu svećenici”. Kanonski pravnik, dakle, ne govori o “svećeničkoj kvoti”, već o Communiter –formuli prema latinskoj formulaciji ovog načela, “communiter sint sacerdotes”. Dugo se izraz “u pravilu” shvaćao kao minimalna kvota od 50 posto. Trenutno važeći crkveni zakon o visokom obrazovanju, apostolske konstitucije Veritatis Gaudium, tek je neznatno izmijenio ovo načelo. “Adekvatan broj predavača” trebali bi biti svećenici na teološkim fakultetima – kaže samo to spomenuti novi dokument. Državno sveučilište ne može provesti takve crkvene smjernice. “Konkretizacija stvari je na dijecezanskom biskupu”, objašnjava na upit Sveučilište u Bonnu.
Pokazati cijeli spektar crkvenog života
Postoje povijesni razlozi zbog kojih Crkva cijeni svećenike kao profesore. “Izvorno je to proizišlo iz perspektive centraliziranja klerika”, objašnjava Rieger: “Teologija je bila stvar svećenstva”. Danas su, međutim, navedeni drugi razlozi. Važno je da iz perspektive Crkve u središtu proučavanja teologije kao njen dio bude i svećenička formacija. “Budući svećenici trebaju imati primjere među učiteljima”, tumači Rieger značenje pravila: “To se događa i na poljima drugih profesija/poziva. Liječnici s kliničkim iskustvom predaju na medicinskom fakultetu i pravnici koji su završili pravni pripravnički staž”.
Stoga Rieger zahtjev da određena profesorska mjesta popune zaređene osobe ne vidi kao kriterij za nestručno imenovanje, niti kao slabljenje znanstvene prirode teologije. Umjesto toga, profesori svećenici donijeli bi sveučilištu dodatne kvalifikacije i perspektive. Upravo zato što se teologija ne može povući u bjelokosti toranj, svećenici su most prema praksi, posebno s obzirom na činjenicu da je mnogo toga, poput liturgije i sakramenata, rezervirano za svećenike. Rieger stoga ograničenje natječaja na svećenike vidi ne tek kao ograničenje, već kao mjeru za ilustraciju širine crkvene stvarnosti među nastavnim osobljem: “U idealnom slučaju, vjerojatno bi bilo da su najprije zastupljene sve crkvene skupine različitih poziva, a kao drugo, da su na fakultetu okupljene različite dimenzije i iskustva – dakle, da na njemu predaju svećenici, đakoni, redovnice/i, osobe u braku, laici, žene i muškarci”.
Svećenici čine 0,06 posto katolika i 42 posto profesora teologije
Međutim, na natječajima se izričito nalaze samo svećenici. Stoga se u praksi ograničenje na svećenike doživljava kao ograničenje – pogotovo ako se u oglasu bogoslovnog fakulteta ispusti uobičajeni zahtjev za povećanjem raznolikosti. U odnosu na njihov udio u ukupnom broju katolika, svećenici su očito prezastupljeni. Godine 2011., prema studiji koju je naručila Njemačka biskupska konferencija, 39% profesora na državnim teološkim fakultetima bili su svećenici, 13% žene. Ako tu ubrojimo crkvena visoka teološka učilišta (koja nisu dio nekog državnog sveučilišta), udio svećenika raste na 42%, dok je udio žena isti. Iste te godine, prema crkvenim statistikama, od 24,5 milijuna katolika u Njemačkoj bilo je manje od 15.000 svećenika.
“Status kandidata za najbolji izbor pod ovim je uvjetima ograničen”, priznao je glasnogovornik sveučilišta Archut. Uobičajeni postupak imenovanja, propisan Zakonom o visokom obrazovanju, zahtjeva kvalitetu istraživanja i nastave. Rieger uz to naglašava da oglas za svećenike ne bi trebao dovesti do smanjenja kvalitete. “Naravno, bilo bi loše za teologiju na koncertu drugih znanosti kada bi se mogli pozvati svećenici koji su manje kvalificirani od laika”, naglašava. Stoga se uvijek na natječaju mora odabrati odgovarajući kandidat – a to nije jednostavno u vrijeme nestašice svećenika, kad se biskupi teško odlučuju izabrati svećenike da se bave znanošću umjesto pastoralom.
Volite Crkvu i želite dijalog u njoj? Dijalog za dobro svih.
Fratellanza umana (04.04.2020.)
Autorski sadržaji i prijevodi na Fratellanza umana vlasništvo su stranice i autora. Isti se mogu slobodno prenositi na druge medije samo ako su autori potpisani i pored njihova imena vidljivo stoji Fratellanza umana s linkom na originalni tekst.